Ulazak u novu godinu obilježilo je uvođenje nove valute – eura, na koji smo se čitave godine, neki uspješno, a neki manje uspješno, pokušavali naviknuti. Učili smo se množiti sve sa 7,5 kako bismo došli do protuvrijednosti u kunama, gledali one sitne cijene dolje desno i pokušavali se prisjetiti koliko je to koštalo prije. Cijene su, potpirene inflacijom i prilikom koja se trgovcima ukazala uvođenjem nove valute, neprestano rasle, ponekad se činilo i nekontrolirano, a potrošači su se našli između čekića (inflacija) i nakovnja (nova valuta). Čini se kako smo danas, godinu dana kasnije, ipak spremni reći posljednje zbogom kuni, uz koju smo kao Pakračani zbog stare kovnice novca i posebno vezani. Čak i oni koji još uvijek vrijednost namirnica i ostalih artikala računaju u kunama prihvatili su novu situaciju i inicijativa za produljenje roka za dvojno iskazivanje cijena ne nailazi na naročito plodno tlo. Euro je tu, ne odlazi nikud, a kuna se ne vraća, tako da smo primorani zaboraviti na „puta 7,5“ i naviknuti se na novu, europsku monetu.

Ipak, inflatorni pritisak nije nužno donio samo glavobolje potrošačima i veću zaradu prodavačima – donio je i pritisak na rast plaća te je tako prosječna neto plaća u našoj županiji premašila „čarobnu granicu“ od 1000 eura. Premda to ne znači kako većina zaposlenih prima 1000 eura ili više, jer medijalna plaća nešto je niža, ipak su mnogima plaće porasle, a njihov dodatni blagi porast stiže nam i nakon Nove godine zbog ukidanja prireza. Iako rast plaće na razini od 10-ak ili 20-ak eura ne djeluje puno, svaki pomak u pravom smjeru ipak je dobrodošao. Osim toga, u siječnju i srpnju izvršeno je i usklađivanje mirovina, koje su na taj način također povećane. Povećan je i iznos božićnica koje je Grad ove godine dijelio umirovljenicima, s prošlogodišnjih 150 kn (20-ak eura) na 35 eura.

I gradski proračun koji je početkom godine donesen u iznosu od 7,14 milijuna eura izazvao je određene prijepore među vijećnicima, gdje su vijećnici SDP-a rekli kako ga neće podržati, zahtijevajući ukidanje prireza, povećanje izdvajanja za studentske stipendije i mjere pronatalitetne politike. Prirez je u međuvremenu ukinut, Grad radi na izradi plana stipendiranja deficitarnih zanimanja (poglavito medicine), a pronatalitetna politika u određenoj se mjeri provodi programom 3+, gdje roditelji troje ili više djece imaju određene financijske beneficije, uključujući između ostalih i upola nižu cijenu vrtića. Čini se dakle kako konstruktivni prijedlozi oporbe ne prolaze „pored ušiju“, već u Gradu ipak imamo svojevrstan dijalog u kojemu se svatko može čuti, a prihvatljivi i korisni prijedlozi nerijetko bivaju uvaženi, bez obzira na to s koje strane dolazili.

U ožujku su gradski vijećnici dodijelili tri zlatne plakete „Grb Grada Pakraca“, a dobitnici su bili Tea Silađi za područje kulture, Udruga invalida rada Pakrac-Lipik za područje zdravstva i socijalne skrbi te Slavko Vuić za područje fizičke kulture. Istovremeno „Pečat Grada Pakraca“ dodijeljen je Deanu Nagyu, dr. Ivici Turuku, Marijanu Gašparu (posmrtno), Peri Tutiću, Zlatku Grčeviću i Željku Trohi.

Kraj pandemije i ljetno nevrijeme

Nakon tri godine agonije, u svibnju ove godine naposljetku je proglašen službeni kraj pandemije koronavirusa. To je značilo kako se napokon možemo oprostiti od upotrebe maski u zatvorenim prostorima, pravila o socijalnom distanciranju, ograničenja broja ljudi na okupljanjima i sličnih „novonormalnih“ propisa na koje smo tijekom godina već pomalo i navikli, ali na njih i oguglali. Ova podla i napasna pošast odnijela je mnoge živote, ostavila zdravstvene posljedice kod brojnih oboljelih, ali i donijela prijepore u vezi cjepiva te podijelila društvo na „pelcovane“ i „nepelcovane“.

Naviknuti na temperaturne ekstreme, bili smo spremni na još jedno vrelo ljeto, međutim ono što nas je zadesilo zateklo nas je nespremne te neugodno iznenadilo. Grmljavinsko nevrijeme koje je 19. srpnja pogodilo kontinentalnu Hrvatsku, a kretalo se u smjeru od zapada prema istoku, uzrokovalo je ogromne materijalne štete, pa tako i na našem području. Tih su dana pakrački vatrogasci imali 150 intervencija, većinom u Pakracu, a stradali su najviše krovovi kuća i stabla.

Naknadno je na razini države donesena odluka kako se vlasnicima objekata dodjeljuje pravo na nadoknadu u iznosu 60 % od utvrđene štete, čime je barem ovaj financijski udar ublažen, naročito građanima koji su ostali bez čitavog krovišta, a bilo je i takvih slučajeva. Ovaj je događaj pokrenuo priču o tome možemo li i u budućnosti očekivati slične nepogode, a mogao bi utjecati i na buduće prakse u gradnji, naročito krovišta.

Nema odmora dok traje obnova

Većina stambenih zgrada u Pakracu energetski je obnovljena u drugom, najvećem ciklusu obnove, kojim je u razdoblju od 2018. do 2020. godine obuhvaćena energetska obnova 19 zgrada. Ipak, još ima zgrada koje nisu energetski obnovljene, a u ovogodišnjem ciklusu prošle su dvije, na adresama Matice hrvatske 7 i Andrije Hebranga 8. U međuvremenu su stanari zgrade u Hebrangovoj odustali od obnove, odnosno natpolovična većina stanara nije bila spremna financijski participirati u troškovima, tako da će im još neko vrijeme postojeća fasada i stolarija morati biti dovoljno dobri. S druge strane, zgrada u Matice hrvatske dovršava se nešto sporijim tempom od prethodno predviđenog, ali ipak se danas pomalo već naziru konture nove fasade.

Lijepo je vidjeti obnovljen grad, živjeti u toplinski izoliranoj zgradi ili kući i voziti se novim prometnicama, međutim radi se o skupim i zahtjevnim zahvatima koje nije moguće izvršiti odmah i odjednom. Ipak, pomalo se obnavljaju prometnice koje su bile što stare i dotrajale, a što oštećene radovima na projektu Aglomeracije, tako da su sanirane ulice Stjepana Širca te Vukovarska i I. G. Kovačića, koje su dobile posve nov habajući sloj asfalta. Ukupna vrijednost radova na navedene tri prometnice bila je oko 175 tisuća eura, od čega je Grad Pakrac pokrio približno polovicu troškova, dok je drugu polovicu financiralo Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije.

Napustio nas je dobri duh Pakraca

U ožujku je naš donedavni suradnik Duško Kliček napisao reportažu o jednom našem sugrađaninu, za kakve se kroz dugogodišnji rad specijalizirao. I ne bi to bilo ništa posebno, tek jedna u nizu reportaža, da se nije radilo o priči o Zoranu Milakoviću – Zoki. Nikome tad nije bilo ni u primisli ono što će se dogoditi tek tri mjeseca kasnije, kada je Zoka u 51. godini života naglo i nenadano preminuo za vrijeme pohoda na Biokovo.

Zoka nije bio samo predsjednik Planinarskog društva „Psunj“ ili samo pripadnik Hrvatske gorske spašavanja. Nije bio ni samo planinarski vodič, instruktor i izviđač. Zoka je bio svojevrsni dobri duh Pakraca, koji je bio omiljen i rado viđen kamo god bi došao. Volio je ljude, volio je djecu, pjesmu, druženje, sport i planinarenje. Još je više volio prirodu, divio se njenim ljepotama i zagovarao njeno očuvanje kako bismo u njoj mogli uživati i mi, ali i budući naraštaji. Najviše od svega, kako je Kliček napisao u svojoj eulogiji, volio je svoje roditelje i sestru, svoju suprugu i sinove.

„Zoran je svojim preranim odlaskom ostavio jednu veliku prazninu koju je zauvijek odnio sa sobom. Ostavio je svoju obitelj, pakračke ulice čiji je godinama bio prepoznatljiv stanovnik, prijatelje, poznanike i suradnike, ali i sve šume, planine i staze kojima je kročio i za koje rekao da su svaka staza i svaka planina njegova pobjeda, njegov vrhunac, njegov Mount Everest. Nažalost, na jednoj od tih staza završio je svoj kratak, ali bogat život, koji će nastaviti negdje drugdje, na nekim drugim planinama i drugim stazama, tamo negdje, u vječnosti“, napisao je povodom Zokinog neočekivanog odlaska Kliček.

Sportski kutak

Bila je ovo godina relativno dinamičnih sportskih događanja i nadmetanja u kojima je bilo zanimljivosti u raznim sportovima od kojih neke pomalo neopravdano zovemo „manjim“ sportovima. Mladi pakrački kuglač Niko Kalvi početkom je godine postao hrvatski juniorski reprezentativac, a samo nekoliko mjeseci kasnije, u svibnju, okitio se brončanom medaljom na Svjetskom prvenstvu. U paru s Osječaninom Franom Popovićem dogurao je do polufinala koje su tijesno izgubili od slovenskog para, ali bronca im nije mogla umaknuti. Kad smo već kod kuglanja, valja napomenuti i kako je ove godine kuglački klub „Pakrac-Papuk“, pod pokroviteljstvom Grada, organizirao prvi Pakrac Open, turnir na kojemu je nastupilo sveukupno 130 kuglača i kuglačica iz tri države i dvadesetak gradova.

Dinamično je bilo i u jednom sportu koji baš i nije poznat po dinamičnosti, a u pitanju je šah. Šahovski klub „Pakrac-Lipik“ po prvi je put igrao u 2. Hrvatskoj šahovskoj ligi – istok u koju se plasirao krajem prošle godine, međutim njihov je ples u višem rangu natjecanja ipak trajao samo jednu sezonu. Iako su drugoligašku avanturu završili na posljednjem mjestu, ipak se radi o rezultatskom iskoraku koji im je donio dodatno iskustvo. Nije to jedina drugoligaška priča, naime i stolnotenisači kluba Lipa plasirali su se početkom lipnja u 2. hrvatsku ligu, a ovom im prilikom želimo da pokušaju izbjeći sudbinu šahista i što dulje se uspiju zadržati u višem rangu natjecanja. Upravo u tome uspjeli su rukometaši RK LiPa koji su u travnju domaćom pobjedom protiv Broda osigurali ostanak u 2. HRL – istok.

Mladi motociklist Stefan Lenče nastavio je skupljati pobjede, pa je tako u lipnju pobijedio u obje utrke za Prvenstvo Slavonije, a izvrsnu formu potvrdio je nastupom u Kozarevcu, gdje je potvrdio naslov prvaka Hrvatske u klasi MX65, u konkurenciji od čak 20 vozača. Tijekom godine ostvario je neke dominantne pobjede na stazama diljem Hrvatske te potvrdio da njegovi uspjesi nisu nasumični i sporadični, već sad možemo reći kako imamo jednu ozbiljnu zvijezdu moto-sporta u nastajanju.

Za dobre vijesti nakon jesenskog dijela natjecanja pobrinuo se Hajduk Pakrac čiji su seniori trenera Dubravka Ljevakovića polusezonu međužupanijske nogometne lige Slavonski Brod – Požega završili na prvom mjestu. Teško je ne zamijetiti nevjerojatan učinak Filipa Matijaševića koji je u 12 ligaških nastupa postigao 26 pogodaka, a tome pridodao i 10 asistencija. Naslovom jesenskih prvaka okitili su se i kadeti Škole nogometa Li-Pa, koji su u dosadašnjem tijeku sezone upisali samo jedan poraz, a u svojim ligama prva mjesta trenutačno drže i stariji i mlađi pioniri. Pomalo je to nestvaran ulazak u sezonu kakvom se vjerojatno nitko nije nadao.

Valja naglasiti i kako se dječaci u dobi do 16 godina (kadeti i juniori) od ove sezone natječu pod nazivom Škola nogometa Li-Pa. Solomonsko je to rješenje sve izraženijeg nedostatka igračkog kadra u mlađim kategorijama kojima su se omladinski pogoni Hajduka i Lipika spojili u jedan klub. Dječaci postižu odlične rezultate te nam pokazuju za što su Pakračani i Lipičani, inače ljuti sportski rivali, sposobni kad udruže snage.

Manifestacije, sajmovi, obljetnice

Krajem svibnja održan je 11. po redu Multipak na čijoj su hi-fi izložbi sudjelovali izlagači od Makedonije do Slovenije, da ne kažemo od Vardara pa do Triglava, uz dodatak Mađara. Organizatori su zadovoljni time kako je manifestacija izgledala, kao i sveukupnom atmosferom koja je gradom tih dana vladala.

Osim Multipaka, koji grad već poslovično ispuni pozitivnim vibracijama, posebice zvučnim, najdominantnija gradska manifestacija uz koju grad posebno oživi svakako je Slavonski banovac, koji je ove godine napunio 14 godina te je sad već pravi tinejdžer. Sajam, koji neki po centralnom događaju kolokvijalno nazivaju i Grahfest, opet je okupio ljude sa svih strana, opet je bio veseo, pun zbivanja, živopisan i pun dobre energije – i opet je bio „najbolji dosad“. I iz turističke zajednice i iz Grada poručuju kako se već radi na pripremama za idući sajam, zabilježeni su sitni propusti, uočeni određeni prostori za napredak, tako da nam i dogodine vjerojatno pripremaju još bolji sajam nego što je bio ovaj. Ove godine nas je doduše poslužilo uistinu neobično toplo vrijeme za to doba godine, čak unatoč globalnom zatopljenju, tako da su posjetitelji sredinom listopada hodali u majicama kratkih rukava, upijajući zrake toplog jesenjeg sunca.

Održana je obljetnica „Bljeska“ 1. svibnja. Godine prolaze, ali neka sjećanja još uvijek ne blijede. Već je gotovo tri desetljeća prošlo od akcije kojom je oslobođena Zapadna Slavonija i kojom je utrt put ka utvrđivanju teritorijalne cjelovitosti i suvereniteta Republike Hrvatske. Danas već pomalo zdravo za gotovo uzimamo činjenicu da živimo u samostalnoj državi koja je punopravna članica EU. Ipak, tih dana situacija nije bila nimalo ružičasta i nije bilo sigurno hoće li se Hrvatska uspjeti osloboditi u svim svojim granicama. Zato je važno podsjetiti se tih vremena i herojstva svih onih hrabrih ljudi koji su svoje zdravlje i živote podredili slobodi države. Rat je bolna i traumatična tema, ali najmanje što možemo je odati pijetet i zahvalu svim braniteljima, bili da su položili svoj život za domovinu ili su i dalje ovdje, među nama.

Iz tog vremena, pa i nešto ranijeg, datira i oklopno vozilo TOP 1, s kojim su pripadnici hrvatske policije i satnije Bjelovar upali u zasjedu u Kusonjama u rujnu 1991. O tom događaju snimljen je i potresan ratni film Broj 55, a legendarni oklopnjak kojim su se stradali Bjelovarčani služili premješten je sredinom svibnja u Bjelovar, gdje je u rujnu obnovljen te vraćen u izgled približan originalnom.

I tako, sjećanjem na bremenite dane, pogled nam je okrenut prema boljem sutra. Naša je dužnost da teško plaćenoj i izborenoj slobodi damo smisao i da svojoj djeci osiguramo još bolje sutra. Jer upravo tako ćemo najbolje odati počast i zahvaliti svima koji su za to platili veliku cijenu.