Ovih dana živimo na temperaturi iznad 35 stupnjeva Celziusa što mediji uz pomoć znanosti napuhavaju kao nedoživljeni toplinski val, mada bi zapravo uz dva ili tri stupnja tolerancije trebala biti uobičajena srpanjska pojava. No ono što je doista neobično i novo u našim životima jest da u danima kada klime i u radnim i životnim prostorima rade intenzivno, jednako intenzivno razgovaramo o jeseni i grijanju. Razlog je znan svima – više nije glavno pitanje koliko će koštati plin kao najzastupljeniji grijači energent na ovom području nego hoće li ga uopće biti dovoljno. No ova briga ne završava samo na ubijanju vremena na ljetnim vrućinama, nego su mnogi od naših sugrađana krenuli u akciju osiguranja alternativnih grijanja, što najčešće znači povratak na drveni ogrjev. Potvrdili su nam to i trgovci. Peći na kruta goriva, ali i samo ogrjevno drvo, bez obzira radi li se o onim registriranim koji drva istovremeno, osim šumskog rušenja odnosno piljenja na željenu duljinu i cijepaju i dovoze, ili onih koji se bave samoizradom proširujući taj pojam na ostatak rodbine, prijatelja, susjeda… pretvara se u unosan fuš.

Povratak na drva nije jeftin

Mijenjati izvor energije u sustavu na grijanje nije nimalo jednostavno. Mnogima, koji žive u višeetažnim zgradama ponajviše zbog nedostatka slobodnih dimnjaka, ali i drugih razloga, to je gotovo nemoguće, odnosno imaju mogućnost tek dogradnje sustava s plinskim bojlerom nekih od električnih grijalica. No mijenjanje sustava grijanja, odnosno prelazak (povratak) na grijanje na kruta goriva, u samostojećim stambenim i poslovnim objektima prvenstveno drva, jer je ugljen i lož ulje kao takvo gotovo zaboravljen, povezan s nizom komplikacija i troškova. Prvi od njih je kupovina peći, jedne za centralno grijanje, ili eventualno više njih za grijanje (kuhanje) po pojedinačnim prostorijama što podrazumijeva postojanje više dimnjaka koje treba, ako nisu radili prethodnih godina, osposobiti ili bar provjeriti. Tu su i popratni elementi poput dimovoda, kutije za drva i slično. No za većinu je najveći problem smještavanje zaliha ogrjevnog drveta. U težnji da stvorimo moderno životno okruženje s lijepim okućnicama u vremenu plinskog izobilja i prihvatljivih cijena istih mnogi su kućevlasnici svoje drvarnice ili druge pomoćne prostorije porušili ili ih nikada nisu niti izgradili. Stoga kod mnogih postoji problem smještavanja centralne peći za grijanje na drva ili više njih po pojedinim prostorijama, ali još više skladištenje zalihe ogrjevnog drveta koje za jednu zimu, ovisno o veličini prostora i potreba, dosežu često i više od 20 prostornih metara.

U Pakracu, bilo da je riječ o peći na drva za centralno grijanje ili za pojedinačno grijanje i kuhanje u prostorijama, osim u trgovačkom centru se mogu kupiti u dvije specijalizirane trgovine: Termometal i Metalko. U obje je posljednjih tjedana, otkada vlada zabrinutost za pouzdanost u opskrbi plinom, potražnja za takvim pećima porasla, potvrđuju vlasnici takvih trgovina, pozivajući se pri tom ne samo na iskustva iz vlastitih trgovina nego i ono što čuju od dobavljača i kolega iz drugih gradova. U Termometalu su, kaže Silvano Ajhner, između polovine lipnja i polovine srpnja prodali dvadesetak peći što je dvostruko više nego inače u tih nekoliko ljetnih tjedana. Porast prodaje u Metalku je nešto manja, ali Zdenko Ružička očekuje navalu kupaca krajem kolovoza i u rujnu, nakon povratka s godišnjeg odmora, što je bila ranijih godina uobičajena praksa. Naravno ostane li sadašnja nervoza i (polu)informacije oko pouzdanosti dostupnosti plina. Inače cijena peći za centralno grijanje na kruta goriva je između 6 i 12 tisuća kuna, ovisno o veličini, dizajnu i kvaliteti, dok su peći za pojedinačno zagrijavanje ili kuhanje znatno jeftinije, opet ovisno o veličini, kvaliteti i dizajnu između jedne i pet tisuća kuna.

Kupovinom peći i pratećeg pribora nismo riješili sve probleme za našu zimu uz pucketanje prave vatre. Ostao je skuplji, često i naporniji dio – nabavka i priprema  drva.  

Drva u šumariji jeftinija, u dvorištu skuplja

Ako izuzmemo ipak za većinu rijetku i pomalo napuštenu metodu nabavke drva kroz samoizradu „na panju“, najčešće u nekoj privatnoj šumi, ili pak kupovine višemetrice u šumariji što podrazumijeva organizaciju prijevoza, zamorno piljenje motornom pilom i daljnje usitnjavanje, prestaju već spomenuta dva druga načina: kupovina kod registriranih proizvođača na palete, odnosno kod onih koji se bave „samoizradom“. U oba slučaja, u odnosu na lani drva su poskupjela, a vjerojatno će i još, kažu oni koje se time bave.

No istovremeno drva su u lokalnim podružnicama Hrvatskih šuma drva pojeftinila, kažu njihovi upravitelji. Razlog je smanjenje PDV-a za čime je Vlada RH posegnula proljetos smanjivši porez s 25 na 13 posto pa tako sada prostorni metar, kako to mjere u šumariji i što odgovara 1,7 kubika drvene mase mjereći „narodnim načinom“, košta kada je u pitanju grab ili bukva 270 kuna. Oba ravnatelja, lipički Slobodan Katunar, odnosno pakrački Damir Hasl, potvrdili su nam da je ovog ljeta potražnja značajno porasla. Kako oni imaju obvezu ispuniti isporuku ugovorenih godišnjih količina prema registriranim proizvođačima ogrjevnog drveta, dolazi do povremenih nestašica višemetrice pa domaćinstva kada je u pitanju grab ili bukva povremeno moraju čekati i po mjesec dana da se na njihovim lagerima stvore zalihe. Iz tih razloga niti proizvođači ogrjevnog drveta u oba slučaja nisu u mogućnosti uvijek i odmah odgovoriti na zahtjev konačnog korisnika kupca.

Ma kako to izgledalo čudno, na cijenu ogrjevnog drveta u Pakracu, kao da je riječ o nafti, utječu cijene iste materije u Italiji, Austriji, Njemačkoj…. Kako su nam pojasnili neki od proizvođača s kojima smo razgovarali koji su inače u svojoj proizvodnji količinski uglavnom orijentirani na izvoz u te tri zemlje, pri čemu su već onda teško podmirivali potrebe,  lani su po paleti veličine 1,7 kubika dobivali 100 do 110 eura pa su na lokalnom tržištu Pakraca i Lipika prodavali po cijeni od 700 do 750 kuna. Ove godine u izvozu je dodatno potražnja porasla, gotovo više nitko ne pita za cijenu te na inozemnom tržištu palete doseže cijenu od 150 eura s tendencijom daljnjeg rasta. Naravno da se to odrazilo i na lokalno tržište Pakraca i Lipika gdje se sada takva paleta prodaje za oko 1100 kuna (porast u odnosu na lani od oko 40 posto), odnosno kako nam je rekao jedan drvoprerađivač stalnim kupcima na lokalnoj razini daje 10 do 15 posto popusta u odnosu na izvoznu cijenu. Tražeći objašnjenje u činjenici da im je izvorna sirovina u šumariji pala, a konačni proizvod poskupio, jedan od njih uz spominjanje porasta cijena goriva i rada je rekao: „Došlo je i naših pet minuta“, mada nam se ne čini da im je i prije ove ludnice s energentima bilo loše.

Naravno da su slijedom toga poskupila drva i kod onih koji se bave „samoizradom“. Prema našim izvorima trenutno je cijena metra kubnog graba ili bukve, dovezenog u dvorište kupca u formi procijepljene  metrice između 350 ili 400 kuna (bagrem oko 300 kn) što je približno 80 posto jeftinije od iste količine iscijepanih na spomenutoj paleti, ali ih treba dodatno izrezati što je daljnji trošak od oko 30 kuna po metru (50 po paleti), a što je također 5 do 10 kuna skuplje po metru nego lani, kao i iscijepati. No i ovi proizvođači/trgovci najavljuju, nastavi li se ovakav interes za drvetom, do jeseni će biti poskupljenja još. 

Ono što je interesantno, nismo uspjeli naći adekvatnog sugovornika s iskustvom grijanja isključivo na pelete, dakle sintetičkog proizvoda od drvene i druge biljne mase unatoč činjenici da se one proizvode u neposrednom susjedstvu, u Brezinama. No prema našim saznanjima i u Europi, primjerice u Italiji gdje je taj oblik energenta daleko zastupljeniji makar uvezen iz Hrvatske, uglavnom ga koriste kotlovnice u javnim ustanovama, odnosno zajedničke kotlovnice. Jedan od razloga je sigurno  i zazor od novih tehnologija mada je ova u masovnoj primjeni već više od dvadesetak godina.  

Cijene energenata kao vlak

Proljetos kada je došlo do najava, ne samo sigurnog poskupljenja energenata nego i naznaka moguće nestašice plina, televizije su se natjecale koja će uz pomoć stručnjaka bolje predvidjeti daljnji razvoj događaja. Tako je u jednom programu gostovao i stručnjak koji je vrlo dobro objasnio ponašanje cijene energenata. On ih je usporedio s kretanjem vlaka gdje je plin lokomotiva, a ostali (drvo, ugljen, lož ulje, električna energija, peleti…) vagoni. U svakom vlaku vagoni se kreću onom brzinom kojom se kreće lokomotiva i koliko poskupi plin, približno isto toliko poskupe i ostali energenti. Stoga izbor najjeftinijeg energenta, čak i u vremenima obilja ponude na tržištu, što sada nije prisutno, nije lagan i poprilično je stvar subjektivnog doživljaja što je s obzirom na komfornost uporabe, nabave, skladištenja, potrebnog truda i svega ostalog kome najprihvatljivije. No stručnjaci i o tome imaju svoje mišljenje.

Stručnjaci: „Plin je dalje najjeftiniji“

U uvjetima kada je kuća/stan prošla energetsku obnovu, plin je i dalje najjeftinije pogonsko gorivo za zagrijavanje kućanstva, tvrdi Zdenko Tica, suvlasnik i direktor tvrtke koja se bavi energijom, sigurno jedan od najvećih lokalnih stručnjaka u ovom području. On bijeg iz ove energetske krize na duge staze vidi isključivo u okretanju obnovljivim izvorima energije i žali što prilikom energetske obnove s kojom smo prije desetak godina službeno započeli nije bila prisutnija uporaba ove vrste energije, što je prisutno značajnije tek sada. Tako ističe podatak da je na zadnjem natječaju Fonda za zaštitu okoliša energetsku učinkovitost koji se odnosio na ugradnju dizalica temperature i fotonaponskih ćelija, provedenog lani, iz našeg kraja prošlo, što on zna, 15-tak domaćinstava. Ističe da okretanju takvoj vrsti korištenja energije u našim domovina više nije stvar efikasnosti i uštede nego postaje životni stil, trend kao što je to prije dvadesetak godina postala ugradnje PVC stolarije bez koje je danas nezamisliva izgradnja novih kuća ili stanova te je uvjeren da će solarnih panela narednih godina biti sve više.

Gledanje u termostat i brojila

No to je budućnost. Nama je sezona grijanja pred vratima i lagano prigrijavanje počet će već za dva mjeseca. Mediji su stoga ovih tjedana prepuni poziva političara da se termostati u domaćinstvima, a naročito u javnim prostorima, u odnosu na prethodne zime zavrnu bar za jedan stupanj Celzijus i jednako tako prepuni nepotrebnih i priglupih savjeta kako uštedjeti na troškovima plina i električne energije. Kao da sirotinja to ne zna. No, bude li plina ili ne dovoljno, već radi njegove cijene zasigurno će u termostat, ali i brojila, češće nego prijašnjih zima, pogledavati i oni kojima su prihodi u domaćinstvu bili takvi da to do sada nisu morali nužno raditi. Racionalna potrošnja energenata kod savjesnih građana će pomalo postati životni stil, a sadašnja zabrinutost kod većine, naročito ovisnika o plinskom snabdijevanju manje se odnosi na cijenu, a više na dostatnost.  No i tu ima racionalnog razmišljanja. Ako svi bar malo smanjimo potrošnju, što je moguće, ako se ovaj trend prelaska/povratka na grijanje na drva nastavi ovim intenzitetom, ako se nastavi ugradnja solarnih panela kako u privatnim kućama tako još više u javnim ustanovama, onda za one preostale ovisnike o opskrbi plinom, će ovog energenta biti dovoljno, kažu oni optimističnije raspoloženi prema ovom problemu. Uz nadopunu: „Kakva bi to bila država koja u 21. stoljeću nije u mogućnosti osigurati plin za grijanje domaćinstava“? Slična razmišljanja ovih dana stižu i iz Vlade pa su i panične prognoze u medijima sve rjeđe.

REŽIJE I PRORAČUN

Čekaju se konačne zimske cijene

Na nedavnom sastanku slavonskih župana i gradonačelnika s premijerom Plenkovićem i dijelu ministara u Okučanima, neki župani su upozoravali da bi troškovi energenata mogli srušiti im proračune. U tom dijelu županije su u osjetljivom položaju jer su osnivači zdravstvenih, prosvjetnih i socijalnih ustanova o čijem funkcioniranju moraju skrbiti. Njihovi ravnatelji upozoravaju da su im troškovi energenata već sada tri puta veći nego prije godinu dana te se pribojavaju početka sezone grijanja kada će im biti nemoguće pokrivati te troškove iz sadašnjih prihoda na što će morati reagirati županije. Kako u tom pogledu stoji pakrački proračun?

Što se tiče ustanova kojima je osnivač Grad najteže bi moglo biti u dječjem vrtiću koji radi u šest objekata. Tu su još i tri sportska objekta (dvorana, kuglana, teniski balon) te zgrade knjižnice, muzeja i gradske uprave, ali i objekti kojima upravljaju udruge poput vatrogasnih domova, svlačionica na nogometnim igralištima, Hrvatski dom, Doma umirovljenika i druge. 

Ima li straha, upitali smo gradonačelnicu Anamariju Blažević.

Za sada još o tome ne razmišljamo jer je teško predvidjeti što u pogledu cijena nosi jesen, ali ćemo sigurno reagirati kada za to dođe vrijeme. Nemamo puno takvih objekata, a dobra je okolnost što je dio njih prošao energetsku obnovu, dio ima i solarne panele. Bude li potrebe reagirat ćemo na rebalansu. Što se tiče udruga za sada još nisu reagirale nekim konkretnim zahtjevom.

O smanjivanju   režima javne rasvjete nismo razmišljali. Svake godine moderniziramo dio javne rasvjete ugrađujući štedljive modele s boljom osvijetljenosti, ali isto tako svake godine i proširujemo javnu rasvjetu kao nedavno u novoobnovljenoj Ulici Alojzije Jankovića tako da nam je potrošnja električne energije za nju gotovo na istom. U svakom slučaju, prije nego što reagiramo pričekat ćemo da vidimo što nosi jesen, rekla je gradonačelnica.