Iako ukupnim iznosom ostvarenih sredstava nije među najvećim i najvažnijim EU projektima koji su se provodili u Hrvatskoj, projekt „Zaželi“ uvjerljivo je najpopularniji i socijalno najjači projekt koji je uključio i donio izravnu pomoć i korist za najviše ljudi. Njegova popularnost potpuno je opravdana jer je riječ o projektu koji osigurava zaposlenje i edukaciju za dugotrajno nezaposlene i teško zapošljive skupine žena starijih od 50 godina, bez obrazovanja ili žrtvama obiteljskog nasilja, ali sprječava i preuranjenu institucionalizaciju starijih osoba, poboljšava društvene odnose u manjoj zajednici, umanjuje negativne  posljedice dugotrajnog nezaposlenja te povećava mogućnosti daljnjeg zaposlenja sudionica nakon završetka projekta.

U projekt „Zaželi“ u protekle četiri godine uključilo se na stotine udruga, gradova, općina i županija, a prema podacima iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava, kroz dvije faze projekta u protekle je četiri godine u Hrvatskoj provedeno 748 projekata vrijednih ukupno 1,8 milijardi kuna, zaposleno je 14.309  žena koje su brinule o 78.671 korisnika, starih i nemoćnih ljudi.

Zaposlenice u drugoj fazi projekta "Osmijeh za osmijeh"

U Pakracu je sličan projekt još 2015. godine provodilo Gradsko društvo Crvenog križa Pakrac, uz partnerstvo Grada Pakraca, samo u puno manjem obimu. Tada je 8 zaposlenih žena 8 mjeseci skrbilo o oko 110 starijih korisnika koje su pružale sličnu pomoć. Od kraja 2017. godine kada je u Hrvatskoj krenuo projekt „Zaželi“, on je i u Pakracu narastao, što financijski, što korisnički, a znatno je i sadržajniji i osmišljeniji.

U trećoj fazi projekt pod sloganom „Zaželi empatiju, dobij simpatiju“ vrijednog 1.237.100 milijuna kuna od kraja rujna provodi Gradsko društvo Crvenog križa Pakrac s partnerima Hrvatskim zavodom za zapošljavanje - Područni ured Požega te Centrom za socijalnu skrb Pakrac. Zaposleno je 25 žena koje su s 1. studenim krenule obilaziti 150 korisnika. Istovremeno, Grad Pakrac je nositelj projekta „Žena spretna, starost sretna“ kojem je odobreno 1.480.485 kuna, a kojeg će provoditi s partnerima, također Hrvatskim zavodom za zapošljavanje  te Centrom za socijalnu skrb Pakrac, u sklopu kojeg će se zaposliti još 30 žena koje će skrbiti o 180 korisnika o čemu će više riječi biti na kraju teksta.  

55 žena će skrbiti o 330 korisnika

Zaposlenje će, ili već jesu, naći čak ukupno 55 žena koje pripadaju teško zapošljivim skupinama što je dosad najveći broj, a one će se skrbiti za dosad i najveći broj korisnika – njih 330.

Vlatka Jurina, zaposlenica Gradskog društva Crvenog križa Pakrac, koja je od samog početka provedbe projekta „Zaželi“ od kraja 2017. godine i zaposlena, danas je njegova voditeljica. Prema njenoj evidenciji, od kraja 2017. godine do danas kroz ovaj projekt u Pakrac je pristiglo 12.884.403 kuna, zaposleno je ukupno 100 žena, uključeno 800 korisnika te podijeljeno 8280 paketa potrepština, a kroz edukacije koje su se zaposlenicama nudile kroz projekt, osposobljeno je većina njih. Najviše su se odlučivale za prekvalifikaciju gerontodomaćice, što je i logičan izbor te u puno manjem broju za voditelj OPG-a, računalnog operatera, masera, pomoćnu kuharicu te njegovatelja. Ove godine odnosno u ovoj trećoj fazi, edukacija neće biti zbog kratkog vremenskog provođenja projekta od tek šest mjeseci.

Vlatka Jurina, voditeljica projekta „Zaželi empatiju, dobij simpatiju“

Dva ista pakračka projekta

Princip provedbe projekta, kao i u zadnje četiri godine, ostao je isti. Djelatnice rade puno radno vrijeme od ponedjeljka do petka i svojim korisnicima dolaze ovisno o dogovoru s njima. Pomoć koju pružaju prvenstveno se odnosi na pomoć u dostavi namirnica i lijekova, čišćenju stambenog prostora, pomoć u pripremi obroka, brizi o higijeni i osobnom izgledu, pratnji kod liječnika, pružanju psihosocijalne pomoći kroz razgovor i druženje, a što je korisnicima bilo i najvažnije. Iz te pomoći isključene su sve vrste zdravstvene njege i skrbi jer zaposlenice za to nisu educirane, kao niti nekakvi majstorski popravci ili teži fizički rad što su neki korisnici u samom početku provedbe projekta tražili i tu su postojali određeni problemi. U početku su se korisnici bojali da će izgubiti neka prava koja su ostvarivali u Centru za socijalnu skrb, bili su dosta nepovjerljivi, no sad već s četverogodišnjim iskustvom, takvih nesuglasica više nema. Korisnici sad već znaju što mogu očekivati od žena koje im dolaze, pojašnjava Jurina te dodaje kako svih ovih godina nekih većih problema s korisnicima nije bilo.

U ovoj trećoj fazi, po prvi put u Pakracu se provode dva projekta „Zaželi“ gdje je, uz Gradsko društvo Crvenog križa Pakrac, i Grad Pakrac nositelj projekta „Žena spretna, starost sretna“ kojem je odobreno 1.480.485 kuna, a kojeg će provoditi s partnerima Hrvatskim zavodom za zapošljavanje te Centrom za socijalnu skrb Pakrac. U vrijeme pisanja ovog teksta u tijeku je natječaj za zapošljavanje 30 žena, a koje bi s 1. prosincem, kada će krenuti „gradski“ projekt, brinuti o 180 starijih sugrađana. „Gradski“ projekt po projektnim aktivnostima ne razlikuje se po ičemu od prethodnih provedenih, usluge su iste.

No opravdanost dva ista projekta Pakracu itekako postoji, objašnjava nam Zrna Garača, voditeljica gradskog projekta i viša stručna suradnica u Gradu Pakracu, zbog veće potrebe za samom uslugom, puno većim interesom žena koje su bile ranije zaposlene na prethodnim projektima „Zaželi“, ali i drugih koje su čule njihova radna iskustva. Shodno tome, i pronalazak djelatnica za rad na Zavodu za zapošljavanje koje zadovoljavaju uvjete natječaja ne bi trebao biti problem. Ukoliko se na Zavodu za zapošljavanje ne nađu žene koje zadovoljavanju kriterije u natječaju i ne popune tražena radna mjesta, ti kriteriji se mogu „spustiti“ na način da se tada zaposle mlađe žene, dodaje Garača.

Zrna Garača, voditeljica projekta "Žena spretna, starost sretna"

Lista korisnika se nadopunjuje

Lista korisnika koja je u već prethodnim godinama sastavljena putem predstavnika mjesnih odbora i internih evidencija koje vode Gradsko društvo Crvenog križa Pakrac, Odsjek za društvene djelatnosti Grada Pakraca i Centar za socijalnu skrbi dalje je aktualna, ona se popunjava i dorađuje u slučajevima smrti korisnika, odustajanju ili smještavanju korisnika u domove za starije i nemoćne, tako da Grad Pakrac u tom slučaju nije krenuo „od nule“, nego se „gradska“ lista uspoređuje i provjerava s onom iz Crvenog križa, kako ne bi došlo do preklapanja evidencije. Uz to, važno je kada se žene zaposle, voditi računa o prostornom rasporedu odnosno da su korisnici što bliže životnom okruženju djelatnica što se također uspoređuje s rasporedom paralelnog projekta kako bi uključili što više potrebitih korisnika i time pokrili šire područje administrativne jedinice Pakrac, ali i zbog jednostavnosti provedbe te sredstava koja su na raspolaganju. U pravljenju rasporeda, ali i same liste korisnika, najrelevantniji izvor podataka su upravo žene koje su tijekom obavljanja posla već i same pronalazile potencijalne korisnike, a budući da se ovakav vid pomoći primjenjuje već četiri godine, već su se i građani raspitivali za svoje bližnje o mogućnostima uključenja u projekt, ističe Garača.

Potreba je puno, ističu nam sugovornice, a sam koncept projekta „Zaželi“ odgovara i zadovoljava većinu njih. Jedina negativnost koju su nam istaknuli jest ovogodišnja kratkoća trajanja ove faze projekta što teško pada i ženama, a posebno korisnicima koji uvijek iščekuju nastavak ovakve usluge odnosno njezino neprekidno trajanje. Dok treća faza traje i naša dva pakračka projekta budu u provedbi, već se priprema sva potrebna dokumentacija za prijavu na četvrtu fazu projekta „Zaželi“. Kada će ona biti, nitko još nema službenih potvrda, postoji samo nada  i želja da ona krene što prije.

ANKICA ŠARČEVIĆ, ZAPOSLENICA U PROJEKTU „ZAŽELI“ Velika pomoć i korisnicima i nama zaposlenicama

Ankica Šarčević iz Pakraca, djelatnica je za pomoć u kući od samog početka projekta „Zaželi“ u Pakracu. U ovoj trećoj fazi projekta prijavila se na natječaj za zaposlenje Grada Pakraca u projektu „Žena spretna, starost sretna“ kada bi s poslom trebala započeti 1. prosinca. Željeli smo čuti njene motive i iskustva rada kroz te četiri godine.

Ankica Šarčević, dugogodišnja zaposlenica u projektu "Zaželi"

Vi ste od početka u projektu „Zaželi“ zaposleni kao djelatnica za pomoć u kući. Koji su bili Vaši motivi za prijavu za takvu vrstu posla i jeste li s njim zadovoljni?

U mom slučaju, ja nisam bila dugotrajno nezaposlena, ali sam pripadala u skupinu teže zapošljivih žena zbog zdravstvenog stanja, točnije epilepsije. Još prije nije bilo teško naći zaposlenje, no u zadnje vrijeme bilo mi je sve teže jer poslodavci traže liječničke potvrde i gdje god dođete bude neugodnosti s obzirom na moje zdravstveno stanje. Tako da mi ovaj posao kao djelatnice za pomoć u kući dođe kao blagoslov, nije mi fizički naporan, mogu odraditi sve što se traži, a i zavoljela sam ga i našla se u njemu. Da ne govorimo da mi je omogućeno normalno radno vrijeme uz redovita primanja kojima ipak mogu školovati dijete. Teško je općenito, ali dok radim je puno lakše.

Što ste radili prije, što ste po struci?

Završila sam osnovnu školu te godinu i pol trgovačke škole koju sam prekinula zbog rata. Moja obitelj i ja doselili smo u Pakrac kao izbjeglice iz BiH, tako da uz najveću želju, nisam uspjela završiti srednjoškolsko obrazovanje. Upravo zbog toga sam i posebno sretna što sam se kroz zaposlenje uspjela kvalificirati za gerontodomaćicu, što mi je ipak donijelo samopouzdanje jer je zaista grozno doći na razgovor za posao bez kvalifikacija. Određenu prekvalifikaciju nisam si mogla niti priuštiti, a zbog epilepsije su mi neke prekvalifikacije bile nemoguće za odraditi.

Jeste bili u početku nesigurni u takvu vrstu posla s obzirom na dotadašnje neiskustvo?

Generalno nisam, možda u početku dok još nisam upoznala korisnike. Svi su oni različiti i na početku su bila i različita očekivanja. Neki od njih su mislili da sam sluškinja pa su očekivali da ću odraditi sve što si oni zamisle, međutim kroz prvih mjesec dana sve je nekako sjelo na mjesto i nije bilo problema.

Kao i ostale zaposlenice imali ste uvijek 6 korisnika koje ste obilazili. Jesu li se oni kroz četiri godine mijenjali?

Uglavnom su ostali isti, zadnjih šest mjeseci u projektu „Osmijeh za osmijeh“ dobila sam četiri nova. Svi su oni sami u svojim domaćinstvima, njihova djeca su ili daleko ili za njih niti ne pitaju. Tako da su prepušteni nama.

Kako se snalazite u poslu, je li vam posao težak?

Snalazim se odlično. Korisnici su me zavoljeli, ali i ja njih. Ponekad sam bila psiholog, doktor, dijete, rame za plakanje. Građani nas olako shvaćaju i misle da samo ispijamo kave i hodamo naokolo. Posao je vrlo odgovoran jer vodite brigu o lijekovima koji su im neophodni, terminima kod liječnika, imaju li dovoljno hrane do vašeg idućeg dolaska, a najteže mi pada kada neke od njih gledam i slušam kako plaču što ih vlastita djeca ne obilaze. Radim ovaj posao s ljubavlju i ništa mi nije teško. Pokušavam im što više uljepšati vrijeme dok sam s njima.

Postoji li s vaše strane već emocionalna povezanost s vašim korisnicima koja se stvorila kroz četiri godine?

Svakako. Oni su me navikli zvati svakodnevno bez obzira što još službeno nisam počela raditi, njima je potreban samo razgovor. Oni pamte datum mog rođendana, datum rođendana mog djeteta, već znaju moje navike. Imala sam tu nesretnu okolnost da su mi dva korisnika preminula dok nisam radila u projektu, jedan baš nedavno. Iako znam da su to ljudi u poodmaklim godinama, jako mi je teško kada se to dogodi. Zato hvala svima koji su pripremali i provode ovaj projekt koja je velika pomoć i korisnicima i nama zaposlenicama.