Društvo smo u kojem postoji sve manje strukovnih škola poput one za staklorezača, vodoinstalatera, plinoinstalatera, zavarivača, tesara, keramičara i slično. Takvi zanati sve više zamiru, a samim time sve je manje i takvih djelatnika na našem području te dobar i ažuran majstor zlata vrijedi. Predstavnik takvih zasigurno je naš sugovornik i sugrađanin Mato Jurišić, 51-godišnji vlasnik J-M instalacija, obrta koji vrši radove povezane s grijanjem, klimatizacijom te vodovodnim i plinskim instalacijama.

Rođen je u Prisiki kod Jajca gdje je završio osnovnu školu, da bi ga na srednjoškolsko obrazovanje za montera centralnog grijanja put odveo u Sloveniju. Nije Mato stigao ni dovršiti inicijalne informacije o sebi, mobitel je već zazvonio. Naravno, poslovne problematike koja će osobi s druge strane slušalice biti riješena knaufom i rozetom isti dan. Svjestan i sam kako to neće biti vjerojatno jedini današnji poziv, nastavio je svoju priču umjereno bržim tempom. Nakon Slovenije, uslijedio je obavezni jednogodišnji JNA rok, a kako ga je zahvatio rat, ostao je još dodatna dva mjeseca da bi se naposljetku zaputio u Hrvatsku.

Već u ranijoj dobi obišao svijeta

Mladom Mati proputovanje ni tad nije završilo, već se morao snalaziti. Mjesec dana nakon dolaska u Hrvatsku, poslovne prilike odvele su ga u Austriju, a potom u Rusiju i Njemačku, jer kako i sam kaže, prvi poslovi bili su građevinski, ovisno gdje se kakva prilika pružila, ratna situacija sigurno nije pripomogla njegovom odrastanju, a i konkurencija je bila veća te posla nije bilo na biranje. Skupivši radnog iskustva u inozemstvu, u Pakrac je došao 1997. godine gdje je tri godine radio u bratovom novootvorenom tesarskom obrtu, da bi ga tri godine nakon put odveo iz Pakraca, no ovaj put unutar granica Republike Hrvatske, točnije u Zadar. Tesajući zanat 13 godina po široj okolici Zadra, radeći kao zaposlenik zagrebačke tvrtke te u vlastitoj u suvlasništvu s bratićem, osjetio je kako je vrijeme za drukčiji plan igre. “Odluka o otvorenju vlastitog samostalnog obrta pala je 1. srpnja  2013. godine, na dan kad smo ušli u Europsku uniju. Iste godine doživio sam moždani udar, no nekako sam uspio to sve izgurati. Sljedeći upečatljiv datum bio je 17. srpnja 2019., iz vrlo pozitivnog i vrlo negativnog razloga. Sin Ivan počeo je raditi uz mene i stvarno mu svaka čast što se sa nepunih 19 godina od početnih dana ozbiljno prihvatio posla. Nažalost, tog dana poginuo je moj najbolji prijatelj, građevinski limar Zdenko Tomić Bobaš.

Bolnu temu prekinuo je novi poziv poslovnog karaktera, a budući kako je Mato zaprimio četiri takva poziva u našem polusatnom razgovoru, konkretno je i potvrđena teza kako ekipa J-M instalacija ima i više nego dovoljno posla. “Tako ti je to, razgovaram s tobom, a istovremeno i koordiniram akcije”, sebi svojstveno se našalio Mato.

Za svoje zaposlenike samo riječi hvale

Povremeno je imao par mladih zaposlenika po par mjeseci koji su dolazili, odlazili, sve dok sivi kombinezon nije obukao potomak Ivan. Nedugo zatim, u tim se uključio i sinov 23-godišnji prijatelj iz djetinjstva Nemanja koji nakon dvije godine i dalje “šarafa” s Jurišićima. Kao ustaljeni članovi Matinog obrta, slobodno se može reći da su oni samostalni majstori, a Ivan, 23-godišnjak koji je završio smjer tehničara mehatronike u Tehničkoj školi Daruvar te nakon položene razlike za instalatera grijanja i klimatizacije, nedavno je položio i majstorski ispit za montera grijanja u Obrtničkoj komori u Bjelovaru. Uz isti takav majstorski ispit, Mato od 2021. godine ima položen ispit i za plinoinstalatera te je od tada i ovlašteni izvođač plinskih instalacija.

"Za taj posao ili jesi ili nisi, na radniku se odmah vidi zanima li ga takav posao. Nema veze ovaj ili onaj, ako se uključiš, sve možeš naučiti. Zato mi je drago što imamo radnika poput Nemanje, Ivanovog prijatelja iz djetinjstva s kojim se poznaje od vrtićkog uzrasta, preko škole, nogometa i svega ostaloga. Nagodinu će i on ispunjavati uvjete za polaganje majstorskog ispita, a nakon što položi, naravno ako bude htio, može nas sve otkantati ako mu tako bude pasalo, nismo se vjenčali pa da osjeća obavezu zadržati se dovijeka kod nas”, još jednu je iz rukava provalio Mato. “Šalim se ja malo, evo uz uhodanog Nemanju imamo i praktikanta Leona, apsolutno tvrdim da tko želi raditi, novaca ima i ovdje, ključna je volja. Rekao sam i Nemanji, pomoći ću mu maksimalno, a on kad i ako bude smatrao da je spreman, slobodno i bez imalo ljutnje, pozdravit ćemo se i još ćemo mu Ivan i ja dalje pomoći”, nastavio je.

Ivan, Leon, Nemanja, Mato

Mala firma - mali problemi, velika firma - veliki problemi

Za širenjem posla nema ambicije, takve odluke prepuštene su Ivanu. Mato se vodi onom - kad je radnik dobro plaćen, zadržat ćeš ga. Kaže kako posla ima dovoljno, odlaze na teren po preporuci od bivših klijenata, potegnu i do Zadra, Krka, Vira, gdje je radio sa svojim bratićem, no uglavnom izbjegavaju takve rute iz razloga što i ovdje ima sasvim dovoljno posla. Drago mu je da je sin tu, da se ozbiljno uhvatio obiteljskog obrta i smatra kako mu ne treba nikakva Njemačka ni ništa, nego ima sve tu u Pakracu. “Prokleti nismo, koliko imamo to nam je dovoljno. Znaš kako kažu, mala firma - mali problemi, velika firma - veliki problemi. Ja to nekako vidim da je isto imati tri ili deset zaposlenika, većim brojem to prerasta u nekakvu megalomaniju. Ne patim ja ni za džipovima niti za bazenima, mene ispunjava dobro društvo, sjesti s njima, pojesti, popiti i živjeti. Dečke isto doziram, ne mogu ih satrat’ jer trebaju mi i sutra, zar ne? Više preferiram odnos kao da smo kolege, a ne im glumiti nekakvu strogoću i policajca nad njima, mada se znalo dogoditi da i ja nekad zagalamim na obojicu, dok se pred praktikantom mogu suzdržati. Temperamentan sam, ali znaju da nije ništa zlonamjerno. Nemam ni auto neki luksuzni, imam ovaj radni koji mi treba za posao, radni i paradni”, našalio se. “Nismo se nikad morali puno reklamirati, niti nam to treba, 90 posto posla radimo zahvaljujući preporukama i to ne govorim iz ružičastog balončića nego je stvarno tako. Vjerujem da ćemo tako nastaviti raditi i dalje, najbitnija stvar je odraditi posao u dogovorenom roku, to nam je najveća prednost i po tome se pozna kvaliteta majstora. Mene u većini slučajeva ljudi ni ne pitaju koliko će ih koštati moja usluga, zanima ih samo mogu li doći napraviti. Naravno da je to i pokazatelj kako kronično nedostaje takvih djelatnika i takve struke, pogotovo za plinske instalacije. Ovaj krug ljudi koji postoji ne smatram konkurencijom nego mi je drago da postoje, a zdravim ljudskim odnosima si uspijemo međusobno i pomoći”, sročio je. Malo je ovlaštenih instalatera na području Pakraca i Lipika, a i ostali su više okupirani servisom, dok su njegovoj ekipi primarnije preinake instalacija i izrada novih. U današnja vremena, zanimanja povezana s radovima oko vode, grijanja, plina, zavarivanja i klimatizacije su deficitarna. "Slobodno ti napiši, ako ima koji samostalni majstor za autogeno zavarivanje plinskih instalacija, neka mi se javi i sutra može početi raditi, samo da zavari dva vara pa ako zna raditi odmah mu dajem 2 tisuće eura plaću, gablec, alat i auto i sve i nek tera do mile volje", izjavio je u svom stilu. On to naravno zna raditi, ali bi mu još jedan takav uvelike olakšao posao, jer radnika koji posjeduje te kvalitete vrlo je teško naći u našoj okolici.

Obitelj najveći ponos i bogatstvo

U Pakracu je upoznao suprugu Snježanu s kojom se vjenčao 2000. godine, a većina sugrađana ju zna iz glazbene škole gdje je zaposlena kao čistačica. Kći Katarina Ivanova je blizanka te ekonomistica koja radi kao administrativna djelatnica u Udruzi hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika. Već spomenuti Ivan će za tri godine moći položiti i majstorski ispit za plinske instalacije budući da će raditi u obrtu koji radi s plinom sedam godina. “Drago mi je da su mi djeca tu i da svaki dan skupa sjedamo za ručak i večeru, to mi je najveće bogatstvo. Slobodno vrijeme, koliko ga imam, prvenstveno volim provesti družeći se s mojom ekipom, primjerice obrtnička druženja, a znam ga provesti i gledajući TV. Ma pravo da ti kažem, najviše uživam u druženju, volim humor i viceve, zezanciju u krugu bliskih prijatelja i ta ležerna opuštena kućna druženja, to je baš gušt. Najponosniji sam na djecu, što mi je cijela obitelj na okupu, i na svoje dečke koji rade tako da ih svi hvale”, izjavio je pred kraj razgovora. 

Katarina, Snježana, Mato, Ivan

Poslova ima na vidiku i u 2024. godini, alat će biti dokupljen, kako kaže, po navođenju svojih radišnih zaposlenika, Mati je samo bitno da rade i uživaju u životu. A oni bolji primjer iz udžbenika ne trebaju tražiti budući da im je svakodnevno ispred nosa čuvajući im istovremeno i leđa.