krešo na nalazištu glavna Medium

Početak ljeta je posljednjih sedam godina rezerviran za arheološka iskapanja na mjestu nekadašnjeg starog pakračkog grada, na prostoru bivšeg parkirališta između zgrada pakračke gradske uprave i policijske postaje. Na dubini od nekoliko metara izranjaju postupno dijelovi pakračke utvrde, stare crkvice, bunara - koji na najbolji i najslikovitiji mogući način opisuju nama nepoznat život u Pakracu u srednjem vijeku. O tim iskapanjima i njihovom značaju za pakračku prošlost, ali i budućnost, te kako postati arheolog razgovarali smo s Krešimirom Vacekom, našim mladim sugrađaninom, zaposlenikom gradskog muzeja.

Kako smo rekli, sedma je godina istraživanja Starog grada. Može li se pretpostaviti koji postotak Grada je do sada istražen i kakvi su planovi za naredne godine?

Stari grad Pakrac pokriva površinu od približno 7500m2, a od toga smo u potpunosti, znači sasvim do zdravice tj. sterilnog sloja, istražili oko 130 do 140m2. Trenutno je sonda otvorena na oko 800m2. Osim Starog grada postojalo je i podgrađe, koje se najvjerojatnije prostiralo na području današnjeg gradskog trga, ali ne znamo njegove točne dimenzije. Dok su se izvodili radovi na poboljšanju vodno-komunalne infrastrukture prijašnjih godina, nadzirali smo iskopne zahvate u blizini trga i zabilježili naplavne slojeve sa većom količinom drveta i životinjskih kostiju bez ostalog pokretnog arheološkog materijala. Ove godine smo prilikom istraživanja zabilježili slične, močvarne, slojeve unutar utvrde tako da je, prema nekim pretpostavkama, taj sloj koji prožima okolicu nastao krajem 15. stoljeća.

Sada provodimo trogodišnji plan završetka južnog dijela utvrde Stari grad nakon kojeg će biti moguće realizirati projekt arheološkog parka. Ove, prve godine uklanjamo cestu ispred nekadašnjeg Projektnog biroa i ispred Policijske postaje, tako šireći Sondu 1 za približno 250-300m2. Istražujemo i produbljujemo još neke kulturološki bogate površine iz prošlogodišnje kampanje (s kraja srednjeg vijeka) što je sveukupno oko 350m2 za ovu godinu. Sljedećih godina ćemo proširiti dalje prema Projektnom birou i dodatno produbiti perspektivne površine otkrivene u ovogodišnjoj kampanji. Istraživanjem nastojimo objediniti cjelinu koju ubrzo možemo prezentirati vlastitim financijama, odnosno sredstvima Grada i Ministarstva, kako ne bi ovisili o europskim projektima iako, svakako, oni ne bi bili na odmet. Provedbom postavljenog plana, četvrte godine je moguće započeti izgradnju arheološkog parka koristeći sadržaj fizički prezentiran na info pločama i digitalno na aplikacijama proširene i virtualne stvarnosti na samom nalazištu, čiji smo sadržaj dijelom već izradili.

Mogu li se neki pronađeni predmeti vratiti na samo nalazište i tako ga upotpuniti?

Pojedine arhitektonske ukrasne elemente je moguće izložiti na samom nalazištu, a praksu smo dijelom već počeli i provoditi. Na šljunkom prekrivenu istraženu površinu unutar crkve započeli smo izlagati reprezentativne ukrasne elemente koje nemamo mogućnost čuvati u zatvorenom prostoru. Poneke arhitektonske faze bit će u budućnosti moguće vratiti u oblik u kakvom su zatečene u arheološkom sloju. Jedan od ovogodišnjih ciljeva je i trajnije riješiti problem drenaže.

Možeš li ukratko rezimirati što je sve do sada pronađeno, kolika je to vrijednost za pakračku povijest?

Najznačajnija je naravno sama spoznaja o postojanju francuske gotičke arhitekture na ovom mjestu, za naše prostore je ona „svemirska“, jer su ju gradili izučeni francuski klesari početkom 13.st. Iako je dosta materijala uništeno krajem 19. stoljeća, velika vrijednost leži u svakom klesanom kamenu, a mnogi su unutarnji elementi dodatno bili ukrašeni.

Na kapeli je sagrađena kasnogotička crkva, fortifikacijskog tipa, što znači da je sama po sebi bila utvrda i oko sebe je još imala zidine i kule velikih gabarita. Vjerojatno je u potkrovlju imala puškarnicu i artiljeriju, što potvrđuju neke fotografije te saznanja da su i neke slične crkve to imale. To su jedinstveni primjerci u Europi, a jako mali broj ih je očuvan.

Teško je jednog arheologa pitati što je najvrijednije. Iako pokretni nalazi izazivaju ushit mnogo nam je bitnije dokumentirati sve slojeve i iz toga "pročitati" povijesne događaje. Arheolozi većinom kopaju po starom smeću, koje je nama blago, jer prepričava povijesnu priču. U većini slučajeva, ustvari se bavimo povijesnom forenzikom.

Koja su vremenska razdoblja zastupljena u ovom nalazištu?

S obzirom da smo se zadnjih godina posvetili konzervaciji, nismo slali organske uzorke na analizu zbog cijene, ali pretpostavljamo da je najstarije razdoblje rano 13. stoljeće, jer se crkva po arhitektonskim značajkama kao i usporedbama sa francuskom arhitekturom smješta u to razdoblje. Najmlađi slojevi su, naravno, današnji s tim da imamo debeli sloj iz Domovinskog rata gdje pronalazimo čahure, eksplodirane ostatke projektila i slično.

Na nalazištu u nasipnim slojevima ponekad pronalazimo i prapovijesne predmete. Do sada smo pronašli nekoliko kremenih sječiva, a ove godine smo otkrili neolitičku sjekiru koja vjerojatno potječe sa neolitičkog nalazišta iza katoličke crkve koje je nažalost devastirano, a starosti je otprilike 4500 godina prije Krista. Jako su zastupljeni slojevi iz perioda novog vijeka, a posebnu vrijednost nam predstavljaju slojevi iz srednjeg vijeka.

Koji su najzanimljiviji nalazi s ovog lokaliteta? Šta je tebi osobno najzanimljivije?

Meni je najzanimljivije pronaći nešto što ne očekujem. Sve ono što je rijetko budi najveći interes. Ove godine (do 24. srpnja, op.a.) treba izdvojiti pronalazak gravure na kamenom odbojku, kremena za opaljivanje puške kao i većeg broja ulomaka ukrašenih gotičkih čaša i vrčeva. Na vanjskom licu crkvenog zida pronašli smo zidarski pečat u obliku križa. Kao i prethodnih godina unutar crkve, ove godine su pronađeni očuvani drveni stupci i izvan crkve iz perioda kasnog srednjeg vijeka. Isti nalazi Pakrac smještaju u svjetski popis nalazišta sa očuvanim, a tako starim drvenim arhitektonskim elementima pronađenim na kopnu.

krešo i učenici

Kovnica novca u utvrdi

Priželjkujete li jednog dana pronaći ostatke kovnice novca?

Što se tiče kovnice novca, ona je potvrđena u povijesnoj ispravi i ako je negdje bila, bila je unutar pomoćnih zgrada u utvrdi, odnosno domusa. Našli smo ostatke arhitekture tih zgrada, no nažalost, one idu ispod zgrade „općine“ i čak bi se moglo djelomično istražiti, no iznad se nalazi ventil za hidrant koji bi trebalo izmjestiti. Postoji vjerojatnost i da se nalazi ispred policijske postaje ili zgrade Projektnog biroa.

Pored pronalaska kovnice novca, najznačajnije bi bilo utvrditi boravak templarskog reda u Pakracu što bi stvorilo dalek odjek. Templari su bili najpoznatiji, najbogatiji, najkontroverzniji križarski red, a dokaz njihovog boravka u Pakracu značajno bi upotpunio pakračku, vrlo bogatu, vojnu povijest. Za sad postoje neki templarski elementi na nalazištu odnosno na crkvi, međutim još uvijek ne možemo stopostotno tvrditi da su bili ovdje.

Osim trogodišnjeg plana za završetak ovog istraživanja, imate li još kakve planove, možda za apliciranje na neke europske fondove?

Izrađujemo nacrte nekih projekata, ali za njihovu realizaciju mora nam pomoći razvojna agencija. U svakom slučaju imamo vrlo velike planove i nastojat ćemo ih realizirati.

Cijeli projekt je dosta težak za upravljanje, jer je to kao da gradite kuću od krova. Ne znamo hoće li biti financija za iduću godinu pa svake godine napravimo nešto što bi bilo konačno, a zapravo nije konačno, ali može trajati neko vrijeme. Tako da prvo gradimo krov kuće koji neko vrijeme može postojati bez zidova. Ako dobijemo potporu, sljedeće godine sagradimo jedan zid kuće, druge godine drugi... Ako krenemo od temelja, u slučaju da nestane novca, temelji ne predstavljaju zaštitu od oborina i sve pada u vodu.

Kako ste odlučili krenuti s istraživanjima baš u centru grada? Ima li u okolici Pakraca još nekih nalazišta koja su vrijedna istraživanja?

Grad je ovdje planirao napraviti parkiralište, no, prije izgradnje, po zakonu se mora istražiti arheološko nalazište. S obzirom da je to ispao dugoročan projekt, Grad je odustao od parkirališta te namjerava napraviti arheološki park. To je, svakako, odluka koju svi trebamo pozdraviti.

Što se tiče ostalih nalazišta, priča je kao i kod drugih gradova, oni su izvan vidokruga i ono što se okom ne vidi, kao da ne postoji. Na području Pakraca i Lipika imamo oko 90 evidentiranih nalazišta, možda ih je 15-ak zakonom zaštićeno. Namjera nam je što prije pokusno sondirati i istraživati na području Badljevine i Gornje i Donje Obriježi gdje imamo oko 12 srednjovjekovnih i prapovijesnih gradina smještenih na vrlo uskom prostoru. Kako se danas većinom nalaze na oranicama, poprilično su oštećene, ali na mnogima su ostali vidljivi zemljani fortifikacijski elementi. Pored toga nalazimo jako puno arheološkog materijala i one imaju ogroman arheološki, planinarski i turistički potencijal pa pokušavamo što prije po tom pitanju djelovati. Osim dominantno srednjovjekovnog materijala, mnoge na sebi pokazuju prisustvo neolitičkih populacija i vučedolske kulture, brončanodobnih i željeznodobnih populacija, a na nekima pronalazimo i antički materijal. Gotovo sva gradišta danas se nalaze u pravnom statusu Preventivne zaštite Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.  

Kako ste to utvrdili?

Većinu nalazišta isprva utvrđujemo postojanjem zemljanih fortifikacijskih elemenata. Dodatno potvrđujemo satelitskim i zračnim snimcima, a konačno i terenskim pregledom oranica gdje prikupljamo uzorke arheološkog materijala. Za 80 posto nalazišta smo imali neke informacije, a preostalih 20 posto smo sami pronašli proučavanjem literature i izučavanjem kartografskih izvora te provođenjem intenzivnog arheološkog pregleda.

 

Najveći problem automobil

Je li vam i za ta istraživanja najveći problem nedostatak novaca?

Da budem iskren, za sve aktivnosti izvan strogog urbanog centra, najviše od svega nam nedostaje automobil, odnosno 4x4 terensko vozilo. Prijašnjih godina Grad nam je ustupio manje 2x4 vozilo s kojim smo izveli vrlo velik arheološki terenski pregled, ali zbog kvarova na drugim vozilima u voznom parku smo ga morali proslijediti dalje. Trenutno smo pronašli izuzetno 4x4, ali privremeno rješenje, međutim, ono je nažalost kratkoročno.

S obzirom da se radi, pretpostavljam, o privatnim oranicama na kojima se nalaze nalazišta, smijete li vi istraživati na njima?

Po pravilniku, Ministarstvo nam dopušta pokusno istraživanje na registriranim nalazištima i bez dopuštenja privatne osobe, ali svim kulturnim ustanovama prije svega je najvažnije održati prijateljski odnos sa vlasnikom. Tako se za sve iskopne aktivnosti prethodno javljamo vlasniku i prema dogovoru ih naknadno izvodimo. Nikako nam nije namjera oštetiti postojeće usjeve. Sva arheološka nalazišta na privatnim posjedima dominantno su drvena i zemljana, pa se nakon iskopavanja zatrpavaju kako bi se ista polja mogla obrađivati. Nadam se da će lokalna zajednica uskoro uvidjeti koliko arheološka baština može pozitivno utjecati na potražnju lokalnih proizvoda koji su nastali u neposrednoj blizini vrlo značajnih arheoloških lokaliteta.

Želim naglasiti da osim Starog grada imamo velik broj i drugih nalazišta sa očuvanom kamenom arhitekturom, od kojih posebno treba izdvojiti ostatke gotičke crkve u Dragoviću iz 14.st., jednako crkvi u Dragoviću, utvrda Čaklovac je dosta oštećena, dok je Stari grad Bučje do temelja uništen, ali pretpostavljamo da je isto gotičke arhitekture.

krešo 1 Medium

Kako se postaje arheolog? Gdje si studirao i zašto baš arheologija?

Arheolog sam postao spletom okolnosti. Nije me nikad privlačio film Indiana Jones, ali me oduvijek zanimala povijest, najviše ratna povijest, kao i sociologija i psihologija, poslije i filozofija. Uglavnom, sve humanističke znanosti, zatim tehničke znanosti, volio sam teorijsku fiziku i kemiju… Arheologiju sam upisao jer se pokazalo kao kombinacija svega onog što sam htio, a studirao sam u Zadru.

Arheolog se može postati tako da završite 5 godina studija arheologije. Potrebno je puno truda, snalažljivosti i na kraju sreće. Nažalost, to zanimanje nije toliko traženo kod nas, ali imam osjećaj da je sve više cijenjeno. Treba se zaposliti na mjestu koje je po definiciji arheolog, znači ili kustos-arheolog u muzeju, u institutu ili u privatnoj firmi. Sav terenski rad arheologa prethodno mora odobriti konzervator, jer su nam oni nadležni i njima odgovaramo za kulturnu baštinu.

 

Zadovoljstvo je biti odgovoran za nalazište

Kakve osobine treba imati jedan arheolog? Je li to težak i odgovoran posao?

Ono što bi bila idealna osobina je da je netko voljan raditi i da ima ogromnu fizičku i psihičku izdržljivost. Puno toga treba sam napraviti. Iako na nekom projektu zna biti puno radnika, većina posla i dalje ostaje na voditelju i zamjeniku voditelja. Ovo zanimanje ne poznaje radno vrijeme ako se želi raditi kako treba, a ne pita nas se koliko radimo.

Mi se osjećamo odgovornima za nalazišta koja su na našem području i Grad nam je dao tu odgovornost, kao i konzervatori u Požegi. Ta nalazišta na neki način smatramo svojima i to donosi zadovoljstvo. Teško je opisati taj osjećaj, ali kad dobijete odgovornost za neko nalazište, ispunjavanje dužnosti vezano uz to je stvarno zadovoljstvo, makar je naporno.

Gdje si sve radio dok si studirao, odnosno gdje si obavljao praktični dio nastave?

Radio sam na nekih 50-ak nalazišta, s obzirom da sam studirao u Zadru, većina njih je bila u Dalmaciji i Lici. To je bila jako dobra praksa za rad na Starom gradu jer su slojevi u Dalmaciji i ovdje jako slični posebice zbog ogromne količine šljunka i kamena.

Je li arheologija u Hrvatskoj dovoljno cijenjena? Koji su to problemi s kojima se vaša struka suočava?

U teoriji se cijeni, ali u praksi slabo. Puno manje nego u zapadnim zemljama, a to mislim financijski. Grad Pakrac je pokazao da cijeni arheologiju zbog svih projekata koje financira i kadra koji je zaposlio.

Koje povijesno razdoblje ti je najzanimljivije?

Moram reći da mi je zanimljiv srednji vijek jer je to možda najzanimljiviji period u Starom gradu i okolici. U biti, postaje mi zanimljivo s vremenom ono čega ima jako malo. Interes se mijenja, a mi u malim muzejima dužni smo se baviti svim razdobljima pa nam tako pažnja i interes prelaze s jedne stvari na drugu.

Jesu li istraživanja spor, dugotrajan proces?

Ne moraju nužno biti, sve ovisi o nalazištima, opremi i istraživačkoj ekipi. Jednostavna nalazišta se relativno brzo istražuju no sve na kraju ovisi o količini novca, a i ovisi o tome tko vrši istraživanja. Najbolje i najefektivnije je kad to rade lokalne institucije, onda je to najjeftinije, najisplativije, prisutne su najveće ambicije i motivacija, pa onda i najkraće traju, a to možemo vidjeti sada na ovom nalazištu.

Država je definitivno prepoznala važnost ovog nalazišta, kako povijesnu tako i kulturnu, ali i samu fizičku pojavnost nalazišta pa nas svake godine sve više financira. Ovo je priznanje i gradu i svima nama. Nadamo se da će se to nastaviti.

Zašto si se nakon završetka studija odlučio vratiti u Pakrac?

U Pakrac sam se vratio prije četiri godine, 2019. Bio sam stipendist pa sam na neki način bio dužan vratiti se i raditi ovdje neko vrijeme, ali i želio sam se vratiti. Svaka osoba nekako teži svome domu, iako, kad sam bio student, razmišljao sam da bih prihvatio posao arheologa bilo gdje. Nije problem raditi bilo što, ali kad se već toliko studira na fakultetu koji nije nimalo lagan, onda se nekako teži tome.

Planiram i dalje ostati ovdje, jer pakrački Stari grad je samo jedan od bisera u moru arheologije i stvarno ima još puno toga za istražiti. Treba istaknuti da jako malo gradova ima ovakvo nalazište u samom centru grada i bogatu povijest, sa takvom političkom snagom. Dugo se u povijesti vodila rasprava kojem društveno-političkom području Hrvatska pripada, Balkanu ili zapadnoj Europi. Pakrac je dokaz kako je Hrvatska oduvijek težila Zapadu.

Baviš se i 3D prikazom Starog grada. Kako i kada si s tim počeo?

Počelo je iz hobija. S obzirom da je arheologija prilično apstraktna za većinu građana, željeli smo u muzeju na neki način prezentirati ono što radimo, približiti građanima, a posebice djeci. Iako smo krenuli nekim jednostavnijim putem, pokazalo se da to nije dovoljno dobro pa sam morao naučiti crtati i programirati za razne aplikacije. 3d prikaz Starog grada sam uz pomoć vanjskih suradnika radio godinu dana.

Postoji li mogućnost nadogradnje?

Trenutačno provodimo neke jednostavnije nadogradnje, ali za veće nemamo finacijsku potporu. Projekti zahtjevaju financijska ulaganja jer je praktički nemoguće pronaći volontere iz sfere informatike, gdje se slične aktivnosti vrlo skupo naplaćuju. Grad nam je prvotnom potporom omogućio realiziranje jednostavnijih faza projekata, a za kompleksnije ćemo morati pronaći dodatne sponzore. Konačno, dovršetkom projekata Gradu će osim rezultata projekta ostati i oprema, a možda i najbitnije, sada još stručniji kadar.