Članovi Udruge logoraša srpskog koncentracijskog logora „Bučje“ jučer su kod Spomen područja „Logor Bučje“ položili vijence i zapalili svijeće u spomen na 22. rujna 1991. godine kada su šestorica logoraša odvedena iz logora i od tada im se gubi svaki trag, te se smatraju nestalim osobama. Udruga planira zatražiti proglašenje tog dana „Danom nestalih osoba logora Bučje“ te uvesti u program događanja "Da se ne zaboravi", doznajemo od tajnika Udruge Darka Merclufta.
„Marijan Petrovečki, Darko Petrovicki, Damir Rambousek, Bohumil Dostal, Juro Blažević i Dražen Takač, šestorica su zarobljenika koji su izvedeni iz logora uz riječi da idu na razmjenu koja je trebala biti održana u Pakracu. Kombi koji ih je prevozio nažalost do Pakraca nije stigao, već se u Kusonjama okrenuo i otišao u nepoznatom pravcu“, rekla je Ivana Rihter Dostal, čiji je otac bio među njima i čiju sudbinu pokušava doznati već 32 godine. „Svi koji nešto znate, pokažite malo ljudskosti, javite nam gdje su naši najmiliji, bilo kojim sredstvom komunikacije. Vi biste si olakšali dušu, a nama puno pomogli, jer nam je svaka informacija bitna u pronalasku naših najmilijih“, rekla je Rihter Dostal i pročitala emotivno pismo svoje prijateljice Tamare Vinković Zalar, upućeno ocu Igoru Zalaru, koji je također zarobljen i odveden u Bučje odakle mu se gubi svaki trag.
Zlata Kranjčić, jedna od trinaest žena zatvorenih na Bučju iznijela je traumatična svjedočanstva logoraških dana uz napomenu da je osim Bučja, bila zatočena i u logoru Stara Gradiška. “I za to primam sramotnu naknadu od 61 euro, odnosno 6 centi po danu zarobljeništva, kao da sam bila u hotelu sa pet zvjezdica, a ne u logoru“, rekla je gospođa Zlata.
U logoru Bučje nestale su ukupno 23 osobe za čijim ostacima se i danas traga, a dok god ne pronađu i posljednju od njih, misija Udruge neće prestati, rečeno je jučer ispred Spomen područja.