Frizerski salon „Biserka“ od travnja prošle godine promijenio je vlasnika, točnije vlasnicu, a kojim je prije odlaska u mirovinu rukovodila Biserka Zandona. Zaposlenice salona, Iva Drašner i Irena Kulhavi, koje su radile sedam godina u Biserkinom salonu, odlučile su preuzeti kormilo te nastaviti usluživati dugim nizom godina stečenu klijentelu.
Direktorica salona, 25-godišnja Iva iz Brezina, završila je frizersku školu u Garešnici i trenutno živi sa zaručnikom u Prekopakri. Godinu mlađa Irena rođena je u Pakracu, frizersku školu također je pohađala u Garešnici te živi s dečkom u Pakracu. Kod Biserke su počele raditi skoro u isto vrijeme, samo 3 mjeseca razlike pa i ne čudi što su se odlučile zajedno preuzeti salon. Uz njih dvije, „Biser“ raspolaže još jednom frizerkom, Antonelom Budja, a u planu im je uskoro zaposliti još jednu djevojku. Hoće li to biti uskoro, ovisi isključivo o interesu posloprimca, jer kako kažu, teško je u današnje vrijeme naći frizerku, većina ih je otišla van Hrvatske, a ni frizerske škole nisu stanovnicima Pakraca i Lipika pri ruci.
Novi naziv salona, „Biser“, djevojke nisu htjele puno mijenjati, objasnivši kako su htjele izraziti zahvalnost bivšoj šefici na odličnoj dugogodišnjoj suradnji i velikoj dozi ljubaznosti koju je imala prema njima, a isto tako i kako bi ostala njena uspomena pošto će salon uvijek svima ostati u srcu pod nazivom „Biserka“.
„Kad smo preuzele salon i promijenile mu ime, prvih par mjeseci lokal smo iznajmljivale od bivše šefice, a naposlijetku smo dobile njenu ponudu o otkupu što smo mi i prihvatile te je salon od tada u našem vlasništvu“, pojasnila nam je Iva. Nakon godinu dana samostalnog rada, zanimalo nas je kolika im je razlika biti nečiji zaposlenik od vođenja vlastitog posla te koja im je od te dvije opcije bolja, na što su se obje složile kako je bolje biti sam svoj šef, iako im biti zaposlenica nije bila znatno lošija opcija jer nema brige koja je prisutna u glavi šefa, dolazak i odlazak s posla isto kao i rad između toga je opušteniji, no kad podvuku crtu, uz sve obaveze i brige, ljepše im je imati nešto svoje i imati osjećaj ponosa na vlastiti uspjeh.
Na pitanje stvara li im problem činjenica kako u Pakracu uz njih postoji još pet, šest frizerskih salona, Irena nam je odgovorila kako svi frizerski saloni u Pakracu postoje već dugi niz godina i svaki je prikupio svoj krug klijenata te im konkurentnost uopće ne predstavlja problem. Dodala je i kako su u jako dobrim odnosima i s ostalim vlasnicama frizerskih salona, što i ne čudi jer se od svih salona još ni jedan nije zatvorio.
Prometom su zadovoljne, klijentela je i nakon odlaska Biserke ostala uglavnom ista, u salon dolaze sve generacije, u što smo se i sami uvjerili dolaskom na dogovor za intervju, gdje smo zatekli i osnovnoškolce i adolescente i umirovljenike kako strpljivo čekaju svoj red. Razumljivo, više vremena utroše na žensku klijentelu, a zna biti i zahtjevnijih želja viđenih na društvenim mrežama oko kojih se cure dodatno potrude jer je to sve dio njihovog posla. Za one nestrpljivije, postoji fiksni broj na koji se mogu naručiti, a na njihove frizerske usluge uz Pakrac, Lipik i okolna sela, klijenti znaju potegnuti i iz Daruvara te Garešnice.
U dugoročnijim planovima, ne vide se van pakračkih okvira pošto su zadovoljne razvojem vlastite situacije u Pakracu, lokacija lokala im je po mjeri, jer kako kažu, nije ni na prezabačenom mjestu, a nije ni u samom centru grada.
Cijena za muško šišanje je šest, s mašinicom pet eura, dok se žensko šišanje kreće između sedam i osam eura. Sve što je zahtjevnije, primjerice bojanje kose, bojanje pramenova, polučuje i višu cijenu. Dodaju kako cijene nisu mijenjale dolaskom eura iz razloga što su svjesne financijske situacije građana u današnje vrijeme, a tom cijenom su i dalje zadovoljne isto kao i njihovi klijenti.
Radno vrijeme „Bisera“ je svakim radnim danom od 8 do 19 sati, a subotom od 8 do 13 sati.
Za kraj ovog teksta ostavili smo odgovor koji nas je podosta iznenadio, ali koji u potpunosti razumijemo, a povezan je s pitanjem posjeti li gospođa Biserka svoj bivši salon i zaposlenice. Naime, zbog prevelike nostalgije, Biserka ni jednom nije obišla djevojke i svoj bivši frizerski salon koji je očito bio i njen drugi dom. Ispunivši svoju kvotu lijepih trenutaka i uspomena, prepustila je brod djevojkama kako bi počele stvarati vlastite uspomene u svom novom domu koji će im, radeći ono što vole, ispunjavati svakodnevnicu.
Simpatičnim curama želimo što skoriji pronalazak nove zaposlenice te puno uspjeha u radu, a gospođi Biserki što bezbrižnije i veselije uživanje u zasluženoj mirovini.