„Za desetak dana ćemo na zid objesiti novi kalendar i započeti novu godinu. U njoj prvenstveno očekujemo cjepivo koje će nas riješiti virusa i vratiti nas iz ovog „novog normalnog“ stanja u ono staro, koje nam nakon ovog iskustva i ne izgleda loše. Nakon toga će sve biti lakše i ljepše. Čak i raskopane ulice.“ Tim rečenicama smo lani u našem božićnom broju Lista završili osvrt na 2020. godinu naslovljen „Virus nam osiromašio godinu, bageri ju raskopali“.

Što se tiče događanja koja su obilježila ovu godini, prva pomisao nam je da nismo novi kalendar morali niti vješati. Ono najvažnije dogodilo se već lani, a mi smo kroz medije najviše osvježavali lanjske teme aktualnim podacima.

Cjepivo nas nije riješilo virusa

Toliko iščekivano cjepivo protiv koronavirusa u Pakrac je stiglo posljednjih dana prošle godine i cijepljenje, najprije na kapaljku, počelo je za najugroženije, zdravstvene i socijalne radnike te korisnike staračkih domova. Zainteresirani su čekali kod svojih obiteljskih liječnika da na red dođe njihova dobna skupina ili stupanj zdravstvene ugroženosti. U travnju je na području Pakraca, u sportskoj dvorani po prvi put otvoren masovni punkt za cijepljenje, ali samo po pozivu obiteljskih liječnika koji su od Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo dobili dozvolu za 200 poziva. Broj oboljelih na županiji i lokalno (Pakrac, Lipik) je počeo rasti: s prosječno stotinjak dnevno aktivnih oboljenja u ožujku na županiji, odnosno lokalno petnaestak, već 7. travnja smo imali 193 oboljela na županiji i 24 lokalno. Epidemiolozi su  to pripisali popuštanju lokalnih mjera jer su 1. ožujka nakon tromjesečne stanke otvorene terase kafića, učenici su vraćeni na nastavu „uživo“, vratio se i sport na otvorenom, na distancu i rad od kuće su svi zaboravili, obitelji su se okupljale bez ograničenja bez obzira na povod (svatovi, sprovodi, krizme…).

Već u svibnju je red za masovno cijepljenje sve manji, ali i u opadanju je i broj oboljelih, posebice s težim indikacijama pa se polovinom lipnja nakon šest mjeseci zatvara covid odjel u pakračkoj bolnici. U lipnju se ukida i obvezna najava za masovno cijepljenje, a cjepiva je 14. lipnja u pakračkoj dvorani više nego zainteresiranih da ga primi mada je dobna granica spuštena na 16 godina. Moguća su tri razloga pada interesa za cijepljenje: na županiji je već procijepljeno 40 posto stanovnika prvom dozom i 20 posto drugom, znanost se dokazano uvjerila da nas cjepivo štiti manje od očekivanog jer su se pojavila i prva oboljenja već cijepljenih što je bilo dodatno „gorivo“ sve brojnijim i glasnijim „antivakserima“ koji su lokalno uglavnom prisutni tek na društvenim mrežama. Treći razlog bi mogao biti pad broja oboljelih kojih je tih dana 18 na županiji i tek dva lokalno. Ovakva statistika i trend traje cijelo ljeto pa su osim epidemiologa svi zaboravili na epidemiološke mjere, pri čemu niti cijepljenje u dvorani nije izazivalo velik interes.

No, kao i lani, već s prvim danima jeseni županija bilježi 180 aktivnih oboljenja od čega 21 lokalno i dnevnim udjelom pozitivnih od 10 posto u odnosu na broj testiranih, da bi se već polovinom listopada te brojke udvostručile što je bila jasna naznaka što nas čeka u ostatku jeseni, kako su to najavljivali epidemiolozi. Zbog toga i zbog uvođenja covid potvrda u studenom je broj oboljelih, ali i cijepljenih, znatno u porastu. Po broju oboljelih rekorder godine, ali i uopće pandemijskog razdoblja, je 13. studeni kada smo u županiji imali 822 aktivna oboljenja, a taj neslavni rekord lokalno bilježimo dva dana kasnije kada je u Pakracu aktivno 158, a u Lipiku 38 oboljenja pri čemu je 19 pacijenata na covid odijelu pakračke bolnice, ponovo otvorenom tjedan dana ranije. Epidemiolozima je jedina utjeha nagli porast interesa za cijepljenje pa je na četiri pakračka punkta u studenom cijepljeno 1258 osoba, najviše od restriktivnih proljetnih mjeseci jer je tijekom ljetnih mjeseci te rujna i listopada na istim mjestima utrošeno samo između 400 i 500 doza mjesečno. Ipak prema podacima HZJZ-a na njihovoj mapi procijepljenosti sa stanjem na dan 7. prosinca prvom dozom je procijepljeno 4372 građana s prebivalištem na području Grada Pakraca što je 66,17 posto od ukupno procijenjenog broja stanovnika, a drugom dozom 3567 ili 53,99 posto. I dalje smo u oba slučaja znatno bolji od županijskog (56,07, odnosno 47,72 posto) i državnog (52,67, odnosno 43,38 posto) prosjeka.  

Covid potvrde su aktivirale i lokalne antivaksere koji su s društvenih mreža „sišli“, bar u malom broju od dvadesetak osoba, na glavni gradski trg pokušavajući u večernjim satima ukazati da cijepljenje nije riješilo probleme virusa, ali nas je podijelilo. 

Početkom prosinca broj oboljenja na Županiji i lokalno se prepolovio u odnosu na najgore razdoblje studenog s trendom daljeg pada. To je ujedno bilo i prvi put ove jeseni da nam je statistika oboljenja bila nešto bolja nego lani u isto vrijeme.

Aglomeracija izludila vozače

Druga stalna ovogodišnja tema, također je donesena iz prošle godine – aglomeracija. Već u siječnju lani prilikom potpisivanja ugovora s izvođačem slovenskom tvrtkom Gorenjska gradbena družba Kranj građani su zamoljeni za strpljenje po pitanju povremenih prekida u vodoopskrbi i zatvaranja prometnica. No, osim povremenih višesatnih iskopčavanja pojedinih gradskih ulica iz sustava vodoopskrbe, taj problem gotovo da nismo niti osjetili. No s prometom  je bilo drugačije. Samo lanjsko (1. lipnja) zatvaranje do tada glavne pakračke prometnice, Ulice hrvatskih velikana, nikome nije teško palo jer smo kao vozači znali da smo se s njom, zbog buduće šetnice, rastali zauvijek. Problemi su počeli lani u jesen kad su se bageri preselili najprije u Bolničku, a alternativni promet u do tada mirnu Gajevu i Strossmayerovu ulicu, što je potrajalo iznad svih građanskih očekivanja pa je donji asfaltni sloj u Bolničku stigao tek početkom lipnja, skoro nakon 10 mjeseci radova, pri čemu ova ulica još uvijek nema gornji asfaltni sloj i adekvatnu prometnu signalizaciju. Dodatne probleme su vozačima stvorili proljetni početak radova na još jednoj frekventnoj prometnici u središtu grada – Ulici braće Radića pri čemu radovi, uz povremeno zatvaranje traju u njoj i danas. U međuvremenu su se slovenski bageri razmilili po cijelom gradu pa bi bilo lakše nabrojati gdje ih nije bilo nego ulice koje su djelomično raskopane uz povremena potpuna zatvaranja, odnosno povremena sužavanja prometa na jednu traku pri čemu treba istaknuti, ali izdvojiti i Ulicu Gojka Šuška koja je za razliku od ostalih već nakon dva mjeseca početkom prosinca vraćena vozačima u primjerenom stanju, makar bez gornjeg asfaltnog sloja koji bi, kao i kod svih ostalih, trebao stići na proljeće. Vozače, ali i pješake, nisu živcirali radovi koji su u tako velikim i skupim zahvatima (bezmalo 150 milijuna kuna bez PDV-a) neophodnost, već činjenica da se u jednom raskopanoj ulici, makar i sa iskopanom divovskom rupom, ne događa ništa, odnosno da se neka iskopavanja ponavljaju i po nekoliko puta. Tražeći pojašnjenja od izvođača, uvijek smo nailazili na isti odgovor: sve to je gradilište s  ugovorenim rokom završetka 27. lipnja iduće godine.

Paralelno s prometnim problemima pojavljivali su se pojedinačni brojni drugi: primjerice smrad iz kanalizacijskih šahtova u središtu grada, neki građani nisu uslijed raskopanosti tjednima, pa ni mjesecima mogli automobilom u svoja dvorišta ili garaže. No s druge strane struka je uglavnom bila na strani izvođača objašnjavajući to zahtjevnošću radova koje si laici ne mogu niti predočiti.      

Uglavnom, posljednjeg dana studenog, ujedno 642. dan ugovorenog roka (75%) od 851 dana planiranih radova na pakračko-lipičkoj aglomeraciji, odrađeno je ukupno radova u vrijednosti od 109,2 milijun kuna ili 74 posto od ukupno ugovorene vrijednosti 146,7 milijuna kuna, izvijestio je  izvođač.  

Ostalo je dakle još četvrtina ugovorenog roka i približno toliko radova pri čemu je kopanja sve manje. Izdržat ćemo još šest mjeseci ako u tom roku doista  saniraju  poderotine svih vrsta (asfalt, ivičnjaci, šahtovi, signalizacija, ulazi, zelenilo…) koje su za potrebe ovih radova nužno napravljene na pakračkim središnjim prometnicama. Ako pri tom, kako nas uvjeravaju odgovorni, budemo po pitanju kanalizacijske i vodovodne infrastrukture mirni narednih 50 godina, možda se ružno pače zvano aglomeracija i njen izvođač pretvori u lipnju u labuda. Mada su poučeni ovim i sličnim iskustvima građani u većoj mjeri skloni vjerovati da bi nam mogao biti ponovo aktualan hit Bijelog dugmeta iz 80-tih godina: „lipe cvatu sve je isto ko i lani“.   

Politika u suknjama

U lokalnom političkom životu sigurno su događaj godine bili svibanjski lokalni izbori. Ili su bar trebali biti da birači, poput loših đaka, zadaću nisu prepisali od lani, odnosno od posljednjih  takvih izbora 2017. godine. Doduše nekog drugog izbora nije niti bilo jer je prorijeđena lokalna politička scena postupak kandidiranja završila tek s jednom kandidatkinjom Anamarijom Blažević (HDZ) za gradonačelnicu što nije bio niti njen problem niti propust. Za gradsko vijeće kandidirane su tek tri liste, a za zamjenicu gradonačelnice iz redova srpske nacionalne manjine smo imali također jednu kandidatkinju, Mirsadu Popović Damjanović (SDSS), dakle unaprijed poznatu pobjednicu. Možda se i zbog toga na pakračka birališta, od 6967 birača odazvalo 2162 ili svega 31 posto, najmanje u županiji. Anamarija Blažević je dobila 1798 glasova ili 83,16 posto dok je 364 glasača (16,84%) svoj listić učinio nevažećim.

Mjesta u gradskom vijeću su raspoređena upravo onako kako su stranke u predizbornim nastupima najavljivale: HDZ je dobio devet vijećnika i istog predsjednika Miroslava Ivančića, SDP tri, a SDSS jedno. I na županijskoj razni nije bilo iznenađenja: Antonija Jozić (HDZ) je osvojila mandat županice već u prvom krugu, županijsku skupštinu činit će natpolovičnom većinom HDZ, a mandate su još osvojili Most/DP i SDP. Za zamjenika župana iz redova srpske manjine Nikola Ivanović je pobijedio Tamaru Puač.

Od ostalih političkih događaja spomenut ćemo da nas je 1. ožujka na obilježavanju 30. godišnjice početka Domovinskog rada pohodio premijer Andrej Plenković u jakom ministarskom sastavu. Nešto ministara je bilo i tijekom izborne kampanje koji su se uglavnom čudili brojnim gradilištima, ministrica regionalnog razvoja Nataša Tramišćak je ponovila dolazak u rujnu, a ministrica poljoprivrede Marija Vučković nas je pohodila mjesec dana ranije.

U rujnu je u Pakracu po prvi put održana i sjednica saborskog odbora za ravnopravnost spolova na kojoj je govorilo šest zastupnica, naša gradonačelnica i županica te kojoj su prisustvovali pakračka dogradonačelnica, pročelnica u gradskoj upravi i brojne lokalne ravnateljice, te predsjednice udruga. S obzirom na sastav lokalnih dužnosnika sačinjen isključivo od žena, čudno je da nitko nije primijetio da je Pakrac kao grad u kojem će žene razgovarati o svojoj podređenosti u muškom svijetu posve kriva lokacija.  

Da ne ispadne da smo se u 2021. godine samo cijepili, obolijevali, kopali i birali unaprijed izabrane dužnosnike spomenuti ćemo telegrafski i ostale događaje.

Dovršili trg, šetnicu, balon…

Po pitanju graditeljstva končano smo završili rekonstrukciju glavnog trga i pakračku šetnicu. Mada nikada nije bilo svečanosti za dan njenog završetka možemo uzeti 10. svibnja kada su proradile ugostiteljske terase na šetnici koja je tijekom ljeta kroz nekoliko manifestacija (Pakračko ljeto, Multipak, Dani Jankovića, dio sajma „Slavonski banovac“) poprilično oživjela. Mada smo s asfaltom osiromašeni kroz aglomeraciju, dobili smo ponešto novog asfalta kroz kolnik i dvije pješačke staze u Aleji kestenova, Ulici Alojzije Janković, parkiralište i nogostup na Gavrinici  te na nogostupima u Prekopakri. Bogatiji smo i za teniski balon te uskoro očekujemo i dovršetak vrlo skupog igrališta s umjetnom travom. Sportski centar na jugu je bogatiji i za biciklistički park-poligon, dovršeni su projekti energetske obnove sportske dvorane i glavne bolničke zgrade, devastirana kuća u Strossmayerovoj je obnovljena u novi objekt dječjeg vrtića. Bilo je i drugih manjih građevinskih zahvata, primjerice na pojedinim fasadama, dječjim igralištima, a osim Slovenaca, i ove godine su u Pakracu uobičajeno kopali i arheolozi.  

Unatoč suprotnom mišljenju epidemiologa  nakon godinu dana stanke ponovo je održan  s jednakim uspjehom naš sajam „Slavonski banovac“, kao i pakračka prepoznatljivost Multipak. S puno problema i otkazivanja naši sportaši su proljetos završili taj dio sezone, dok je jesenas išlo nešto glađe. Isto kao i nastava u osnovnoj i srednjoj školi gdje ove jeseni nije bilo kompletnog prelaska na daljinu, a obilježje je povećanje broja polaznika: u vrtiću s čak 261 djetetom, u srednjoj školi s povećanjem od 32 učenika na ukupno 437, dok ih je u osnovnoj školi 590, ili 20 manje nego lani.

Za kraj još jedan podatak koji raduje: Iz evidencije pakračkog Zavoda za zapošljavanje 80 osoba je dobilo posao u lipnju od čega se 53 zaposlilo na području naše županije, a 27 u ostatku Hrvatske. Uz 40 novoprijavljenih i 8 brisanih iz evidencije, nezaposlenih je u lipnju na pakračkom Zavodu bilo 304, što je za 50 manje nego u svibnju, odnosno čak 269 ili 47 posto manje nego lanjskog lipnja. No za buduću statistiku nezaposlenosti, i uopće gospodarstvo, najvažniji događaj ove godine je onaj iz veljače kada je petero poduzetnika od Grada otkupili parcele u novoj pakračkoj poduzetničkoj zoni, koju je Grad formirao u bivšem industrijskom dvorištu Drvne industrije „Papuk“ što bi u naredne dvije godine trebalo rezultirati s 40 novih radnih mjesta.  

Na tom području značajno je bilo i 30-tak manjih i većih projekata koje su naše institucije i udruge provodili u suradnji s državnim i EU fondovima, uglavnom s porijeklom novaca iz Europskog socijalnog fonda, u kojima je povremeno bilo angažirano i po tridesetak radnih mjesta pri čemu su se u lokalne novčane tokove slilo za različite namjene nekoliko desetak milijuna kuna, a krajem godine s realizacijom je u praktičnom smislu raspisivanjem natječaja za izvođača radova krenuo i lokalno 30-tak milijuna kuna vrijedan projekt „Svijet građevine“ kojim bi trebao dogodine biti u potpunosti obnovljen s novom namjenom Spahijski podrum.   

U ovoj godini smo odradili i popis stanovništva, a rezultate su nam obećali za idući mjesec. Za očekivati je da će oni biti takvi da će umanjiti značaj i uspjeh svih ovih aktivnosti. No pitanje je koliko je itko bile čime mogao utjecati na taj imigracijski val nastao ulaskom u Europsku uniju i kako bi on izgledao, kao i u ostalim slavonskim gradićima, da svih tih aktivnosti nije bilo.

DOGODINE: Bit će radova i veselja

U novu godinu sigurno ulazimo s velikim očekivanjima, prvenstveno da  iz svakodnevice izbrišemo događaje koje su obilježili posljednje dvije godine – koronavirus i aglomeraciju. A kakva su druga očekivanja, naravno ne u privatnim životima nego u lokalnoj zajednici, možda je ilustrativan podatak sa ovomjesečne sjednice Gradskog vijeća gdje je gradonačelnica za dogodinu najavila gradski proračun u visini od bezmalo 70 milijuna kuna što je za skoro 20 milijuna kuna više nego ove godine. Gdje ima novaca, bit će i radova, ali i veselja.