Piše: Jelena Hihlik
Prethodnih tjedana nezaobilazne su teme nevrijeme koje je poharalo i Pakrac i Lipik te saniranje velikih šteta koje je prouzročilo. Povlačeći paralelu s nekim davnim, prošlim vremenima i životom grada zanimljivo je primijetiti kako je upravo jedno takvo veliko nevrijeme koje se dogodilo davnog 26. lipnja 1895. krivac za to što će Pakrac dobiti novi, moderan i poseban željezni Veliki most dvije godine kasnije. Ostalo je zapisano kako je već spomenuto nevrijeme trajalo punih pet dana, a uslijed ogromne količine kiše koja je pala poplavljen je bio cijeli centar grada, kuće, trgovine, dvorišta, gospodarske zgrade i vrtovi. Pakra je bujala i rasla danima sve dok pod ogromnim količinama vode nije popustio stari turski most zidan ciglama, srušio se i tako otvorio prolaz vodi. Posljednji čovjek koji je, vraćajući se kolima iz svog vinograda, prošao preko tog starog mosta bio je Valerijan Žiga, poznati ljekarnik ali i jedan od utemeljitelja Dobrovoljnog vatrogasnog društva Pakrac. Veliki most svakako je jedan od simbola grada i na istom mjestu stoji već stoljećima i premošćuje obale rijeke Pakre s kojom je Pakrac povijesno nepovratno povezan. Naravno da je kroz stoljeća ovaj most mijenjao svoj oblik pa je više inačica mosta stajalo na istom mjestu. Nama je ovdje zanimljiva pretposljednja faza tog mosta odnosno željezni most koji je sagrađen nakon što je srušen već spomenuti stari turski most izrađen od cigle. Kako se ovaj most nalazi na prometno vrlo važnom mjestu odmah se počelo razmišljati o njegovoj obnovi. Privremeno je sagrađen drveni koji je služio kao zamjenski do gradnje novog mosta.
Na našu sreću, u Glasniku Županije požeške iz 1897. donesen je opširan izvještaj o gradnji novog mosta i njegovom svečanom otvorenju 25. srpnja 1897. Zahvaljujući tome možemo iščitati čitavu povijest i način gradnje novog, tada vrlo modernog mosta koji je krajem 19.stoljeća u Pakracu predstavljao pravo malo tehničko čudo. U članku se navodi kako se Ugarsko ministarstvo trgovine, uvaživši sve mjesne okolnosti i uzroke zbog kojih se srušio stari most, odlučilo za gradnju željeznog mosta s jednim otvorom „da može najveća voda Pakre bez pogibelji po Pakrac ispod mosta prolaziti“. Navodi se i kako je na poticaj zastupnika Kraljevske Zemaljske Vlade, kraljevskog građevnog nadsavjetnika Augustina pravac osi novog mosta promijenjen u smjeru glavne ceste tako da služi poljepšanju samog mjesta. Dalje se opisuje kako se novi željezni most mjeri „u svjetlosti“ 22 m, kolni prijelaz je širok 4.8 metara, a s obje strane je „provodjen hodnicima“ (vjerojatno se misli na hodnu površinu za pješake). Cjelokupna širina mosta iznosila je 7.6 metara. „Željezna konstrukcija mosta sastoji se od dvaju usporednih mostnika na kanate s dvostrukim dijagonalama, a visoka je 2.28 metar, kolnik se sastoji od podloga od željeza i sloja šljunka, a upornjaci mosta izvedeni su od klesanca dok su krilni zidovi od obdjelanog kamena“. Most je prije otvorenja prošao i pokusno terećenje koje je sasvim uspjelo pa se most mogao otvoriti za javni promet i uporabu. 25.srpnja 1897. most je svečano otvorilo posebno povjerenstvo pod vodstvom tadašnjeg savjetnika kraljevskog ugarskog ministarstva trgovine g. Vladimira Ehrenhofera. U povjerenstvu su se nalazili još mnogi uglednici kao što je to bio kraljevski ugarski građevinski savjetnik, izaslanik kraljevske zemaljske vlade… Pakrac je kod otvorenja zastupao načelnik Jakob Müller.
U članku se nadalje navodi kako je poslije kratkog, ali jezgrovitog govora predsjednika povjerenstva proglašeno predavanje mosta javnom prometu. Nakon toga se povjerenstvo s uzvanicima povuklo u dvoranu gradskog svratišta (današnji Hotel Pakrac) gdje je gradska općina pripremila banket povjerenstvu. „U kratko je zavladao u dvorani živahan društveni život prekidan lijepim zdravicama“. Niz zdravica otvorio je gradonačelnik Pakraca nazdravivši preuzvišenom g. ministru trgovine izrazivši zahvalnost Pakraca za izvedeni novi most ali i za unaprjeđenje koje je učinjeno u svim granama javnog života. Predsjednik povjerenstva je također nazdravio prisutnima naglasivši brigu glavara zemlje koja se tada u Pakracu naročito pokazuje jer je znatnim novčanim sredstvima obnovljena pravoslavna katedrala, a podiže se tada i nova zemaljska bolnica pa novi lijepi most, a još će se te godine Pakrac željezničkom prugom neposredno spojiti s glavnim zemaljskim gradom.
Uglavnom, kraj 19. stoljeća bio je obilježen nizom značajnih investicija za razvoj grada. Bilo je tu još veselih nazdravljanja i zdravica, ali su izaslanici ugarskog ministarstva morali otputovati odmah poslijepodne pa se ovaj, kako novinar piše „vrlo animirani banket“ morao završiti već oko 15 sati, uz napomenu kako će svim sudionicima ostati u ugodnoj uspomeni. Na samom kraju članka navodi se i kako je željeznu konstrukciju mosta izvela tvrtka Walser iz Budimpešte pod upravom „nadinžinira“ Levingera, a graditeljske radnje su besprijekorno izveli poduzetnici Domazet i Ivanišević. Troškovi gradnje cijelog željeznog Velikog mosta iznosili su 1720 forinti. Ovaj novi željezni most koristit će se sve do druge polovice 20.stoljeća kada će biti uklonjen, a na njegovom mjestu sagrađen novi Veliki most koji je i danas u funkciji. Danas ovaj željezni Veliki most pronalazimo samo na starim fotografijama i starim razglednicima na kojima se često pojavljuje kao jedan od istaknutih i ljepših motiva grada, ali i kao simbol industrijskog napretka Pakraca krajem 19.stoljeća.
