Vremena se mijenjaju te ste sigurno i vi nekad pomislili kako na nekakvom okupljanju ima više automobila nego posjetioca, školska parkirališta pa čak i ona ispred sportske dvorane jutrom su prije prvog školskog sata popunjena gotovo do zadnjeg mjesta, djeca sve rijeđe pješače, a unatoč nekolicini koji imaju prebivalište u blizini škole, u današnja vremena skoro je pravilo da roditelji djecu dovezu pred školu zbog bojazni od prometnih nezgoda, jer kako kažu “što je sigurno - sigurno”, što je i razumljivo, jer svakome je prioritet sigurnost djeteta.

Iako Pakrac nije pregusto naseljen stanovništvom, nerijetko doživimo i “čepove” u prometu pri početku i završetku prve smjene. Ubrzaniji ritam života iziskuje posjedovanje vozila te često korištenje istog. Jedna od grupa ljudi koja često koristi i provodi vrijeme u automobilu su instruktori vožnje, koji kruh zarađuju osposobljavajući kandidate svih dobi pravilno upravljati vozilom. Neven Jakša i Tomislav Širac, vlasnici jedine dvije autoškole u Pakracu prenijeli su nam kakav je posao instruktora vožnje, koje su izmjene uvedene kroz godine i jesu li cijene autoškola poskupile.

Početak rada i osnovne informacije

Tomislav Širac je vlasnik autoškole “Trag” osnovane 1992. godine gdje i danas radi kao predavač i instruktor vožnje. Njegov “Trag” broji još dva zaposlenika, a to su Mladen Zednik koji radi kao instruktor vožnje te Krešimir Ećimović, instruktor vožnje i predavač. Njihov vozni park čine Toyota Auris, Volkswagen GOLF 7 za obuku B kategorije, a polaznici A1 kategorije osposobljavaju se na Yamahi YBR.

Neven Jakša preuzeo je autoškolu “Sport” 2011. godine nakon očeve smrti, koji je bio osnivatelj i vlasnik iste od 1991. godine. Osim što je instruktor vožnje, Neven je predavač, a funkciju instruktora vožnje uz njega obavlja i Krunoslav Lalić. Automobili na kojima polaznici autoškole “Sport” bruse svoje vozačke vještine za B kategoriju su Volkswagen GOLF 7 i Volkswagen Polo.

Značajne tehnološke promjene uveli 2021. godine

Kako obje pakračke autoškole rade više od 30 godina, jasno je da su tehnološkim napretkom prilagođavali i svoju obuku instalirajući tehnološka pomagala u svoj repertoar ne bi li potaknuli bolju i kvalitetniju osposobljenost kandidata te veću sigurnost u prometu. Kako je gradivo iz predmeta prometnih propisa opsežno, Širac smatra nužnim temeljito razumijevanje prometa te prisustvovanje predavanjima, stoga njegovi polaznici imaju mogućnost testiranja na stranici autoškole.

Tomislav Širac

Praktični dio također je zahtjevna obuka gdje je potrebna koncentracija i maksimalna pažnja, a prije nekoliko godina HAK je u provedbu ispita vožnje uveo kamere koje zvučno i vizualno snimaju cijeli proces. Pomoću tableta ispitivači mjere kilometražu i trajanje vožnje koja ne smije biti vožena ispod 30 minuta.

Jakša je objasnio proceduru gdje ispitivač nakon uspješno završene ispitne vožnje šalje informacije polaznika putem aplikacije s tableta na policijski server u obliku e-Uvjerenja o položenom vozačkom ispitu. Ta uvjerenja su se prije dobivala u papirnatoj verziji, a sad se nakon poslanog zahtjeva dobije kartonska probna vozačka s kojom vozač ne smije voziti van Hrvatske sve dok ne dobije pravu vozačku, a cijeli proces potraje i do 14 dana. Takva metoda polaganje ispita čini brže i transparentnije. Prednost je svakako i smanjenje dokumentacije koja je bila potrebna tijekom polaganja vozačkog ispita.

Neven Jakša

Ako automobil ima kameru i senzore, korisnici ju koriste pri parkiranju, novost je i elektronska kočnica umjesto klasične ručne, a koristi se i senzorni sustav kočenja gdje vozilo samo zakoči ako se u vožnji nađe u preriskantnoj blizini automobila ispred sebe, no u praksi se taj dio rijetko kad koristi budući da se satovi vožnje ne odvijaju pri većim brzinama, a i sami instruktori stignu reagirati na svoje komande ukoliko prepoznaju potencijalno riskantnu situaciju.

Poligona jedno vrijeme nije bilo, a nakon uvođenja je imao više radnji, dok se na današnjoj verziji zadržao samo na vožnji po pravcu unaprijed-unatrag s promjenama smjera te kočenju i zaustavljanju. Prvi dio polaznik odrađuje sam kako bi ispitivač mogao vidjeti prelazi li kotačima preko označenih crta, a zbog sigurnosti polagača, intenzivno kočenje provodi uz prisustvo ispitivača.

Granica od sedam godina starosti automobila u kojemu se odvija vozačka obuka, podignuta je na deset, ali mora biti u stopostotnom ispravnom stanju uz obavezne redovne tehničke i periodične preglede. Obavezna oprema vozila autoškole su oznaka autoškole na krovu, aparat za gašenje požara, dodatni vanjski i unutarnji retrovizor na suvozačevoj strani te dodatne komande na suvozačevoj strani.

Vozači registriraju vozila na stanici tehničkog pregleda, umjesto u policijskoj postaji. Ukoliko je vozač najmanje tri puta pravomoćno kažnjen zbog upravljanja vozilom s nedopuštenom količinom alkohola u krvi, obavezno mora obaviti liječnički pregled.

Simulator vožnje ne koristi se više od 30 godina, a za kojeg sugovornici imaju samo riječi hvale jer je pomagao polaznicima pri stjecanju navike, prepoznavanju i poziciji prometnih znakova što su mogli primijeniti u stvarnoj vožnji.

Cijene ne mijenjaju od 2009. godine

2017. godine ukinuto je i ograničenje dozvoljenog broja polazika po gradovima. Oni koji ispunjavaju opće uvjete za otvaranje autoškole, mogu to učiniti bez obzira što na određenom području već postoji dovoljan broj autoškola.

Kao još jednu novost koja će biti uvedena nagodinu, Jakša navodi kako će u Daruvaru pismeni dio biti održavan u e-učionicama preko tableta gdje se zasad još uvijek ispit propisa i prometnih pravila vrši papirom i penkalom.

Istu cijenu (oko 750 eura) osposobljavanja za vozača, koju smatraju primjerenom bez obzira na porast troškova u zadnjih godinu dana, drže od 2009. godine, kada je na snagu temeljem Pravilnika Ministarstva unutarnjih poslova stupila odluka o minimaloj cijeni sata u autoškolama, čak i nakon 2018. godine kada je ista ukinuta te nakon koje su autoškole postale dio slobodnog tržišta.

Bez imalo iznenađenja, u obje autoškole korisnici najčešće polažu ispit za automobil, odnosno B kategoriju. Pojavila se i zainteresiranost za A, dok su primili i par poziva za KOD 95 kategoriju čija se oznaka upisuje na stražnju stranu vozačke dozvole te se obnavlja svakih 5 godina, a odnosi se na izobrazbu profesionalnih vozača kamiona i autobusa uvedenu 2013. godine.

Broj kandidata im je iz godine u godinu podjednak, a osim naših sugrađana, tu brojku svake godine dopunjavaju i polaznici pakračke srednje škole s prebivalištem izvan Pakraca. Virusna pandemija Korona im nije utjecala na poslovanje, nastavu su održavali online te im je ostao isti broj kandidata, a sve je vraćeno na staro ukidanjem epidemioloških mjera. Posla obje autoškole imaju dovoljno te se ne moraju otimati za kandidate, naravno ne bi se žalili ni da imaju kojeg kandidata više, ali da u Pakracu postoji samo jedna autoškola, ne bi uspjeli pokriti toliko kandidata niti bi mogli naći toliko radnika. Rijetki su i oni slučajevi kada je kandidat prešao iz jedne autoškole u drugu, a iako rijetki, dogodili su se u oba smjera. Znaju im se priključiti i kandidati koji su odustali od polaganja praktičnog dijela ispita u Zagrebu jer im je ovdje lakše položiti, dok poneki Požežani koji se školuju u Pakracu ne stignu položiti do kraja ispite ovdje pa ih dovrše u rodnoj im Požegi.

Prema podatcima Hrvatskog autokluba (HAK), u 2022. godini prosječna prolaznost autoškola u Hrvatskoj iznosila je 57,15 posto iz polaganja prometnih propisa i pravila, a iz vožnje 51,06 posto. Drugim riječima, polovica kandidata minimalno jednom ponavljaju praktični dio vozačkog ispita, dok je nešto bolja situacija na pismenom dijelu. U HAK-u smatraju da u polaganju propisa i pravila ključnu ulogu imaju način i kvaliteta izvođenja nastave te motivacija i razina znanja, dok su za vožnju bitne sposobnosti i kompetencije instruktora vožnje, motivacija i psihofizičke osobine kandidata, kao i složenost prometnih situacija te prometno-tehnički uvjeti.

Vozači romobila nerijetka opasnost u prometu

Za vrijeme obuke često imaju priliku vidjeti kako vozači krše pravila i propise kada ne uključe pokazivače smjera, prekorače dozvoljenu brzinu, ne vežu pojas, ne staju na znak obaveznog zaustavljanja te upozoravaju kandidate da ne preuzmu takvo ponašanje po uspješnom završetku vozačke obuke. Potvrdili su nam iz svog dugogodišnjeg iskustva kako definitivno postoji razlika u ponašanju vozača prema vozilima autoškola gdje ih pretiču na punoj liniji, u zavojima, nervozno trube itd. Također dijele isto mišljenje i u vezi s najugroženijim učesnicima prometa, uz pješake i bicikliste, posebno upozoravaju na vozače električnih romobila koji su često nepažljivi te dovode sebe i ostale prometne sudionike u opasne situacije. Uz dozvoljenu brzinu od 25 kilometara na sat, spada pod osobno prijevozno sredstvo te nikome ne bi bilo ugodno doživjeti sudar pri takvoj brzini, upravljali električnim romobilom ili mu se našli na putu. Nadalje, ne nose zaštitne kacige koje su obavezne niti reflektirajuće oznake, prsluke i svjetla, imaju lošu stabilnost zbog malih kotačića koja naposlijetku uzrokuje gubitak ravnoteže. Oni bi morali voziti po nogostupu ili po biciklističkim stazama, a voze često i po cesti, dobna granica je 14 godina, ali često svjedočimo i upravljačima romobila koji su mlađi od 14 godina. Od sumraka do potpunog svanuća (noću) obavezno moraju imati upaljeno bijelo svjetlo s prednje strane te crveno sa stražnje. No obojica potvrđuju kako ih srećom nema previše u Pakracu.

Nisu svi isti, ali svi nauče voziti

Za svoj posao kažu kako ništa nije teško dok se kandidati trude i daju sve od sebe kako bi uspjeli. Potrebno je imati puno strpljenja jer nisu svi isti, a najlakše im je raditi s onima koji već znaju voziti. Mlađi brže upijaju, imaju bolji vid i reflekse pa se slažu da je s njima lakše raditi. Dodaju kako je s početnicima isto lako kad slušaju, dok naravno ima i onih pojedinaca, većinom starijih, koji su ponešto tvrdoglaviji i neposlušniji. Iako kažu da muški imaju bolje predznanje, nema velike razlike između muških i ženskih polaznika, nauče svi.

Lakši dio posla i fizički i psihički im je predavanje u učionici. Svakodnevne vožnje u Daruvar uz postojanu napetost i konstantnu koncentraciju iziskuju poduža sjedenja i nepomičnost nakon čega se s godinama počinje stvarati bol u leđima, dok predavanje dozvoljava slobodno kretanje u opuštenijim okolnostima. Vrijeme nije fiksno, radni dan počinje u satnici dogovorenoj s kandidatima, a većinom to dnevno potraje između osam i deset sati. Sat vožnje traje 45 miniuta, a s instruktorom se većinom voze dva polaznika, dok ih istovremeno uz instruktora u automobilu maksimalno smije biti troje.

Ponekad se nađu i u tragikomičnim situacijama kad se kandidati u najbitnijem trenutku pojave bez osobne iskaznice ili knjižice te im ne bude dozvoljeno polaganje ispita. Dogodila se čak i jedna prometna nesreća u kojoj su se sudarili sa ženom nakon njenog nepoštivanja znaka obaveznog zaustavljanja, a koja je tri mjeseca prije tog sudara položila vozački ispit u njihovoj autoškoli.

Svi automobili koje koriste pokreću se dizel gorivom iz razloga što je tako prije bilo gotovo dvostruko isplativije pri gradskim vožnjama i polaznicima je lakše voziti “dizelaša” nego “benzinca”. Iako su danas “benzinci dotjeraniji” što se tiče potrošnje goriva, dizel je i dalje jeftiniji.

Posao s ljudima nije samo posao

Ove dvije autoškole izučile su Pakračane i ostale polaznike iz okolnih mjesta kako ispravno sudjelovati u prometu te su neprimjetno sudjelovali u jednoj od najbitnijih stepenica naših života. Kako i sam Jakša kaže - kad kandidati dođu u autoškolu, slušaju i stari i mladi. Nama je drago da smo vas slušali i što ste uz svoj posao zadovoljni stvorili sretne obitelji u rodnom vam Pakracu, a Šircu je, vidjevši nedavno na upisu u “Trag” unuke svojih prvih polaznika, ovaj posao podario lijepe trenutke i uspomene baš kao simboličan “trag na srcu”.