Prije nešto više od godinu dana Katarina Lahovsky Kobetić postala je ravnateljica Dječjeg vrtića Maslačak. S obzirom da svaki vrtić ima svoj put razvoja koji ostvaruje prema vlastitim specifičnim uvjetima, kadrovskim i prostornim mogućnostima te socijalnom kontekstu u kojem se nalazi, ispitali smo ravnateljicu koje su njene vizije i planovi za daljnji razvoj vrtića, kakva je suradnja s roditeljima i lokalnom zajednicom te s kojim problemima se susreće na svojoj novoj funkciji.

Godinu dana ste na čelu pakračkog vrtića Maslačak. Kako ste se snašli i kakvi su dojmovi?

O tome kako sam se snašla možda je najbolje upitati moje suradnike, a dojmova je puno. Uglavnom su pozitivni, ali ima i onog što mi teško pada, a to je izlazak iz skupine. Fali mi rad s djecom.

Što Vas je motiviralo da se kandidirate na mjesto ravnateljice?

Ponajviše novi izazovi, novi ciljevi u životu… Također, iz perspektive odgojitelja sam vidjela da ima puno prostora za napredak, a samim tim što sam negodovala i ukazivala na neke nedostatke, sad imam potrebu i ponuditi rješenja. Mislim da je dobro što je na mjesto ravnatelja došao netko tko je izravno bio uključen u rad ustanove, nego da je to netko sa strane tko nikad nije radio u vrtiću. 

Koliko se Vaš sadašnji posao ravnateljice razlikuje od odgojiteljskog?

Razlikuje se samim time što kao ravnateljica komuniciram s odraslima, dok sam kao odgojiteljica radila s djecom, što je puno zahvalnije i veselije. Do sada sam radila puno poslova i svaki je bio izazovan na svoj način, ali sve ovisi koliko ste spremni dati i kakve si ciljeve u poslu postavljate.

Posao ravnatelja se ne odnosi samo na odgojno-obrazovni rad nego je nešto puno šire, seže u ekonomiju, graditeljstvo, marketing, a premalo u umjetnost i to je ono što mi nedostaje iz odgojiteljskog posla. Još uvijek u nekom dijelu sudjelujem u radu skupina, no ne volim ometati rad odgojitelja tako da se uglavnom uključujem u aktivnosti na otvorenom, a prilikom odlaska u šetnje uvijek ponudim svoju pomoć i pratnju, ako sam u mogućnosti.

U vrtiću vlada dobra klima

Kako su Vas u novoj ulozi prihvatile dosadašnje kolege i kolegice?

U biti sam ja dio kolektiva više od deset godina i ovo je za mene samo promjena radnog mjesta. Obostrano uvažavanje je temelj dobre suradnje, a to imamo, tako da nema poteškoća. U vrtiću vlada dobra klima i to je najvažnije.

U ovih godinu dana mandata vjerojatno ste uočili određene probleme i teškoće. Koji su to?

Ono što iziskuje najviše vremena i na neki način predstavlja problem je rad na šest lokacija s čime dolaze i puno veći troškovi za kvalitetno održavanje objekata, a sredstava je nedovoljno.

Problem je i što se neke stvari, poput predstava, ne mogu organizirati u svim mjestima gdje imamo područne vrtiće, primjerice Donjoj Obriježi i Badljevini, tako da to najviše pada na teret roditelja koji se moraju organizirati i dovoziti djecu u Pakrac. S druge strane, tamo djeca imaju prednosti što sudjeluju na mjesnim manifestacijama, uglavnom u suradnji sa školom s kojom i dijele prostor. Tako na primjer za maškare idu u povorku selom gdje ih uvijek netko u dvorištu dočeka s krafnama ili malom zakuskom. To je ono što mi u gradu nemamo, tu prisnost i intimnu atmosferu.

U kojem smjeru planirate razvijati vrtić i u kojim segmentima procjenjujete da je najveći potencijal za razvoj?

Prioritet su edukacije postojećeg kadra. Iako su nam gotovo svi odgojitelji stručno osposobljeni za odgojno-obrazovni rad s djecom, i tu smo imali sreće da smo to postigli, njih treba educirati da bi mogli pokrenuti razne programe. Također, nedostatak je i što imamo nešto kadra koji nije informatički obrazovan pa bi morali i na tome poraditi. 

Na koje programe mislite? Imali ste prije program igraonice, učenje stranog jezika i slično. Postoji li uopće interes i potreba za tim u našem malom gradu?

Trenutno imamo dvoje educiranih odgojitelja koji provode program učenja engleskog jezika. Imamo u planu neke odgojitelje educirati za dramsku i za folklor, već imamo i kandidate koji su zainteresirani. Ti programi bi se provodili u popodnevnim satima za svu onu djecu koju takvo što zanima. Dramski bi se vjerojatno provodio na Kalvariji jer su nam zainteresirane odgojiteljice tamo zaposlene, dok bi se folklor održavao u matičnom vrtiću.

Ono što bismo također željeli, a provest ćemo prije anketu među roditeljima, je redovni katolički vjerski odgoj, koji bi se provodio u Župi. To je bilo u početku i zamišljeno, ali nije bilo dovoljno zainteresiranih.   

Moram spomenuti i Vrtko, rukomet u vrtićima, kojeg je provodio pakrački rukometni klub s predškolcima tako da imamo dovoljno i sportske aktivnosti za djecu.

Sve je više djece s poteškoćama

Od ove pedagoške godine po prvi put ste uveli listu čekanja i nisu sva djeca dobila mjesto u vrtiću. Je li to zbog poštivanja pedagoških standarda? Kako su reagirali roditelji one djece koji nisu dobili mjesto?

Mi smo ove pedagoške godine provodili upise prema novom vrtićkom Pravilniku, gdje prednost dajemo zaposlenim roditeljima, jer nismo imali dovoljno kapaciteta da primimo sve. Na zaposlenost je svaki roditelj dobivao 10 bodova, isto tako i na prebivalište, to je maksimalno 40 za oboje, a dodatno su se dobivali bodovi za više djece, primanje dječjeg doplatka i slično. Svaki zahtjev je bodovan i tako smo sastavljali listu. Po zakonu smo dužni primiti svu djecu stariju od četiri godine i prednost se daje, bez bodovanja, toj djeci. 

Prigovora je bilo i još uvijek ih ima. Dogodi se da se u međuvremenu roditelj zaposli pa dođe pitati možemo li primiti dijete, no s obzirom da nema mjesta, nismo u mogućnosti udovoljiti takvim zahtjevima. Uvijek se uzima u obzir stanje na dan upisa. Ako se oslobodi mjesto onda upisujemo po redu prvenstva onu djecu s liste čekanja. Poštivanje pedagoškog standarda je naša zakonska obveza, a postoji i iz razloga da polaznici imaju što kvalitetnije odgojno obrazovne uvjete što je zajednički cilj nas i Osnivača. Sve je više djece s poteškoćama, koje se prepoznaju tijekom dužeg boravka djece u vrtiću, pa i iz tog razloga skupine ne trebaju biti brojčano prevelike.

Kad već spominjete djecu s poteškoćama. Ima li za njih mjesta u našem vrtiću?

Da, imamo djecu s poteškoćama. Tu nam uvelike olakšava stručni tim vrtića, kojeg čine psihologinja i pedagoginja, a koji nam nakon inicijalnih razgovora prilikom upisa pomažu svojom stručnom procjenom po kojoj zatim slažemo skupine. Problem je što rijetko kad prije škole uspijemo dobiti svu potrebnu dokumentaciju kako bismo tražili pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju. Moram reći da Grad ima sluha i zaista nikad ne odbijamo djecu s poteškoćama, samo se onda prilagođavamo njihovim potrebama.

Inače, lijepo surađujemo s Obiteljskim centrom iz Požege i njihovim stručnim djelatnicima koji po prvi put održavaju radionice u našem vrtiću svakog četvrtka, kao i s timovima stručnjaka CPUZ Lipik, OŽB Požega, OŠ Pakrac, Hrvatskim zavodom za socijalni rad Pakrac i Centrom Rudolf Steiner u Daruvaru… 

Kakva je općenito suradnja vrtića s roditeljima i lokalnom zajednicom?

Suradnja s lokalnom zajednicom je stvarno korektna. Što se tiče gradskih manifestacija, sudjelujemo na svima. Koliko god je nekad stresno za djecu, to je nešto što roditelji i građani vole vidjeti pa tako sudjelujemo u maškarama, na priredbama Poklon mome gradu… Ove godine smo organizirali izložbu u muzeju, posjećujemo knjižnicu, a imamo jako dobru suradnju i s glazbenom školom. KPD Sloga, vrtić i osnovna škola trenutno sudjeluju u jednom eko projektu, zatim surađujemo sa srednjom školom čiji učenici medicinskog i fizioterapeutskog usmjerenja dolaze kod nas na praksu. Moram spomenuti i lijepu suradnju s liječnicima, stomatolozima, raznim udrugama, HGSS-om, vatrogascima, koji se odazivaju na svaki poziv za suradnju i održavaju nam čak i besplatna predavanja i radionice za djecu i djelatnike. Želim istaknuti Društvo Mađara čiji su se članovi sjetili baš nas i svojim vrijednim radom prikupljenim sredstvima kupili nam gitaru za potrebe u radu s djecom.

Što se tiče roditelja, osim individualnih i grupnih roditeljskih sastanaka imamo i razne radionice kao i predavanja za roditelje. Mogu reći da nisam zadovoljna njihovim odazivom na predavanja, jer se po našoj procjeni radi o temama koje bi ih trebale zanimati. S druge strane, ukoliko trebamo kakvu pomoć, roditelji se uvijek rado odazivaju i koga kod smo nešto tražili, nitko nas nije odbio. Time ne samo da uštedimo novac nego i stvaramo dobru suradnju s roditeljima. 

Proveli smo i anketu među roditeljima pri čemu su oni naveli da su zadovoljni odgojno-obrazovnim radom, a jedini problem im je prostorno uređenje, odnosno stanje pojedinih objekata i ljetni rad vrtića koji podrazumijeva rad u jednom objektu i spajanje skupina.

Kakvo je stanje po pitanju jelovnika? Nastojite li uvoditi zdraviju prehranu?

Imamo gotove jelovnike nutricionista koje bi trebali od 1. rujna primjenjivati. Do sad smo djelomično promijenili jelovnike, nešto smo ukinuli. Primjerice, sami radimo paštetu od piletine, tune, slanutka…, a izbacili smo kupovnu što je samo jedna od mnogih promjena. Djeca su nešto prihvatila bolje, nešto lošije, ali treba vremena za prilagodbu.

Nema naznaka porasta cijene vrtića

Godinama su cijene vrtića iste. Hoće li one rasti?

Gradsko vijeće donosi odluku o cijeni vrtića i mi na to nemamo utjecaja, no nema naznaka da bi ona rasla. Uvijek se nastoji izaći u susret roditeljima koji sada plaćaju manje od 30 posto ekonomske cijene vrtića, a Grad kao osnivač pokriva razliku. Kroz razne mjere koje provodi Grad Pakrac, kao primjerice „Tri plus“,  mnogima se cijena još i umanjuje.

U pakrački vrtić zadnjih se godina ulažu razna sredstva za poboljšanje uvjeta rada, najviše kroz projekte iz EU fondova. Što biste istaknuli kao najznačajnije ulaganje i što još planirate u skorije vrijeme?

Prošle godine smo u suradnji s Osnivačem uredili jasličko igralište u matičnom vrtiću, opremili kuhinju koja hranom opskrbljuje matični vrtić, Prekopakru i Župu, ugradili nova vrata na jednoj od skupina, kompletno adaptirali kupaonicu u jaslicama, nabavili nove garderobe i ormare za jednu od skupina… Predstoji nam uređenje igrališta u područnom objektu Kalvarija, zatim ugradnja triju klima u istom objektu koje smo dobili na natječaju Pampersa, za što zahvaljujem roditeljima na svim „lajkovima“. U jednom od projekata ćemo dobiti i kućicu za vrtni alat, povišene vrtne gredice, kosilicu i vrtni alat za djecu, koji su namijenjeni matičnom vrtiću te ogradu na dječjem igralištu u Donjoj Obriježi. 

Na natječaju KTC-a smo dobili sadnice u vrijednosti 1000 eura za područni objekt Župa pa ćemo ozeleniti njihovo igralište, a prvi projekt koji nam je u najavi je rekonstrukcija električne mreže u matičnom vrtiću, jer stara datira iz 70-ih, od kad je sagrađen vrtić i ne može podnijeti sve za rad potrebne uređaje.

Spomenuli ste derutnost pojedinih objekata vrtića. Kakvo je općenito stanje objekata?

Objekt na Kalvariji, iako je star tek 14 godina zahtjeva vanjsko uređenje, ponajviše zbog blizine šume i velike vlage, dok je unutarnje sasvim dobro. Matični vrtić također vapi za uređenjem, a Prekopakra i Župa su u najboljem stanju. To su svi objekti u našem vlasništvu. Objekti u Donjoj Obriježi i Badljevini nisu naši nego smo u najmu škole. Najgore je stanje u Badljevini pa tamo u suradnji s Osnivačem tražimo neko drugo rješenje.

Što se tiče opremljenosti, negdje ima više sprava na igralištima, negdje manje, nisu sve ni u jednakom stanju, no nastojimo ona sredstva koja imamo za tu svrhu ravnomjerno raspodijeliti na sve skupine i sve objekte. 

U planu je izgradnja još jednog područnog vrtića, na Pilani. Hoće li on zadovoljiti sve potrebe smještaja pakračkih mališana u vrtiće?

To bi bio sedmi objekt, koji bi prihvaćao djecu sa sjevera grada gdje sad ima puno mladih obitelji, a sadržavao bi jednu jasličku i jednu vrtićku skupinu. Projektna dokumentacija je gotova i čeka se povoljan natječaj da se prijavimo. Rasteretilo bi nas to sigurno, iako nema pravila, svake godine je drugačije. Trenutno imamo više jasličkih skupina nego ikad, sa nekadašnjih tri, sada smo došli na pet. S druge strane imamo jako malo predškolaca koji odlaze na jesen u školu.

Zadnjih nekoliko godina je vrtić putem projekta imao zaposlene psihologa, pedagoga, logopeda, medicinskog djelatnika… Kolika je potreba za stručnim timom i obraćaju li im se roditelji sa svojim problemima?

Nakon završetka zadnjeg projekta smo primili psihologinju i pedagoginju do kraja ove pedagoške godine i puno nam pomažu svojim radom. Iako, roditelji su još uvijek pomalo distancirani, zatvoreni, a nisu ni svjesni koliko im je lako dostupna stručna pomoć. Napominjem da stručni tim sudjeluje u radu skupina, poznaje djecu i može roditeljima znatno olakšati i riješiti neke njihove probleme. 

Što biste još željeli napomenuti za kraj?

Vrtić nije samo za moje dijete, samo za tvoje dijete nego i za cijelu zajednicu. Mi trebamo zajedničkim snagama stvarati uvjete i odgajati djecu koja će ostati ovdje, u našem Pakracu.