Piše: Jozo Zorić, pakrački župnik
Prije više mjeseci jedan analitičar društvenih zbivanja promatrajući stanje u našoj domovini ogorčeno je izjavio da bi Hrvatska bila svjetski prvak u kategoriji Izvoz crnila. Analizirajući to crnilo objasnio se kako se ono odnosi na društvena previranja sa sve vidljivijim rastakanjima povijesnih, uljudbenih, vjerskih i svjetonazorskih vrijednosti. U tim vidljivim i neskrivenim rastakanjima vrednota koje su nas, priznali to neki ili ne, tijekom tolikih stoljeća kao narod čuvale, branile i hranile sudjeluju, svjesno ili nesvjesno, neki pojedinci i skupine. Spomenuti analitičar svoje je zanimljivo promišljanje društvenih zbivanja argumentirao time da je dovoljno samo pogledati nastupe tih i takvih u javnom prostoru televizije ili brojnih portala na kojima se promiču mržnja i neistine, podjele i nesnošljivosti.
U takvom medijskom okruženju nažalost često slavimo Božić. Slavimo Božić ljudskom umu nedokučive tajne Božjeg silaska na Zemlju i rođenja u liku krhkog Djeteta našeg Spasitelja Isusa Krista. Pokušajmo u ovo božićno darovano vrijeme u svojim sredinama i prostorima u kojima živimo biti zaštita od crnila kakvo nudi posvemašnje premreženi svijet. Nastojmo u ovom vremenu počupati iz svojih duša i obitelji korijene zla čiji su plodovi nemiri, podjele, raskoli i svađe te dati mjesta plodovima Duha koji će nas pretvoriti u one toliko potrebne –citirat ću Sveto pismo – sinove svjetlosti u ovom često puta tmurnom i brojnim neizvjesnostima protkanom povijesnom razdoblju .
Ljudi u prošlosti u božićnom su otajstvu prepoznali onu snagu za život protiv crnila i pogleda u ljepše sutra. Tu činjenicu želim potkrijepiti jednim jubilejom; ove se godine navršava 800. obljetnica prvih živih jaslica koje je 1223. godine upriličio sv. Franjo zajedno sa mještanima talijanskog gradića Greccia. Bio je to događaj pun vjere i radosti u slavlju Boga u kojem su ljudi prepoznali ljepotu otajstva rođenja u Betlehemu. Koliko je samo kroz silna stoljeća prohujalo raznih malih i velikih crnila, ali snaga vjere iz Betlehema sa svojom viješću traje i danas.
Zato kao vjernici nazovimo Božić pravim kršćanskim imenom i ne promatrajmo ga površinski i parcijalno, kao da se radi o blagdanu prijateljstva, darivanja, susreta, zagrljaja, ručkova… Nemojmo Isusovo rođenje zamijeniti jeftinim reklamnim jezicima. Na Božić se rodio Isus, Sin Božji, od Djevice Marije u kojoj se utjelovio po djelovanju Duha Svetoga. Bog nas je toliko ljubio da nas se približio u Djetetu Isusu. Zato svetkovina Božića leži prvenstveno u snazi i ljepoti nutarnjeg života. Kada dopustimo da stvarnost i vrijednost Božića zaživi u nama, onda on dobiva stvarni smisao kroz puninu vjere.
U srednjem vijeku živio je mistik (osoba okrenuta molitvi i meditaciji) po imenu Angelus Silesius, a koji je napisao sljedeće: „Mogao se Krist tisuću puta roditi u Betlehemu, ali ako se nije rodio u meni, uzalud je“. S Božićem Bog ljudskom biću izravno pokazuje da s njime može graditi životnu sigurnost i zaštitu. Zato Isusovo rođenje nije neko sentimentalno raspoloženje, već odluka da se na životnom putu bude uz Boga. Ljudi iz svih stoljetnih pokoljenja nebrojeno su puta posvjedočili da je Dijete u jaslama snaga njihova života, smisao postojanja i odgovor na životna pitanja u borbi protiv crnila i crnih predviđanja.
Svim čitateljima Pakračkog lista želim sretan Božić i novu godinu uz obilje Božjeg blagoslova i milosti.