Baš kao i ostatak Hrvatske, Grad Pakrac u 10 godina između 2011. i 2021. osim manjeg broja stanovnika (-1365 ili 14,8 posto) bilježi manji udio stanovništva srpske nacionalne manjine, manji udio vjernika te porast starijeg stanovništva, pokazuje to analitika djelomičnih rezultata popisa obavljenog lani u ožujku/travnju, podatke koje je Državni zavod za statistiku (DZS) objavio polovinom ovog mjeseca, a koji se odnose na starost stanovništva, njegovu nacionalnu i vjersku pripadnost te državljanstvo i materinji jezik.

Za analitičare i većinu ostalih značajnih društvenih pokazatelja iz popisa stanovništva, o samom broju osoba koje borave na nekom području najvažniji bi trebao biti podatak o njihovoj starosti jer on ukazuje na radne sposobnosti, ali i brojne druge svakodnevne potrebe i navike kao što su prosvjetne, zdravstvene, potrošačke i druge. U tom pogledu, analizom objavljenih podataka, nesumnjivo se nameće podatak da smo u desetogodišnjem razdoblju između dva popisa stanovništva ostarjeli, kako u usporedbi prema vlastitoj osnovi iz 2011. godine, tako i u odnosu na prosjek Hrvatske. No, ne onoliko koliko su pesimisti to nagovještavali, ali ipak ostarjeli.

Kod najmlađe populacije držimo korak s ostatkom RH

Statističari DZS-a su analizu starosti stanovništva razradili na način da su ukupno stanovništvo podijelili u 20 starosnih razreda od po pet godina (0-4, 5-9, 10-14…90-94, 95+ godina. 

U tri najmlađe kategorije, dakle do 14 godina starosti, krajem ožujka 2021. godine u Pakracu (uvijek cijela jedinica lokalne samouprave, dakle i pripadajućih 42 naselja od kojih Bjelajci, Cicvare, Lipovac, Prgomelje i Tisovac nemaju stalnih stanovnika) živjelo je 994 stanovnika (po kategorijama 322, 306, 366) što je 14,03 posto u ukupnom udjelu. Deset godina ranije u toj dobi je kod nas živjelo 1336 stanovnika ili 15,79 posto (419, 413, 504) što je bilo za 342 više, ili skoro 1,8 posto u ukupnom udjelu stanovništva, odnosno za četvrtinu više u njihovom međusobnom odnosu. U isto vrijeme u cijeloj Hrvatskoj je prosjek stanovnika (djece) mlađe od 14 godina, objavili su demografi, iznosio 14,27 posto, dakle za hrvatskim prosjekom zaostajemo tek neznatnih 0,24 posto. Dakle u posljednjih 10 godina natalitet, odnosno migracije među najmlađim stanovnicima, identične su kao u ostatku države, što je s obzirom na sve ono u čemu zaostajemo za prosjekom RH više nego dobro.  

Pad broja stanovnika, apsolutnom iznosu i postotku, bilježimo i u dobi srednjoškolaca, 15 do 19 godina. Lani ih je bilo 367 (5,18 posto), a prije deset godina 462 (5,46 posto), dakle i tu smo u malom minusu od 0,3 posto u odnosu na ukupan broj stanovnika. Nažalost demografi nisu izračunali udio ove kategorije u ukupnom hrvatskom stanovništvu pa nam usporedba nije moguća.  

Na drugom kraju životnog vijeka u sedam metodoloških petogodišnjih kategorija starijih od 65 godina na području Pakraca je u vrijeme popisa živjelo 1805 stanovnika (580, 424, 304, 274, 182, 346) što je bilo 25,46 posto ukupnog stanovništva što znači da nam je svaki četvrti stanovnik bio u životnoj dobi, odnosno u godinama, kada su ljudi obično umirovljenici, a zasigurno nisu u kategoriji radno sposobnog stanovništva. Deset godina ranije, unatoč oko 1300 ukupno više stanovnika u starosnim kategorijama 65+,  živjelo je 1804 stanovnika, dakle čak i jedan manje što je tada u postotku iznosilo 21,34, dakle svaki peti nije se ubrajao u radno sposobne.  

Najviše stanovnika u dobi od 60 do 70 godina - 1153

Ukupno uzevši Pakračani su nešto stariji od državnog prosjeka jer je u Hrvatskoj 2021. godine živjelo 22,45 posto stanovnika starijih od 65 godina, ili 3 posto manje nego kod nas. Brojčano to ne izgleda kao veliki zaostatak. No nešto je problematičnije kada se zna da nam onda tih 3 posto nedostaje u kategoriji radno sposobnog stanovništva.

U tom životnim razdoblju, odnosno 9 starosnih kategorija između 20 i 65 godina u Pakracu je lani u proljeće živio 3951 stanovnik ili 55,76 posto ukupnog broja žitelja. Deset godina ranije u tim kategorijama i dobi je živjelo 4875 stanovnika ili 57,41 posto. Ono što nadalje nije dobro u toj populaciji je činjenica da je najbrojnija bila najstarija kategorija, 60-65 godina kojih je bilo 573, a druga po brojnosti je kategorija 55-60 godina kojih je bilo 476, dok su najmanje brojne tri najmlađe kategorije (20-24, 25-29, 30-34 godina)  kojih je bilo redom 403, 337 i 349. To navodi na zaključak da bude li se provodio ponovo popis za 10 godina statistička slika će nam po pitanju radno sposobnog stanovništva biti još lošija. No od statističke slike veći je problem život sam jer nastavi li se ovakav trend za koju godinu će nam više od polovine stanovnika biti u godinama kada nisu radno aktivni što može biti veliki problem na funkcionalnost zajednice, ali i na njen ukupni financijski potencijal.       

Manje i Hrvata i Srba

Od 7086 stanovnika Grada Pakraca (2011. godine 8460 stanovnika), popisanih kao takvih lani, njih 5.428 ili 76,6 posto se izjasnilo kao Hrvati. U apsolutnom iznosu to je za 740 manje nego 10 godina prije, ali u postotku to je za 3,7 posto više. Stanovnika koji su se izjasnili kao pripadnici srpske narodnosti na lanjskom popisu je bilo 801 ili 11,3 posto. Deset godina ranije ih je bilo 1340 (-539), odnosno u postotku manje za 4,5 posto. Po narodnosti i dalje su na trećem mjestu Talijani kojih je 2021. popisano 294 ili 4,15 posto. U odnosu na popis proveden 2011. godine Talijana je također manje za 109 ili 0,6 posto. Kao Česi na lanjskom popisu se izjasnilo 232 stanovnika ili 3,27 posto što je za 35 manje u apsolutnom broju, ali u postotku porast za 0,11 posto. Pripadnici ostalih narodnosti prisutni su, kao ranijih godina, neznatno ili  tek u tragovima: Mađari 41(-4 u odnosu na 2011.), Makedonci 19 (+15), Albanci 16 (-17), Bošnjaci 11 (+5),  Nijemci 10 (-1), Slovenci 6 (+1), Ukrajinci 3 (-2), Slovaci 3 (-1),  dva Roma i Rusa, po jedan Crnogorac, dok nije bilo pripadnika austrijske, bugarske, poljske, rumunjske, rusinske, židovske, turske i vlaške narodnosti. Sedamnaest stanovnika iskoristili su pravo da se izjasne kao ostali, 22 u smislu vjerske pripadnosti, a osmero je ostalo neraspoređeno, 73 građana se odbilo izjasniti, a 96 je ostalo nepoznato, dakle njih 216 ili 3 posto nije obuhvaćeno niti jednom od  23 metodološki ponuđene narodnosti.

Pad pripadnika srpske narodnosti ispod 15 posto mogao bi utjecati na organizaciju lokalnih vlasti utoliko što manjina koja ima udio svog stanovništva iznad 15 posto, što je bio slučaj na popisu 2011. godine u Pakracu sa Srbima, ostvarivala je pravo na zamjenika gradonačelnika/ce iz svojih redova. Prema sadašnjem udjelu od 11,3 posto i sadašnjim zakonskim odredbama to više neće biti potrebno pa je moguće da nakon četiri mandata gradskih vlasti koliko je ta praksa bila na snazi, u narednom koji bi trebao započeti 2025. godine to više neće biti praksa. Isto tako sa zajamčena dva vijećnička mjesta u gradskom vijeću srpskoj manjini u novom mandatu bi zakonom trebalo biti zajamčeno jedno vijećničko mjesto. No i njima, kao i Talijanima i Česima, ostaje zakonsko pravo na izbor i ustrojstvo vijeća nacionalnih manjina kao savjetodavnog tijela lokalnim vlastima.       

Među nevjernicima tek svaki 20. stanovnik

Treći segment koji je DZS ponudio u ovoj analizi odnosio se na izjašnjavanje stanovništva po pitanju vjeroispovijesti. Ukupno 368 stanovnika 5,19 posto nisu se izjasnili kao pripadnici neke od ponuđenih osam vjera ili „ostalih religija“, dok je među vjernicima najviše  katolika - 5.130.

Od onih 368 koji se nisu razvrstali niti prema jednoj od ponuđenih vjera najviše ih se, 181 (2,55 posto), izjasnilo da nisu vjernici ili ateisti, njih 78 (1,1 posto) su se izjasnili kao agnostici (niti vjeruju, niti ne vjeruju) ili skeptici, dok se 109 odbilo izjasniti po pitanju vjeroispovijesti. Prije 10 godina u te tri kategorije se svrstalo 435 građana ili gotovo identičnih 5,14 posto.

Od vjernika već spomenuti podatak 5130 izjašnjenih  katolika je za 1467 manje nego prije 10 godina kada ih se kao takvih izjasnilo 6597. U postotku 2011. godine je bilo 77,98 posto katolika od ukupnog stanovništva, a lani 72,4 posto dakle oko 5,5 posto manje. Ovi podaci jako su približni u svim segmentima državnom prosjeku gdje se kao katolici izjasnilo 79 posto stanovništva pri čemu je i taj statistički podatak u padu približno kao i kod nas na lokalnoj razini. Kao pravoslavci se izjasnilo 766 stanovnika ili 10,81 posto što je pad za 449 stanovnika ili 4,5 posto. Protestanata je 41, a ostalih kršćana 516 (7,28%), Muslimana tek 29, pripadnika istočnih religija dva, a ostalih 38.  Židova nema za razliku od 2011. godine kada je bio jedan.  

Najznačajnije odrednice ovih kategorija označeni su u našoj tablici s usporedbom stanja od prije 10 godina pri čemu naglašavamo da su podaci izvedenica iz više tablica DZS pa su moguće manje greške.

U ovoj analizi DZS se još bavi pitanjima državljanstva i materinjeg jezika. Kao i na državnoj razini, i na lokalnoj, oko 98 posto stanovništva je materinji jezik hrvatski, pri čemu oni pojedinačni primjeri nisu statistički vrijedni ozbiljne analize. Također i kod državljanstva  gdje više od 99 posto građana ima hrvatsko državljanstvo, 191 građanin uz hrvatsko ima još neko drugo, a lani u ožujku je na našem području živjelo 40 stranaca pri čemu se ne navodi čijih državljana. 

Tako smo nakon skoro godinu i pol dana od završenog popisa stanovništva napokon dobili i statističke podatke obrađene po nekim sociološkim parametrima. Odmah po objavi pojedinci, prvenstveno lokalni i vjerski čelnici su izrazili sumnju u njihovu točnost. I naša gradonačelnica je za potrebe ovog teksta odbila komentirati lokalne rezultate čekajući da oni postanu službeni i konačni. Uostalom između siječnja, kada je DZS kao privremene i neslužbene objavio prve brojke s popisa stanovništva pa do ove objave u rujnu, Grad Pakrac je u njihovim izvješćima naknadno izgubio 9 stanovnika u ukupnom broju pa sada umjesto siječanjskih 7095 stanovnika barataju s brojkom od 7086 stanovnika. No kako god bilo, uz eventualne naknadne manje korekcije, do novog popisa ćemo u službene svrhe baratati s ovim brojčanim podacima.

NIKOLA IVANOVIĆ Nismo iznenađeni

Pad broja stanovnika pripadnika srpske manjine smo očekivali, tako da nas to nije iznenadilo. Naravno da nam je žao, kao što nam je žao i što je popis pokazao ukupno manje stanovnika na području Grada Pakraca i Požeško-slavonske županije. S tim podatkom se moramo suočiti i nastojati ostalima pružiti maksimum u pogledu kvalitete života.

Svjesni smo da uslijed ovog pada broja stanovnika pripadnika srpske manjine nas očekuje i gubitak profesionalnih dužnosti na mjestima zamjenika gradonačelnika/ca u Pakracu, odnosno zamjenika župana/ice u županiji što će utjecati na život i rad cijele manjine jer su ti ljudi radili na vidljivosti i mijenjanju imidža srpske manjine te su „vukli“ u pogledu realizacije njihovog programa. Sada će nam cilj biti to prebaciti na vijeće nacionalne manjine. No to će biti teško jer u vijeću se radi volonterski što je znatno teže, posebno kada su sredstva za to nedostatna, rekao je Nikola Ivanović, zamjenik gradonačelnice u Pakracu u predzadnjem mandatu, odnosno sadašnjeg zamjenika županice iz redova srpske nacionalne manjine.