Po čemu ćete pamtiti 2022. godinu je bilo pitanje s kojim smo „presreli“ slučajno odabrane naše sugrađane. Očekivano najviše pamtljivih događaja potječu iz najuže obitelji gdje su se slavila ženidbe i udaje,  rađanja djece, unučadi, završetak školovanja i  diplome, umirovljenja. No većina anketiranih se osvrnula i na povratak života u normalu narušenog prethodne dvije godine koronavirusom uslijed čega je bilo ponovo odlazaka na more, raznih privatnih i društvenih okupljanja koja, sudeći po odgovorima naših sugrađana, ipak čini značajan dio naših životnih radosti.   

TATJANA BOGOVIĆ Vesele me male stvari

Interesantan odgovor na naše pitanje dobili smo od Tatjane Bogović. Ova spremačica iz Srednje škole Pakrac, gdje je provela cjelokupan dosadašnji radni vijek, tekuću je godinu doživjela kao godinu opće normalizacije stanja nakon koronakrize te povratka u poznatu životnu kolotečinu. Iako joj se ništa posebno nije dogodilo, godinu će ipak pamtiti...

 „Danas me vesele male, normalne stvari. Imam uređen život, radim već 25 godina kod istog poslodavca i nadam se da ću tamo dočekati mirovinu. S obitelji živim u pakračkim vinogradima u obiteljskoj kući, djeca su odrasla i polako kreću svojim putem. Zdravlje služi i sve to skupa čini me sretnom. Zato ću ovu godinu zapamtiti kao mirnu, normalnu, rekla bih čak i poželjnu. Ljudi su nakon silnih ograničenja uslijed epidemiološke krize, uz koju je došlo i niz ostalih nepoznatih, stresnih situacija, željni jedne ovakve - prazne, obične, lagane godine kakvih je u prošlosti znalo biti napretek. Danas znamo cijeniti mir i nemam ništa protiv da i sljedeća bude takva“, zaključila je Tatjana i iskoristila priliku poželjeti sugrađanima sve najbolje povodom nadolazećih blagdana.

SLAVKO VUIĆ Zaboravit ću budilicu

Nasuprot Tatjani u 2022. godini su se dogodile značajne stvari za budućnost Slavka Vuića. Sugrađanima poznati sportaš i sportski djelatnik u pakračkom NK Hajduk, donedavno je bio zaposlen kao djelatnik Hrvatske vojske u Petrinji. Nakon 30 godina služenja Domovini Slavko je od listopada 2022. godine u mirovini.

„Tako je. Bližu budućnost ću iskoristiti da polako spustim gas i priviknem se na penzionerski život. Najlakše će biti zaboraviti budilicu koja ja godinama zvonila u 4 ujutro, nešto teže će biti iskoristiti višak slobodnog vremena. Očito ću se morati ću malo više pozabaviti Hajdukom“, pola će u šali Slavko. Kaže i da će 2022. godinu pamtiti i po tome što su sinovi 21-godišnji Matija i 20 - godišnji Filip ostvarili zacrtane planove. Obojica su već nekoliko godina u Koprivnici gdje su završili srednju školu. Mlađi Filip nedavno je upisao fakultet menadžmenta u Koprivnici, dok je Matija nogometaš prvoligaša Slaven Belupa gdje se nakon komplicirane ozljede priprema se za novu sezonu. „Nadam se da će sljedeća godina biti bolja nego ova i da će mog Matu zaobići ozljede da napokon  zdrav odigra sezonu i pokaže što zna. A zna puno!“, priželjkuje Slavko. Kad smo već ugasili diktafon, dodao je: „De napiši, da je Hajduk ove godine napokon dovršio igralište s umjetnom travom i napiši da je Hrvatska reprezentacija uzela broncu – nemoj mi to zaboraviti..“, u svom je stilu Slavko prokomntirao godinu na zalazu.

MARIJAN PROHASKA Dva iznimna obiteljska događaja

Ovu godinu ću zasigurno pamtiti po dva iznimna obiteljska događaja koja su nas obradovali u samo nekoliko tjedna polovinom godine. Sredinom svibnja smo imali svatove mlađeg sina Dine i njegove supruge, nove članice naše obitelji Ivane. Četiri tjedna kasnije stariji sin Boris i  supruga Maja postali su roditelji malog Lukasa, našeg prvog unuka koji je odmah postao veselje za cijelu obitelj. S ta dva događaja u ovoj godini ništa nije usporedivo.

KRUNOSLAV OTOPAL Veselja nadjačale obveze

Godinu na izmaku  mogu okarakterizirati kao vrlo uspješnu iz više razloga. Odradili smo energetsku obnovu na obiteljskoj kući. U svibnju sam bio vjenčani kum najboljem prijatelju i svom vjenčanom kumu Dini. Dočekali smo i veselili se rođenjima djece bliskih prijatelja, postao sam i tetak. No šlag na tortu došao je krajem studenog kada sam i sam postao otac malenoj curici. Naravno osim veselja, svim tim događanjima prethodile su i određene brige zbog obveza. No važno je da su sva ona  na kraju imala savršen završetak koji je upotpunjen veseljem zbog uspjeha nogometne reprezentacije  na svjetskom prvenstvu u Katru.

ZRNA GARAČA Povratak u normalu

Ovu godinu koju privodimo kraju pamtit ću, između ostalog, po konačnom povratku ''staronormalnom'' životu bez maski, većim mogućnostima za održavanje i sudjelovanje u raznim društvenim događanjima kojih smo bili lišeni u prethodnoj, 2021.godini. Samim time, više smo ove godine bili s ljudima, više smo putovali, više se družili, što je važno ako uzmete u obzir da imam šestogodišnjaka Leona kojem je važna samo akcija i ''muving''. Jedno od većih događaja u ovoj godini bilo je kada je Leonu ispao prvi zub, što je njemu bilo važno zbog zubić vile i jer je sad i, ''zubima'' gledano, spreman za školu iduće godine, a meni kao podsjetnik na to kako te stranice u kalendaru i sami kalendari prebrzo prolaze...
Gledajući poslovno, ovu godinu obilježili su mnogi izazovi, razne nove situacije, koje kako bi se reklo: sve idu u radni staž. I u ovoj godini sam imala dosta prilika za sudjelovanje na raznim edukacijama i radionicama koje uvijek donesu neka nova znanja i iskustva, što mi puno znači radi dinamičnosti posla. Pored redovnog posla, ove sam godina postigla i jedno dodatno postignuće; u studenom sam stekla naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje ekonomija, što me osobno raduje i otvara mogućnosti i za razvijanje na tom području. Sudjelovala sam sa jednim znanstvenim radom i na znanstveno-stručnoj konferenciji ''International Conference on Renewable Economics ReECON'' koja se u Biogradu održala u listopadu, a najviše mi znači što sam i u tom znanstvenom djelu uspjela obuhvatiti teme iz projekata kojima se bavim, te pred auditorijem iz raznih dijelova Europske Unije govoriti upravo o Pakracu.

Jedna od dražih mi stvari u ovoj godini, koju bih izdvojila, je definitivno cijela priča oko projekta Ježeva kućica 2. Iako se radi o financijski najmanjem projektu koji smo proveli u 2022. godini, u vrijednosti od tek 25.900 kuna, meni osobno je bio ''najveći''. Toliko ljudi, ideja, mašte i djece je bilo uključeno u ovu priču, tolika se dobra ''vibra'' stvorila oko cijele te priče, toliko je djece naučilo korisnih stvari, toliko osmijeha smo izmamili na lica i djece i odraslih, i moja želja svima nama u 2023. je, pored zdravlja, puno više upravo ovakvih radosnih stvari i malo više zajedništva.

KATARINA PLAVČEK Ne loša godina

Što reći za 2022. godinu? Bila je ne loša. Kćer Erika imala je pričest, sestra mi se udala, dva puta sam postala teta, a muž je postao kum jednoj prekrasnoj djevojčici. Nakon dvije godine pauze i organizacije oko godišnjeg odmora uspjeli smo kao obitelj zajedno otići na more. Godinu su mi obilježili i odlični koncerti i druženja. Bilo je i manje lijepih stvari, ali ću godinu pamtiti po dobrom. Želim bezbolni prelazak na euro za koji dan u poslovnom smislu. Svi smo zdravi, što je i najvažnije. Svojoj obitelji i svim čitateljima PL želim puno zdravlja, bolje plaće, poslovnog uspjeha, puno dobrih koncerata i pokoje putovanje.

ŽAKLINA TUTIĆ Dinamična obiteljska godina

U mome životu sve godine su obilježile nešto dobro i lijepo, no ovu 2022. mogu istaknuti jer ću je najviše pamtiti po lijepim događanjima u obitelji. Kćer Lorena je u veljači diplomirala i upisala još dvije godine fakulteta. U svibnju mi se oženio sin Gabrijel, a u rujnu smo suprug i ja proslavili 30 godina braka. Nakon ovih prekrasnih događanja, smatram da je u životu obiteljska sreća najvažnija, a sve ostalo dođe kako si sami posložimo ili što nam život donese. Također se nadam lijepim stvarima i sljedeće godine pa neka nam onda svima bude sretna 2023. godina.