Ovaj mjesec obilježavamo Josipovo, Dan Grada Pakraca. Već tradicionalno u našim lokalnim medijima, uoči tih dana objavljujemo razgovor s gradonačelnicom Anamarijom Blažević u kojem tražimo njenu ocjenu gradskih aktivnosti u prošloj godini i najavljujemo ovogodišnje.

Treću godinu za redom obilježavanje našeg Dana Grada održava se u vrijeme epidemioloških mjera.  Znači li to da će ponovo u programu izostati neki od ranije uobičajenih sadržaja?

Aktivnosti pripremamo kao da epidemioloških mjera neće biti. Konkretno to znači da smo potpisali ugovor za koncert s Joletom kao izvođačem, a koncert će biti na vanjskim prostorima tržnice. Obavijestili smo ustanove i ostale izvođače u programu „Poklon mome gradu“ da je ovogodišnja tema hrvatski izumitelji u čemu su doprinos dali i pakrački izumitelji. Planiramo dan poduzetništva, kao i sportski dan, sajam udruga. Dakle sve uobičajeno. Ako na snazi budu epidemiološke mjere prilagodit ćemo se istima jer se uvijek kao organizatori pridržavamo mjera i tako će biti i za ovogodišnji program povodom Dana Grada. Najsporniji je „Poklon mome gradu“ kao najmasovnije događanje u zatvorenom i razmišljamo, odnosno ostavljamo kao mogućnost otvorenim da bi mogla ići online pri čemu zaslužene nagrade za učenička ostvarenja na državnim i županijskim natjecanjima nisu upitne, kao što nisu bile niti prethodne dvije epidemiološke godine kada su iznosi za mentorska i učenička postignuća uplaćena na njihove račune te priznanja poslana poštom.   

I proteklih godinu dana, možda manje nego godinu ranije, živjeli smo uz epidemiološka ograničenja. Kako ste vi doživjeli život u takvom okruženju?

Uvijek na tu temu naglašavam da mi najviše nedostaje socijalni kontakt, odnosno druženja. Na različite načine održavamo kontakte neophodne za planiranje i provođenje raznih aktivnosti, nemamo masovne kontakte tipa seminara, ali održavamo sastanke pojedinačno, savjetovanja i seminare „na daljinu“ takozvane webinare i slično pri čemu je meni zbog  učestalog boravka u Zagrebu kao saborska zastupnica to i olakšano kada su u pitanju kontakti s dužnosnicima ministarstava. S te strane posao ne trpi, ali smo mi ljudi društvena bića i nedostaje nam taj neposredni kontakt.   

 Sigurno okruženje

S više od 67 posto svog stanovništva na području Grada Pakraca smo procijepljeni prvom dozom, odnosno više od 60 posto drugom dozom što je najbolje u županiji i dosta bolje od državnog prosjeka. Kako ste zadovoljni s takvim odazivom građana?

Osobno smatram da je cjepivo jedno od većih znanstvenih postignuća. Voljela bih da je procijepljenost veća, ali u usporedbi s drugima opet smo pokazali visoku razinu svijesti.   

Je li bilo pritužbi i reakcije građana, kako na cijepljenje tako i inače na epidemiološke mjere?

Službeno ne, ali u razgovoru s ljudima je bilo raznih pritužbi što je razumljivo jer nitko ne voli nositi maske i živjeti s drugim ograničenjima koje podrazumijevaju mjere. Njihovo provođenje sam prepustila našem stožeru i nisam se u to miješala tako da se i ne smatram baš najpogodnijom osobom za to komentirati.

S obzirom na malobrojnost takva događanja i bojkot cijepljenja u drugim sredinama, naši građani su se ponovo pokazali kao izuzetno disciplinirani i kooperativni u suradnji s vlasti što je jednako tako primjetljivo i po količini nemilih policijskih događaja uopće. Kako vi komentirate takvu mirnoću naših građana?  

Nekidan smo, pripremajući obljetnicu početka Domovinskog rata, bili na sastanku u MUP-u i tamo smo ponovo čuli da smo mi jedno sigurno okruženje. Uvijek mi je drago čuti takvu ocjenu. Puno radimo na preventivi i s MUP-om i školama i mislim da to rezultira malom dozom kriminaliteta i uopće prekršaja. No prije svega smo savjesni. Izvođači na aglomeraciji su mi nedavno rekli da imaju dojam da su ljudi u krajevima gdje je bio Domovinski rat puno tolerantniji nego oni koji ratne nedaće nisu izravno okusili. Slažem se s takvom ocjenom i to smo potvrdili kroz pridržavanje epidemioloških mjera koje smo primjenjivali znatno više nego neke druge sredine možda i zbog toga jer je dio naših građana početkom devedesetih godina već imao iskustva života u okolnostima koje nisu bile „normalne“. Toj savjesnosti pripisujem i činjenicu da je kod nas broj oboljelih u postotku znatno manji nego u nekim drugim sredinama.   

Lani je odrađen i popis stanovništva. Prvi rezultati ukazuju da nas je manje za oko 1365 ili 16 posto u odnosu na popis od prije 10 godina. Kako to komentirate?

Možemo to promatrati s dvije strane. Nama je Državni zavod za statistiku prije popisa stanovništva svojom metodologijom izračuna predviđao pad na nešto više od 6500 stanovnika, a popis kaže 7.095. Smatram to realnom brojkom. Zbog tog pada sam jako tužna. Vjerujem i drugi, ali s obzirom koliko nam je DZS predviđao pad, ovo je dobro. Uspoređivala sam predviđanja DZS i rezultate popisa po ostalim jedinicama lokalne samouprave naše županije. Primjer, u Požegi je po popisu manje 532 osobe u odnosu na procjenu, a Pakrac 529 više, kao i u  Lipiku 135 više, Brestovac 11. No manjak u tom kontekstu imaju u Jakšiću, Kaptolu 142, u Čaglinu čak 376. Kod nas je problem odnos umrlih i rođenih, dok unazad par godina smo u pozitivi kada gledamo doseljavanja i odseljavanja. U 2020. godini smo imali 62   novorođena i 134  umrla. Lani je taj odnos 66:149. To je puno. Upravo u tom negativnom prirastu vidim problem. S tim se bore gotovo sve sredine, pa čak i izvan granica Republike Hrvatske. To dolazi s novim, užurbanijim, suvremenijim načinom života.  

U tom kontekstu koliko su se djelotvornima pokazale naše lokalne demografske mjere?

Očito da daju neke pozitivne učinke što pokazuje i onaj broj od preko 550 popisanih stanovnika od statistike Državnog zavoda. 

Koliko su se djelotvornima pokazale mjere prema gospodarstvu?

Nemamo pad gospodarske aktivnosti, niti u epidemiološko vrijeme. Broj obrtnika i poduzetnika je u porastu što je posljedica, uz primjenu državnih mjera i lokalnih. Lani smo iz gradskog proračuna kroz mjere poticali gospodarstvo s više od milijun kuna.

Velika su očekivanja od  nove poduzetničke zone u dvorištu bivšeg „Papuka“. Prije točno godinu dana, uz povoljne financijske uvjete, ali i konkretne obveze, pet novih vlasnika je steklo posjed nad šest parcela. Idu li oni dogovorenim tempom prema realizaciji njihovog oživljavanja?

Tu smo dosljedni. Imali smo kontrolu prije zime, sada opet ide u proljeće. Svi su zadovoljili prve kriteriji po kojem su parcele očišćene i dovedene u primjerenije stanje što je vidljivo. U tijeku je izrada projektne dokumentacije. Na nama je da radimo na infrastrukturi kao što je trafostanica, kanalizacija, voda itd.

I lani su na našim ulicama najvažnija graditeljska aktivnost bili radovi na aglomeraciji. Jeste li  zadovoljni njihovim tempom i kvalitetom?

Tempom jesam, izvođač se u potpunosti drži dinamičkog plana i ostalo je još desetak posto radova za odraditi. Prema tom dinamičkom planu aglomeracija završava 30. lipnja i vjerujem da će u tom roku biti završena. Kada je u pitanju kvaliteta ne mogu odgovoriti s da ili ne jer to ovisi o kojem izvođaču je riječ, lokaciji, našim privatnim interesima tako da jednoznačnog odgovora nema. Kada je u pitanju tako veliki projekt, vredniji od 200 milijuna kuna, bilo je za očekivati da će doći do nekakvih problema. Ali nije bilo značajnih nego uglavnom pojedinačnih za koje se uvijek iznalazilo rješenje i nadam se da će tako i ostati do kraja. Za funkcioniranje grada, recimo vodoopskrbe, nije bilo većih  problema.

Radovi, bar kada su u pitanju kopanja, u naselju Pakrac su uglavnom završeni i u tijeku je sanacija oštećenog. U te se, prema planu ovogodišnjeg proračuna i Programa građenja, značajno uključuje i Grad. Teško je precizno razvrstati sve proračunske stavke, ali riječ je o dodatnih sedam ili osam milijuna kuna. Je li njihova realizacija realna i znači li to da će nam gradske prometnice  na jesen izgledati bitno drugačije?

Kada govorimo o uređenju gradskih ulica, posebno ove u užem središtu grada, niz godina smo govorili kako nema smisla nešto uređivati kada će slijediti kroz projekt aglomeracije veliko kopanje. Sa završetkom aglomeracije taj izgovor će nestati i stoga moramo prionuti rješavanju upravo tih problema. Zbog toga će ove godine većina financijskih sredstava te namjene biti usmjerena na potpuno rješavanje ovoga što je aglomeracija raskopala. Ugovorena sintagma „vraćanje u prvobitno stanje“ podrazumijeva asfaltiranje pojedinih rupa, a ne cijele asfaltne površine prometnice. S time nismo zadovoljni i značajan dio proračunskih sredstava ćemo usmjeriti da se te prometnice po pitanju asfalta dovedu u razinu kakva je sada u Ulici Gojka Šuška. Mislim da smo ta nemala sredstva u proračunu planirali realno, ali se ne oslanjamo u tome samo na vlastita sredstva nego računamo i borimo se i za sredstava Ministarstva regionalnog razvoja i Ministarstva graditeljstva, koja smo za tu namjenu koristili i do sada. Primjerice, Branimirova ulica je županijska cesta i računamo i s njima.  

Osim prometnih površina kroz aglomeraciju, ali i na razne druge načine (dotrajalost, preraslost) značajno su stradale i zelene površine. No na toj stavci je tek 100.000 kuna. Nije li to premalo?

Nakon aglomeracije ozelenjavanje 

Je, ali to ima i svojih opravdanih razloga u pogledu toga što je taj dio posla moguće odraditi tek nakon što se završi sve ostalo pri čemu niti sadnja bilja nije moguća tijekom cijele godine. Stoga upravo ovih dana krećemo s izradom planske dokumentacije. Imamo ugovor s tvrtkom koja će stanje na površinama koje želimo ozeleniti snimiti dronom, radit će se analiza tla i sve to bi nam trebalo dati stručan odgovor koje bilje, koje drveće je pogodno za koju površinu. Dio će biti zasađen ove jeseni, a dio idućeg proljeća. Konkretno, u Gundulićevoj i Strossmayerovoj ulici je bilo vrlo malo zahvata u zelenim površinama i one će ići prve s ozelenjavanjem, a plan nam je još ozeleniti Ulicu kralja Tomislava te Branimirovu. Kada je u pitanju modernizacija prometnica koje provodimo posljednjih godina, primjerice ulice Hrvatske policije, Augusta Cesarca (dio uz prugu), Aleje kestenova, Alojzije Janković ili sada dijela Trga bana Jelačića u projektnoj dokumentaciji je uvijek prisutna i stavka ozelenjavanja koja podrazumijeva sadnju drveća. U budućnosti ćemo se zasigurno puno više posvetiti hortikulturalnom uređenju.

Unazad dvije godine smo dovršili energetsku obnovu na niz gradskih objekata kao što su dvorana, bolnica, škola, đački dom, stambene zgrade.  Od te vrste obnove ove godine  za sada su najavljene samo dvije veće aktivnosti, na Spahijskom podrumu i vatrogasnom domu DVD Pakrac. Znači li to da su nam sada i potrebe za takvim aktivnostima manje ili je riječ o svojevrsnom vakuumu u raspisivanju natječaja s državne i EU razine?

Natječaja ima, ali smo, što se tiče zgrada u našem vlasništvu, unazad dvije takve akcije riješili većinu. Preostale, poput primjerice glazbene škole kojoj bi taj projekt dobro došao imaju određeni certifikat o energetskoj učinkovitosti koji nije prihvatljiv za natječaj. Mi smo energetsku učinkovitost shvaćali i kao priliku da se obnove fasade što nije bio u namjeni prioritet, ali smo time riješili za većinu njih i njihov vizualni identitet. Nešto stambenih zgrada u Pakracu je preostalo. Koliko sam upućena, Komunalac za njih ima uglavnom spremnu natječajnu dokumentaciju i samo se čeka javni poziv Fonda koji je najavljen za ovo proljeće da ih se kandidira. Očekujemo i duge javne pozive i natječaje iz proračuna EU i zato radimo planske dokumente kako bismo ih mogli pravovremeno kandidirati.   

U tome je vidljivo da su došli na red, nazovimo to uvjetno, i neki luksuzniji projekti kao sportski park i slično.

Sportski park je u fazi idejnog rješenja o čemu je potpisan ugovor s izvođačem. Po nekim izračunima, u konkurenciji smo manjih gradova među vodećim u Hrvatskoj po ulaganju u sport, kako onaj živi tako i u sportske objekte uzimajući to po glavi stanovnika. Na osnovu dostupnih FINA-inih podataka o našem proračunu jedan web portal je izračunao da smo po tim ulaganjima  u top 10 gradova u RH.

Nećemo ostati ni bez vode ni bez plina

U postupku je iskaz interesa za otkup vlasničkih udjela Pakrac-Plina, kao i pripajanje Voda Lipik požeškoj Tekiji. Možemo li očekivati da ćemo ostati bez još koje vlastite tvrtke ili ustanove s gradskim obilježjem, odnosno osnivačkim ili vlasničkim pravima?

Nismo ostali niti hoćemo ostati bez voda kao ni bez plina. Svi smo za racionalizaciju. No kad ona dođe na naša vrata svi se iz emocionalnih razloga bunimo. Naše Vode će biti ispostave požeške Tekije. Pregovarački postupci su u tijeku i direktori i stručne službe pripremaju stručnu podlogu nakon čega će biti puno toga jasnije. No sve što se nalazilo ovdje, ovdje će se i dalje nalaziti. Ne ostajemo bez nečega.

Plin je na tržištu i gradovi se tom trgovinom ne mogu baviti. I taj postupak je u tijeku i ne mogu ga komentirati dok ne bude završen.

Plan ovogodišnjeg proračuna je dosegao skoro 70 milijuna kuna, za 20-tak više nego lani. Je li to realno?

Je, i to sam više puta objasnila. Prvenstveno zbog Spahijskog podruma kao projekta koji ima iza sebe veliki iznos financiran sredstvima EU.

Ima li proračun dospjelih, a neizmirenih ozbiljnijih obveza prema izvođačima radova iz prijašnjih godina kojih nije bilo malo?

Od 2017. godine proračun nikada nije imao dospjele, a neizmirene obveze. Tako je i sada.

Gdje je onda zapeo projekt katastarske izmjere jer nisam još čuo da je itko od građana dobio neki vid rješenja po tom pitanju?

Grad i geodeti su svoj dio napravili i Grad je sve svoje obveze podmirio u roku. Najveći problem je u drugom dijelu katastarske izmjere gdje nastupaju katastar i gruntovnica. Grad financijski prema tom nema nikakvih obveza, jedino smo ugovorom s Općinskim sudom Bjelovar i DGU- om financijski pomogli njihov rad na katastarskim izmjerama. Pojavila se i epidemija pa neko vrijeme  gruntovnica nije radila sa strankama. Uglavnom, Grad više nema nikakvih obveza, ali u razgovoru s kolegama gradonačelnicima čujem da su naša očekivanja da ćemo takav obiman posao završiti u šest godina bila preoptimistična. Dijelom su problem i građani koji se ne odazivaju na pozive katastra i gruntovnice. Procedura je propisana Zakonom. U Saboru se prije nekoliko tjedana u proceduri našao Zakon koji ima namjeru ubrzati katastarske izmjere, što sam pozdravila upravo zbog našeg pakračkog iskustva.

Proračun raste, ali na rashodovnoj strani puno brže rastu stavke namijenjene raznim građevinskim projektima, a puno manje za udruge. Zašto?

Naše udruge dobro rade. Bilo je i pandemijsko razdoblje koje je značajno smanjilo aktivnost udruga pa su mijenjani i ugovori o financiranju i s te strane udruge nisu oštećene. Dobro je što su naše udruge sve više okrenute pisanju projekata i kandidiranju na državne i europske natječaje i veliki broj udruga se sufinancira na taj način, a mi participiramo, da ih ne nabrajam da ne bi nekoga ispustila.

Vezano uz rast cijena svega i svačega, osjećate li u gradskoj upravi povećanje zahtjeva za socijalnom pomoći?

Ne, bar ne prema onim informacijama koje do mene dolaze. Uglavnom je riječ o pojedinačnim slučajevima gdje možemo pomoći osim novčanim sredstvima i oslobađanjem od plaćanja obveza poput vrtića i slično, što je i dosadašnja praksa.

Što biste još istaknuli za kraj ovog razgovora?

Mislim da smo odradili većinu tema i kao i inače čestitam građanima blagdan sv. Josipa,  našeg zaštitnika kojeg slavimo i kao Dan Grada te ih pozivam da se u skladu s epidemiološkim mjerama uključe u program koji pripremamo, koji je raznolik tako da svatko može u njemu naći nešto za sebe.