Idući  mjesec obilježavamo Josipovo, Dan Grada Pakraca. Već tradicionalno u našim lokalnim medijima, uoči tih dana objavljujemo razgovor s gradonačelnicom Anamarijom Blažević u kojem tražimo njenu ocjenu gradskih aktivnosti u prošloj godini i razgovaramo o temama bitnim za život u gradu kao što su gradilišta, rad gradskih ustanova i tvrtki, proračunu, kadrovima, udrugama… 

Uobičajeno, za početak našeg razgovora, po čemu će Grad pamtiti ovih godinu dana koje su protekle od zadnjeg Dana Grada i našeg ovako opširnog  razgovora?

Mislim da ćemo ponajviše pamtiti i što će ostati na neki način i za duže vrijeme vidljivo ulaganje u prometnu infrastrukturu. S tim još nismo završili, ali s obzirom na ono što je sada vidljivo okom, ali i prisutnošću u lanjskom gradskom proračunu, ta ulaganja i aktivnosti su nešto što želim istaknuti za obilježje ove zadnje godine. Bilo ih je jako puno, čak ih je teško i ovako samo po sjećanju sve pobrojati, ali je njihov značaj veliki. Na dio toga nas je primorao i završetak projekta aglomeracije i ne samo obvezne sanacije raskopanih prometnica od strane izvođača, nego i potreba da se nakon neophodnog kopanja određene prometnice dugoročno urede, ali i naše potrebe koje su dolazile kao prijedlog naših mjesnih odbora. Podsjećam da smo godinama obećavali uređenje prometnica, naročito u središtu grada nakon aglomeracije. Sada više tog razloga za odgađanje nema i trebalo se ozbiljno prihvatiti tih aktivnosti. Rezultati su nove asfaltne ulice (primjerice Alojzije Janković) i ceste, novi nogostupi, uređenije zelene površine s novim drvećem i grmljem i još puno toga.

Sudeći po aktualnim radovima na dijelu glavnog trga i Strossmayerovoj ulici te aktivnosti nisu još završene?

Ne samo da nisu završene nego neke nisu niti započete. Paralelni rad istovremeno na više gradilišta ne možemo iznijeti niti kadrovski niti financijski. Osim toga, na ovim gradilištima koje ste spomenuli kao aktivne, financijer je Županijska uprava za ceste, a mi smo sufinancijeri. No, to je sada, a i u nekom bližem narednom razdoblju, jedini veći projekt na prometnoj infrastrukturi koji ima još jednu svoju fazu, onu kojom bi trebao biti moderniziran i dio te prometnice od južne strane trga do Česme. Kada? Ovisno o tržištu, cijenama, dostupnim graditeljima. Nadam se da ćemo to uspjeti završiti.

Kada govorimo o građevini, trenutno najveći građevinski projekt je obnova i modernizacija Spahijskog podruma. Tu navodno ima puno problema s izvođačem, ali i cijenama, onim sadašnjim na tržištu,  u odnosu na projektantske izračune. Ugrožava li to sve cjelokupan projekt?    

Trenutno ne, ali što će biti dalje, nezahvalno je predviđati. Problema s izvođačem je bilo, ali je to iskomunicirano. Nije sav problem niti u izvođaču. Prisutan je poremećaj na tržištu građevinskog materijala, ne samo u pogledu cijena nego uopće u pogledu nabave kod pojedinih vrsta ili dijelova. Obnova i modernizacija Spahijskog podruma je sam po sebi zahtjevan projekt jer je riječ o staroj zgradi, zahtjevnom kulturnom dobru. Projektna dokumentacija naravno postoji. No u samoj izvedbi, kao i inače kod starih zgrada, pojavljuju se neplanirani radovi, aktivnosti i potrebe za zamjenama pojedinih dijelova koje projekt nije predvidio, što znači dodatne troškove i dodatno vrijeme. U dosadašnjoj fazi radilo se uglavnom u podrumu, rješavala se statika temelja. Sada idemo u gornje slojeve i očekujem da će to značiti i brži i vidljiviji napredak. Problem s izvođačima je riješen. Uvedeni su podizvođači.

Što se tiče cijena, mi tu nemamo puno prostora u smislu njihove korekcije. Iz europskih fondova možemo dobiti onoliko sredstava na koliko smo potpisali ugovor. Sve iznad toga postaje naš trošak.

Unazad dvije ili tri godine kod takvih dugotrajnih građevinskih projekata uvijek se pojavljuju dvije problematične stavke: cijene i izvođač. S obzirom na takva vremena koliko je uopće danas pametno ići u takve projekte oslanjajući se na europska sredstva koja ne trpe niti cjenovne izmjene niti produženje rokova?

Mi tu jako pazimo i stoga ne prijavljujemo puno projekata, bar ne onoliko koliko bismo mogli, nego iz mjera predostrožnosti težimo imati jedan veliki, višemilijunski i nekoliko financijski manjih. Do lani smo imali od velikih aglomeraciju, sada Spahijski podrum, a dokumentaciju za dalje pripremamo. Spahijski podrum bi trebali završiti do kraja ove godine, eventualno nešto završno dogodine.

Je li aglomeracija završena i financijski?

Da, i sve je u redu po tom pitanju i po financijskom proračunu. Ne može izvođač radova sav teret eventualnih poskupljenja staviti nama na teret. Dio odgovornosti i rizika je i njegovo. 

Žal za velikom građevinskom tvrtkom

Unazad pet, šest godina je bilo puno građenja na području Pakraca. Nama su ostale građevine, no novci i zarada od građenja je otišla izvođaču. Mi sada imamo sedam ili osam manjih tvrtki i obrta registriranih za graditeljstvo, ali niti jednog koji bi mogao preuzeti izvođenje ovako velikih građevinskih zahvata. Je li to problem? Razmišljaju li naši građevinski poduzetnici o nekom udruživanju ili bilo što slično što bi i taj dio investicijskog kolača ostao u Pakracu?

Ne mogu govoriti o tome što razmišljaju i planiraju naši poduzetnici niti imam načina da ih u tome usmjeravam. Imali smo s njima određene kontakte i razgovarali, ali više od toga ne možemo. Kada o tome razgovaramo, uvijek sa žaljenjem i nostalgijom spominjem „Manivu“ i jako mi je žao što je nemamo, ili neku drugu takvu tvrtku koja bi se mogla natjecati za veće građevinske zahvate pri čemu ne mislim da je tu neka moja krivica, ili krivica gradske uprave pa niti poduzetnika spomenute tvrtke, ali je sigurno da bi nam jednako tako dobra tvrtka puno značila. Naravno da pri tom uvijek uvažavam i postupak javne nabave koji ne jamči lokalnoj tvrtki dobivanje lokalnih radova. Mi javnu nabavu kroz oglašavanje na našoj internetskoj stranici objavljujemo čak i za one radove koje ne bismo zakonski morali, upravo s ciljem poticanja lokalnih tvrtki, ali i radi dobivanja većeg broja ponuda i kvalitetniji izbor, iako ne mora uvijek financijski najpovoljnija ponuda biti i najbolja.

Proračun raste, ali rastu i troškovi

Naš ovogodišnji proračun je planiran u iznosu većem od 7,1 milijun eura što je znatno više nego prijašnjih godina i to građanima koji nisu upućeni u proračunske detalje izgleda jako puno. Međutim, taj proračun je realno puno manji. Neograničeno raspolažemo s oko milijun i pol eura koliko su naši izvorni proračunski prihodi i približno još toliko dobivamo takozvanih fiskalnih izravnavanja iz države. Raste li taj izvorni dio našeg proračuna, kojeg uz manja zakonska ograničenja možemo trošiti kako mislimo da je nama najbolje?

Raste. Konkretno raste prihod od poreza na promet nekretnina i još neki prihodi. No rastu i naši troškovi, konkretno režije.

Unatoč tom rastu, dojam je da zaostajemo u plaćama zaposlenika, čije plaće se dijelom ili u potpunosti financiraju iz proračuna?   

Ne bih se složila. Neka javno pokažu svoje plaće pa ćemo vidjeti što građani misle. Teško mi je o tome govoriti. Mogu dignuti plaće na dvije tisuće eura, isplatiti prvi mjesec i nakon toga zatvoriti gradsku kasu. Smatram da su plaće korisnika proračuna primjerene.

Lani smo imali određenu dinamiku aktivnosti u reorganizaciji gradskih tvrtki. Najavljeno, očekivano i zakonski obvezno smo prodali gradski udio vlasništva u tvrtki Pakrac-Plin. U Lokalnu razvojnu agenciju Poduzetnički centar Pakrac smo premjestili gradski komunalni pogon, pridružili im hotel, izdvojili u samostalnu ustanovu razvojni odjel. Koliko ste zadovoljni s prodajom Pakrac-Plina, što ćemo s ta tri milijuna i što se postiglo izmjenama u PCP-u?

Tvrtka Komunalac je prodala svoje vlasničke udjele u Pakrac-Plinu i oni raspolažu s novcem dobivenim od prodaje. Dio su već uložili u modernizaciju svog poslovanja, a dio će tek biti uložen na način da narednih 15-tak godina nećemo tamo trebati veća ulaganja u opremu. Mislim da su promjenom vlasničke strukture i odlaskom u sustav HEP-a zadovoljni i zaposlenici Pakrac-Plina, a meni je bilo važno  da sačuvamo ta radna mjesta.

Što se tiče Poduzetničkog centra on je u trenutku osnivanja bio prvi u Hrvatskoj. No vremena su se promijenila, zakonski, stanje na tržištu. Danas svaki grad pa i mnoge općine, naravno županije, imaju svoje lokalne razvojne agencije i onaj poduzetnički centar iz vremena osnivanja našega se morao reorganizirati. Razvojne agencije se osnivaju uglavnom kao ustanove, jer kao ustanova može pisati projekte, ali ne mora naplatiti PDV. To je i bio jedan od razloga osnivanja naše takve ustanove i njenog izdvajanja iz PCP.       

Što se tiče premještanja našeg komunalnog pogona, dva su razloga. Jedan su plaće. Zakonodavac nas u gradskoj upravi limitira da godišnji iznos plaća može biti do 20 posto od izvornih proračunskih prihoda. Drugi razlog je taj što smo željeli da komunalni pogon u svojoj djelatnosti bude dostupan i potrebama naših građana, naravno uz adekvatnu cijenu, za što je bilo puno upita, posebice u pogledu čišćenja od korova zaraslih parcela. U organizaciji unutar gradske uprave tržišne naplate trećim osobama nema, ali je moguće u sustavu trgovačkih društava. U tom segmentu smo se u većoj mjeri htjeli uhvatiti s čišćenjem takvih parcela kod vlasnika koji ne žive u Pakracu gdje to možemo napraviti uz adekvatna rješenja komunalnog redara i određenom financijskom zabilježbom na nekretnini, što nam nije bio cilj, nego nam je cilj poboljšanje kvalitete života građana, naročito onih koji u susjedstvu godinama moraju trpjeti u korov zaraslu nekretninu i svih onih negativnosti koje takva nekretnina nosi sa sobom poput prisutnosti divljih životinja, glodavaca i drugih štetočina.

Smještavanje hotela u PCP nije bilo planirano i žao mi je da je do toga došlo. On je tamo došao nakon što je prijašnji zakupoprimac otkazao ugovor, a na dva natječaja se nitko nije javio. Mi, kao vlasnici te zgrade, smo bili dužni stvoriti uvjete da poduzetnik tamo može zaći i početi poslovanje. To smo i napravili jesenas uz obećanje da ćemo ovog proljeća ići s novim natječajem. Natječaj je u tijeku i nadam se da će biti zainteresiranih poduzetnika. Ako ne, smatram da je naša obveza kao vlasnika te nekretnine da u gradu postoji hotel koji nam je potreban. Ovo nije prvi put da PCP u svom sustavu ima hotel. To smo imali već ranije u jednom prijelaznom razdoblju. Nadam se da će to, nakon ovog natječaja, ponovo biti samo prijelazno rješenje. Možda netko od mladih ljudi, koji sada tamo rade, ovaj natječaj prepozna kao svoju poduzetničku priliku.

Napokon infrastrukturu u novu poduzetničku zonu

Poduzetničkom centru kao upravitelju poduzetničke zone je prvenstveni posao briga o njoj. Ovih dana će se napuniti dvije godine kako je pet poduzetnika na natječaju otkupilo šest parcela. No od tada se malo tamo što događalo u smislu pokretanja proizvodnje. Očekivali smo da će nakon protoka toliko vremena tamo ljudi već raditi, ali se to uglavnom nije dogodilo. Zašto?

Sve je očišćeno. Taj dio su poduzetnici odradili. Nema više one zaraslosti. Mi smo sigurno godinu dana čekali novu trafostanicu koja će omogućiti napajanje zone električnom energijom. Trafostanica je sada u zoni, kroz projekt i natječaj smo osigurali sredstva za izgradnju kanalizacije i vodoopskrbnog sustava. I to će uskoro krenuti. Bez infrastrukture, naročito električne energije, nismo mogli od nikoga tražiti da pokrene proizvodnju.

Zona je stajala skoro 30 godina nekorištena, a zadnjih nekoliko godina su vidljivi pomaci. Ne bih se osvrtala na to razdoblje, prijašnje vlasnike i njihovu nebrigu. Nama je bio interes da zaustavimo daljnje propadanje i zato je Grad to otkupio, ali nismo bili dovoljno bogati da sve pokrenemo odjednom. Napravili smo cestu kroz zonu, sada i trafostanicu s koje će poduzetnici dobiti pravo priključka određene angažirane snage. Slijede voda i kanalizacija. Tamo još u svom vlasništvu imamo jednu manju parcelu za neke buduće potencijalne investitore. Sve ostalo je isparcelirano, što je također bio posao.  

Trenutno se u Gradu provode dva projekta „Zaželi“. Tu je uvijek veliki interes prvenstveno  kod korisnika, ali i kod teško zapošljivih žena. Imamo li sada dovoljno kandidata i iz jedne i druge kategorije i ima li naznaka da će projekt trajati duže od ovih šest mjeseci?

Meni je to najdraži projekt jer korisnici dobivaju neophodnu pomoć, a žene priliku za zapošljavanje. Korisnika ima, i kada prijavljujemo projekt, uvijek najprije sagledavamo korisnike. Za sada funkcioniramo i s brojem zaposlenih žena, a nadam se da će kandidatkinja biti i više. Mi se svi nadamo da će projekt biti dugotrajniji od ovih šest mjeseci za čije financiranje se odlučila Vlada RH uočivši njegovu potrebnost. Pogotovo u sredinama kao što smo mi. Nadamo se da će se do kraja ovog prijelaznog razdoblja, na razini EU i države, iznaći sredstva za njegovo produljenje na uobičajene tri godine. To smo imali i ranije i svi pokazatelji su pozitivni.

Lani je došlo do zastoja u financiranju projekata udruga sredstvima Europske unije. Stari natječaji su iscrpljeni, novih nema. Hoće li to izazvati zastoj u radu udruga?

Govorimo o takozvanom razdoblju zatvaranja financijskih omotnica gdje je jedno višegodišnje proračunsko razdoblje iscrpljeno, a drugo još u praksi nije započeto. Svi su čuli za Nacionalni plan otpornosti i oporavka gdje je predviđena i financijska omotnica namijenjena radu udruga i njihovom jačanju. Naše udruge jesu aktivne, čak i kroz ono razdoblje korone gdje su neke radile samo po prilagođenim uvjetima. Sada se rad nastavlja u normalnim uvjetima i u tome im sredstva prispjela iz europskih fondova znatno olakšavaju. Mogla bih navesti niz dobrih primjera. No izdvojit ću tek Udrugu slijepih koja je stvarno aktivna, kao i „Laticu“ gdje je uvijek netko zaposlen kroz projekte. Nadam se da će te primjere slijediti i drugi. Ne samo ove udruge koje su već provodile projekte nego i ostale. Znam da je ponekad u provođenju projekata postojao problem u sufinanciranju ili predfinanciranju i pozivam udruge gdje se takvi problemi pojave da se obrate nama u Grad da zajednički tražimo rješenje.

Prate li proračunska sredstva Grada namijenjena udrugama povećanje ukupnog proračunskog prihoda?

Ta sredstva iz godine u godinu povećavamo kao i za sve ostalo.

Kadrovi i stipendiranje

Dojam je da osim uobičajenih financijskih problema u radu gradskih ustanova, institucija i uprave, su sve više prisutni i kadrovski. Imate li i vi taj dojam?  

Za upravu ne, ona normalno funkcionira i tu nema poteškoća. Ali drugdje postoji kadrovskih deficita. Posebno visokoobrazovanih.    

Je li bi tu bilo kao moguće jedno od rješenja manja fleksibilnost u pogledu stipendiranja studenata koji nam po završetku studija prelako odlaze ili se ne vraćaju, kao i kroz izbor stipendiranja samo deficitarnog kadra, a ne svačijih želja?

Po pitanju stipendiranja svakako nešto moramo mijenjati. Naš načelni stav je da makar s minimalnim iznosom stipendiramo sve redovne i redovite studente. To je praksa dugi niz godina. Sustav smo dorađivali, uvodili deficitarna zanimanja, socijalne stipendije i stipendije za liječnike. Naši stipendisti imaju definirane obveze prema Gradu i oni koji se ne pridržavaju ugovora moraju vratiti stipendije. Ne mogu nikoga natjerati da se zaposli u Pakracu ako on smatra da njegovo radno mjesto nije za tu struku, ako u tom trenutku nema natječaja. No svi oni za koje postoji prilika u Gradu, ako je ne prihvate, vraćaju stipendije. Imamo dosta povrata stipendija, dakle ne dozvoljavamo svakome da ode samo tako. No što da radimo sa mladom ženom koja se udala u drugi grad, rodila i tamo našla posao? To je život. No s druge strane imamo i lijepih primjera naših stipendista koji su među nama.  

U odnosu na uobičajenu praksu, ima li ove godine što novo i drugačije u obilježavanju Dana Grada?

Nešto bitno novo nema, jer mislim da dobru praksu ne treba mijenjati. Ponovo će biti program prilagođen različitim interesima, starostima, od djece do starijih i svatko će moći pronaći nešto za sebe. Bit će zabavno i svečano. Naravno da pozivam sve građane da se shodno svom interesu uključe u te manifestacije i tako nagrade ne mali trud onih koji su ih pripremali. Ujedno i svim naših građanima čestitam blagdan Svetog Josipa i naš Dan Grada.