Po čemu ćete pamtiti 2021. godinu je bilo pitanje s kojim smo „presreli“ slučajno odabrane naše sugrađane. U odnosu na prijašnje godine kada smo u takvoj anketi postavljali pitanje što vam se lijepo dogodilo u ovoj godini, ove smo, bojeći se odgovora tu formulaciju izmijenili. No naš pesimizam se pokazao nepotrebnim jer su unatoč težine epidemije i sve ono što uz to ide ljudima ipak događale lijepe stvari poput obiteljskih prinova, ženidbi, polaganje vozačkih ispita, useljavanje u novu kuću ili pak stjecanje novih prijatelja. 

ZDRAVKO MILIĆ: Odsustvo iz obitelji 

Mišljenje o protekloj godini i po čemu će biti upamćena potražili smo i u inozemstvu. Kontaktirali smo Zdravka Milića, koji već 6 godina kruh zarađuje u Munchenu. Iako fizički daleko, svoj izostanak u našem gradu Zdravko kompenzira aktivnostima na društvenim platformama, ponajviše Facebooku, gdje svoje virtualne prijatelje svakodnevno nasmijava zabavnim komentarima i objavama čime je već stekao gotovo kultni status među mlađom i srednjom pakračkom populacijom. Ništa manje zabavan nije niti njegov osvrt na prošlih 365 dana koje polako ostavljamo iza nas.

"Ova godina je bila dosta iscrpljujuća što zbog Covid-a, što zbog posla i rekordnog odsustva od obitelji, ali na kraju se isplatilo jer smo napokon uspjeli kupit svoja četiri zida. Što se ostalog tiče nemam što žalit ili kukat, svi moji su zdravi, glava je na ramenima, Kozlović naručen, rakije ne smije falit u mojoj obitelji i ok! Čekaju me dva Božića, treba bit spreman...", kaže nam „pečalbar“ Zdrawa čestitajući svima Božić uz najljepše novogodišnje želje. 

ROBERT MATIJAŠEVIĆ: Od suza do pjesme

Pakračanin Robert Matijašević, djelatnik Sportske zajednice Grada Pakraca 2021. godinu će zasigurno dobro zapamtiti. Prepuna preokreta u njemu je izazivala najdublje emocije - od suza do pjesme.

„Godina je doista bila turbulentna i zasigurno ću je pamtiti dok sam živ. Najprije mi je u ožujku ove godine preminuo otac Janko. Bio mi je veliki oslonac u životu  i iza sebe je ostavio ogromnu prazninu. Tugu i bol nakon nekoliko mjeseci zamijenila je pjesma i sreća. U lipnju sam oženio sina jedinca Filipa koji me je samo dva mjeseca kasnije okitio titulom djeda. U kolovozu sam dobio unuku Milu koja mi je danas velika radost u životu i u njenom društvu zaboravljam sve loše stvari ovog svijeta, ispričao nam je Robert te dodao da je na poslovnom planu, zbog koronakrize, godina bila „onako“. Lockdown dvoranskog sporta njega i suradnike automatski je prebacio na vanjske aktivnosti, točnije na održavanje ostalih gradskih terena poput teniskih koje je odnedavno Sportska zajednica dobila na brigu tako da posla u godini na zalazu nije nedostajalo.

JELENA MITROVIĆ: Posao napokon u drugom planu 

Isto kao što ga nije nedostajalo na Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu gdje je donedavno kao glavna sestra radila naša sugrađanka Jelena Mitrović. Nevezano za posao, Jelena ovih dana proživljava možda i najljepše dane u životu pa nam je otkrila zašto će ta, mnogima nesretna, 2021. godina uvijek imati posebno mjesto u njenom srcu.

„Bila je to još jedna luda korona godina. Ipak, pored svih zabrana i ograničenja uspjeli smo "odraditi" jako lijepi broj fenomenalnih svatova. Nakon dugo godina moj je posao konačno pao u drugi plan. Najvažnija stvar zbog čega ću pamtiti prošlu godinu je to što moja bolja polovica, moj Šimun i ja krećemo s pripremama za dolazak jednog malog čuda koje će biti u centru pažnje svih narednih godina!“

TOMISLAV TESSARI: Postao sam suprug i otac

Nesumnjivo da ću godinu koja je na izmaku zapamtiti najviše po dva obiteljska događaja: u proljeće sam se i službeno oženio sa Sarom, a na jesen smo dobili kćerku Carmen koja nam je već skoro tri mjeseca glavna preokupacija i uz nju i njeno narastanje dani lete. Nekih drugih događaja koji bi pokvarili ovaj dojam radosne godine nije bilo. Zdravlje nas služi, zaobišao nas je i koronavirus, na poslu i u široj obitelji je sve standardno i očekivano. Stoga ništa bolje ne tražim niti od naredne 2022.

LEON PERIĆ: Posljednja godina pred ozbiljnim izazovima 

Od ove godine su kako meni tako i prijateljima očekivanja bila velika jer smo u prošloj zbog prisutnosti koronavirusa ostali zakinuti za mnoge sadržaje, kako u školi na nastavi, tako i u vanškolskim aktivnostima. Pored toga ovo je za moju generaciju prvi dio završne maturantske godine. No godina je tek djelomično ispunila ta naša nadanja jer smo proljetos jedan dio ponovo imali online nastavu, što je ipak zahtjevniji oblik, a još uvijek je prisutan djelomični lockdown što je značilo i manje sadržaja i manje kontakata s prijateljima. U tom dijelu mi je posebno žao što je izostalo maturalno putovanje, a još uvijek je neizvjesna i maturalna zabava o kojoj razmišljamo, ali čekamo razvoj epidemioloških mjera.  Pored toga, i u razredu i u društvu je bilo pomalo prisutnih oboljenja, ali srećom nije bilo samoizolacije. Radi toga sam se i cijepio kao i zbog drugih aktivnosti od kojih mi je svakako najvažnije pohađanje auto-škole za što sam s navršenih 18 godina stekao uvjete. Odradio sam teoretski dio i veći dio praktične vožnje te uskoro očekujem i polaganje ispita. Osim što mi je to značajno kao dokument koji vrijedi za čitav život htio sam to odraditi u ovoj godini jer me dogodine očekuju velike obveze u pogledu polaganja državne mature i prijave na  fakultet, nadam se na Filozofski. Pamtiti ću ovu godinu i po svom  prvom odlasku na more izvan obiteljskog kruga, s društvom što mi je, unatoč korona, prilikama omogućilo uspostavu brojnih novih poznanstava, kao nikada do sada pa je to jedno posve novo iskustvo.     

BRIGITA RAŽOV: U mirovini pa novi prijatelji i iskustvo

U ovoj godini općeg ludila, ipak mi je najvažnije smo u obitelji uspjeli ostati zdravi, posebno moji najmiliji, kćer Vanja i moja dva unuka, Jan i Toma.  Oni su moj centar svijeta,  za njih živim i dišem. Bilo je i u ovoj godini i onog manje lijepog, ali ću ju ipak pamtiti po lijepim stvarima. Ove godine sam, iako sam u mirovini, počela raditi kao koordinatorica projekta „Zajedno u drugu mladost“ u Matici umirovljenika Pakrac-Lipik i tu sam stekla puno lijepih prijateljstava i novih iskustava. Tako da sam u ovoj godini boravila više među ljudima, pa smo primjerice uspjeli s našim umirovljenicima odraditi i neka kraća putovanja i manjih druženja, što nismo mogli prošle godine. Unatoč cijeloj situaciji s epidemijom i svega što ona nosi, ipak ovu godinu ocjenjujem pozitivnom. To je ono što nas drži, da i u najgorim stvarima vidimo nešto lijepo.

RUŽA VULINOVIĆ: Useljenje u preuređenu  kuću

Ovu ću godinu pamtiti kao uspješnu i pozitivnu. Za mene je život lijep bez obzira kakva bila situacija, u životu treba sve zamotati u „ružičasti papir“ jer problema će uvijek biti i ne treba se opterećivati s crnim mislima. Najvažnije mi je da su mi djeca i unuci zdravi. Djeca imaju stalne poslove, a dvije unuke su odlične učenice i što treba više poželjeti? Bilo je i lijepih druženja sa mojim umirovljenicima što nas starije dobi izuzetno veseli. Isto tako, ove godine smo suprug i ja preselili u manju kuću, potpuno je preuredili, od fasade do unutarnjeg uređenja, tako da smo jako sretni što smo i to uspjeli završiti. Sretna sam o onim što imam i to je poanta svega.