Početkom travnja odrađeno je manje zaštitno arheološko istraživanje u trajanju od deset dana na arheološkom lokalitetu Badljevina-Zidine, smještenom između današnjih naselja Badljevina i Gornji Sređani uz rijeku Bijelu, a prostire se na površini od približno pet hektara što ju svrstava u red najvećih hrvatskih zemljanih utvrda, doznajemo od voditelja istraživanja Krešimira Vaceka.
Istraživanje je po vrsti zaštitno jer se intervencijom nastoji dokumentirati preostale arheološke strukture koje nisu oštećene ili uništene zemljoradnjom, prikupljanjem građevinskog materijala sa lokaliteta i raznim pokušajima traženja dragocjenosti što je rezultiralo ozbiljnom devastacijom. Nakon istraživanja sve su sonde ponovno zatrpane kako bi se omogućila daljnja zemljoradnja, otprije, od kada se zna za lokalitet, propisana konzervatorskim smjernicama.
„Na objektima ove srednjovjekovne dominantno zemljano-drvene utvrde uvelike je korištena i srednjovjekovna opeka, a utvrda se sastoji od zemljanog brežuljka odvojenog od ostatka utvrde (ili dvorišta utvrde) dubokim zemljanim jarkom. Na brežuljku se nalazila plemićka kula od drveta i/ili opeka u kojoj je stanovao vladar posjeda sa svojom obitelji, a zapadno i sjeverno od utvrde nalazilo se podgrađe (naselje) sa gospodarskom i sakralnom zonom u kojoj je postojala kapela ili crkva sa grobljem. Sve zone su branjene dubokim opkopom i zemljanim bedemom sa palisadama“, kaže Vacek i dodaje da se utvrda, zajedno sa feudalnim posjedom, prvi puta spominje u 13. stoljeću, a većina informacija danas upućuje da se radi o utvrdi Pakar često nazivanom i Petrovina. Utvrda je višeslojna tako da osim srednjovjekovnog sloja sadrži i antički i prapovijesni sloj.
Otvorene dvije sonde
Manja zaštitna arheološka istraživanja su provedena na središnjem dijelu podgrađa gdje su otvorene dvije arheološke sonde dimenzija 3x2, odnosno 1,5x 2,5. Na prostoru istočne sonde pronađen je zemljani bedem, najvjerojatnije nastao prilikom gradnje najranije faze utvrde u 13. stoljeću, a na njegovim rubovima formiran je i arheološki sloj tamnije boje ispunjen fragmentima srednjovjekovnog posuđa. Ovdje je formirana i ciglena podnica koja je nešto kasnije uništena, a bedem je u kasnom srednjem vijeku prekriven debljim slojem. „Formiranje debelog arheološkog sloja može uputiti na značajnije klimatske promjene, odnosno zahlađenje od kraja 14. stoljeća, čije povezanosti vidimo i na lokalitetu Stari grad u Pakrac u približnom vremenu“, zaključuje Vacek.
Druga, zapadna sonda otvorena je na blagom uzvišenju u zoni podgrađa te je ovdje zahvaćen kut srednjovjekovnog kvadratnog objekta orijentiranog sjever-jug sa blagim otklonom na zapad. Oko objekta je u kasnom srednjem vijeku izvršeno debelo nasipavanje riječnim pijeskom i ulomcima opeka koji su konačno rezultirali „brežuljkastim“ izgledom dvorišta ove utvrde. Podnica objekta je izrađena od nabijene ilovače i glinastog sloja, a u kasnijem periodu djelomično je korištene i žbuka. „U ranijoj fazi utvrde, u sakralnoj zoni uz kapelu ili crkvu, nalazilo se groblje. Iako se fragmenti ljudskih kostiju pronalaze u obje sonde što upućuje na prekopavanje groblja u srednjem vijeku, odnosno na pregradnju utvrde, u zapadnoj sondi je pronađena ljudska palčana kost i dio nadlaktične kosti, antemortalno (nakon smrti) presječene u blizini zgloba što govori o prekopavanju, odnosno prenamjeni groblja u kasnijim građevinskim fazama utvrde“, stručno objašnjava voditelj istraživanja.
Vrijedan turistički potencijal
Cilj istraživanja primarno je zaštitne prirode sa nastojanjem da se obogati znanstvena spoznaja o pakračkom kraju u srednjem vijeku. Također, za sada prvi puta detaljno dokumentirani rezultati nastali posljednjim arheološkim istraživanjem iskoristiti će se za proširenje kulturno-turističke ponude grada Pakraca i naselja na području grada Pakraca jer je naš grad iznimno bogat srednjovjekovnom i prapovijesnom sakralnom i fortifikacijskom arhitekturom čiji se potencijal sve intenzivnije počinje prepoznavati.
Osim Vaceka, na istraživanju su sudjelovali arheologinja Tea Lokner kao njegova zamjenica te učenici, odnosno studenti Katarina Lovrić, Mislav Balešić, Lana Žoldoš, Duga Žoldoš i Leon Perić koji su se međusobno izmjenjivali u poslu. Za više informacija o ovom lokalitetu možete pogledati članak https://hrcak.srce.hr/file/450138, stranice 253 do 255.
„Istraživanje je financirano projektom "Pakračka gora-srednjovjekovna gradišta" Ministarstva kulture i medija RH, a Grad Pakrac je pružio punu logističku potporu. U sklopu istog projekta se planira istražiti najugroženije područje još nekoliko lokaliteta na šumskom području, a po završetku sav će se iskopani depozit vratiti nazad. Trenutačno na području Pakraca i Lipika imamo zabilježenih oko 30 srednjovjekovnih ili prapovijesnih utvrda s čime bi se svakako trebali više ponositi“, navodi Vacek.