Osnovna glazbena škola Pakrac obilježila je sinoć u prepunoj gradskoj vijećnici kurije Janković svoj dan koji je ove godine obilježen oproštajem dugogodišnje ravnateljice i najprepoznatljivijeg lica škole, Alfrede Petani Grafina.
Gosti iz Cseprega upriličili oproštaj ravnateljice
U sklopu Dana škole nastupili su i posebni gosti iz glazbene škole Vikár Sándor, iz mađarskog Cseprega, grada koji se s Pakracom jesenas i službeno pobratimio. U svojih devet nastupa, pod vodstvom nastavnika Emila Vörösa izveli su devet skladbi, većinom na udaraljkama i ksilofonima, pri čemu su za završne dvije grupne izvedbe „pokupili“ gromoglasan pljesak publike.
Od domaćih predstavnika, program je otvorio i zatvorio Zbor OGŠ Pakrac izvedbama Himne glazbene škole, odnosno Adiemusa. U međuvremenu smo između ostalih mogli čuti i nedavne sudionike međunarodnog odnosno međužupanijskog natjecanja, Joela Manavskog koji je na klaviru izveo „Dance of the Wind“ i Silvana Katalinića, učenika 2. razreda harmonike. Silvano je inače na spomenutom natjecanju pobijedio, tako da ga uskoro očekuje odmjeravanje snaga s kolegama na državnoj razini.
U svom završnom obraćanju u svojstvu ravnateljice škole, Petani Grafina izrazila je zadovoljstvo početkom suradnje s glazbenom školom iz Cseprega, kojima je ovo bilo prvo gostovanje u Pakracu, a izrazila je nadu kako će se ta suradnja nastaviti i dalje.
Nakon porođajnih muka, etabliranje
Ravnateljica na odlasku potom se osvrnula na bogatu povijest pakračke glazbene škole. „Naša je glazbena škola 1996. bila prva novootvorena glazbena škola poslije završetka Domovinskog rata, na što smo posebno ponosni, bio je to pun pogodak u svakom smislu. Svojim djelovanjem oplemenjujemo svaki događaj koji se odvija u našem gradu, a i šire. Svoj zainteresiranoj djeci s područja Pakraca i Lipika, a posebno djeci iz ruralnih područja, naša škola omogućuje radost muziciranja temeljem opće kulture bitne za daljnji život“, rekla je Petani Grafina.
Podsjetila je kako se Dan škole obilježava 1. travnja jer je tog dana 1894. održan prvi zabilježeni koncert u Pakracu, u organizaciji pjevačkog društva „Domoljub“. Svoj doprinos u počecima rada škole dao je pokojni dirigent, Pakračanin Milan Horvat, inače dirigent Zagrebačke filharmonije, kome je škola odala počast postavljanjem spomen-ploče na njegovu rodnu kuću.
Opremanje škole instrumentima nije bilo ni jednostavno ni jeftino, a ravnateljica nas je podsjetila kako je to izgledalo. „Koncertni klavir kupljen je velikodušnom donacijom pokojne gospođe Zlate Kunst koja je nekada radila u Pakracu kao učiteljica, a po saznanju o osnivanju glazbene škole, odlučila je donirati svoju ušteđevinu za nabavku klavira, za koji je bilo potrebno izdvojiti poveći iznos. Puno je tu bilo donatora, što domaćih, a što iz inozemstva. Sedam pianina smo dobili zahvaljujući profesorici Žanini Bilić i njenoj akciji „Pianino za Pakrac.“
„Kum škole je poznati kantautor Zlatan Stipišić Gibonni, a kroz razna događanja i organizaciju koncerata u školi imali smo priliku upoznati i družiti se s brojnim poznatim glazbenicima i drugim osobama iz javnog života, od kojih bih izdvojila Linu Červara i Ivicu Kostelića. Ponosni smo na ustanovljenu posebnu nagradu u čast našeg tragično preminulog talentiranog harmonikaša Marka Turčana koju je Grad Pakrac prepoznao kao pokrovitelj“, dodala je Petani Grafina.
Zahvale i emotivan oproštaj
Teško je pobrojati sve kojima je Petani Grafina poimence uputila zahvale na suradnji i druženju kroz godine svog mandata. Posebno je zahvalila svojim najbližim suradnicama, zatim gradonačelnici Blažević kao nekadašnjoj tajnici glazbene škole te djelatnicima gradske knjižnice i muzeja, kao i njihovim šeficama Moniki i Jeleni, uz riječi „bio je gušt surađivati s vama, ljudima na koje se može računati u bilo koje doba dana i noći“.
„Drago mi je što je upravo naša bivša učenica, Martina Golub, danas dobila ključeve zgrade škole i želim joj svu sreću te da se što duže zadrži na čelu naše glazbene škole“, poručila je Petani Grafina svojoj nasljednici na mjestu vršiteljice dužnosti ravnateljice. Nakon upućenih zahvala brojnim pojedincima i suradnicima, bivšima i sadašnjima, završne i najveće zahvale ostavila je upravo za svoju obitelj, za supruga i sinove, koji su je podržali u njenoj odluci.
„Moja avantura je ovime u glazbenoj školi gotova. Vraćam se na izvor, u rodni kraj. Imam sreću što mogu spojiti svoja dva najdraža grada, Zadar i Pakrac, dva najljepša dijela Lijepe naše, zelenu i plavu. Radujem se novoj avanturi i novim izazovima. Ne idem ja iz Pakraca ni Pakrac iz mene“, posljednje su javnosti upućene riječi Petani Grafine u svojstvu ravnateljice.
Suradnici, kolegici i prijateljici poklone su uručile Jelena Hihlik, ravnateljica muzeja, zatim Monika Lucić Fider, ravnateljica knjižnice te Martina Golub, buduća ravnateljica glazbene škole. „Velika zahvala tebi za sve što si napravila, što si gradila. Ova slika simbol je glazbene škole, čijim si dijelom bila, kako bi je se sjetila svaki put s ponosom, srećom i veseljem. Ovo nije kraj, ovo je novi početak. Od muzejalaca, knjižničara i tvojih glazbenjaka, velika zahvala u obliku cvijeća i slike. Reći ću samo da si kao ravnateljica možda zamjenjiva, ali kao grofica si nezamjenjiva, tako da te očekujemo već ove jeseni na manifestaciji Tragom Jankovića te se nadam nastavku zajedničkog druženja“, rekla je Hihlik u emotivnom govoru koji je bio isprekidan povremenim pauzama.
Emocije su bile visoke, a kako i ne bi. Alfreda Petani Grafina, dugogodišnja ravnateljica pakračke glazbene škole, jedna je od onih koji kao da su oduvijek bili ovdje. Možemo joj samo uputiti jedno veliko hvala na silnom trudu koji je uložila u svoju i našu glazbenu školu, kroz koju je ispratila brojne generacije djece, koja su dijelom zahvaljujući i njoj nešto plemenitija, nešto ostvarenija – i kao glazbenici i kao ljudi.