bučje glavna

Članovi Udruge logoraša srpskog koncentracijskog logora „Bučje“ jučer su kod Spomen područja „Logor Bučje“ položili vijence i zapalili svijeće u spomen na 22. rujna 1991. godine kada su šestorica logoraša odvedena iz logora i od tada im se gubi svaki trag, te se smatraju nestalim osobama. Udruga planira zatražiti proglašenje tog dana „Danom nestalih osoba logora Bučje“ te uvesti u program događanja "Da se ne zaboravi", doznajemo od tajnika Udruge Darka Merclufta.

bučje obitelji

„Marijan Petrovečki, Darko Petrovicki, Damir Rambousek, Bohumil Dostal, Juro Blažević i Dražen Takač, šestorica su zarobljenika koji su izvedeni iz logora uz riječi da idu na razmjenu koja je trebala biti održana u Pakracu. Kombi koji ih je prevozio nažalost do Pakraca nije stigao, već se u Kusonjama okrenuo i otišao u nepoznatom pravcu“, rekla je Ivana Rihter Dostal, čiji je otac bio među njima i čiju sudbinu pokušava doznati već 32 godine. „Svi koji nešto znate, pokažite malo ljudskosti, javite nam gdje su naši najmiliji, bilo kojim sredstvom komunikacije. Vi biste si olakšali dušu, a nama puno pomogli, jer nam je svaka informacija bitna u pronalasku naših najmilijih“, rekla je Rihter Dostal i pročitala emotivno pismo svoje prijateljice Tamare Vinković Zalar, upućeno ocu Igoru Zalaru, koji je također zarobljen i odveden u Bučje odakle mu se gubi svaki trag.

bučje ivana

Zlata Kranjčić, jedna od trinaest žena zatvorenih na Bučju iznijela je traumatična svjedočanstva logoraških dana uz napomenu da je osim Bučja, bila zatočena i u logoru Stara Gradiška. “I za to primam sramotnu naknadu od 61 euro, odnosno 6 centi po danu zarobljeništva, kao da sam bila u hotelu sa pet zvjezdica, a ne u logoru“, rekla je gospođa Zlata.

U logoru Bučje nestale su ukupno 23 osobe za čijim ostacima se i danas traga, a dok god ne pronađu i posljednju od njih, misija Udruge neće prestati, rečeno je jučer ispred Spomen područja.

bučje zlata