Grad Pakrac do 3. siječnja

balkon Medium

Godine 2013. u Pakrac je kao lokalna ispostava došla Udruga za promicanje inkluzije sa sjedištem u Zagrebu koja je tada djelovala na području sedam županija u devet gradova. Uz pomoć Grada koji im je u stambenom naselju na Jugu 2 ustupio jedan stan, osnovali su jednu stambenu zajednicu s četiri korisnika i tri zaposlenika pri čemu je nužno istaknuti da korisnici inkluzije mogu biti isključivo osobe s  intelektualnim teškoćama.  

Danas u programu inkluzije (stanovanje uz podršku, kojim se osobama s poteškoćama uz stručnu pomoć pomaže da žive što samostalnije u društvu, a ne da čitav život provedu "izolirani" u nekoj ustanovi) je 10 stambenih zajednica koje imaju 33 korisnika i 21 zaposlenika (troje na porodiljnom), a nekadašnja zagrebačka podružnica je prerasla u lipnju ove godine u samostalnu udrugu Centar za inkluziju Pakrac-Lipik, doznajemo od Nede Miščević, danas pravne zastupnice udruge, inače pokretačice rada inkluzije  u Pakracu.

Ovih 10 stambenih zajednica su raspoređene u devet nekretnina, od kojih su dvije u Lipiku i sedam u Pakracu pri čemu je sedam u najmu, a dva stana na pakračkom Jugu im je Grad ustupio na korištenje bez naknade.

Najmlađem 21, najstarijem 71 godina

Što se tiče korisnika najmlađem je 21 godina, a najstarijem 71. Dio je s naše županije, a preostali najvećim dijelom s područja Bjelovarsko-bilogorske, odnosno Virovitičko-podravske županije i svi su došli temeljem rješenja nadležnih centara za socijalnu skrb. Velika je većina došla iz institucija. U institucijama su završili zato što se obitelji nisu znale nositi s poteškoćama koje imaju. Neki više i nemaju obitelj jer su roditelji umrli.  

Njihov život u inkluzivnoj stambenoj zajednici financira se temeljem ugovora s Ministarstvom  rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike pri čemu  mjesečna naknada koju dobiva udruga iznosi 5.600 kuna po korisniku i uključuje sve troškove: prehrane, stanovanja, odijevanja, plaća stručnih radnika i asistenata u podršci i ostalo. Od Ministarstva korisnik dobiva dodatnih 100 kuna mjesečno džeparca koji oni troše kako žele, najviše na kavu i bonove za mobitele pri čemu neki i štede za vrednije kupovine. Većina njih ostvaruje i pravo na jednokratnu godišnju pomoć koja se uglavnom troši na odijevanje pri čemu odjeću izabiru uz pomoć asistenta sami u pakračkim ili okolnim trgovinama i trgovačkim centrima, kaže Miščević.

soba Medium

U stambenoj jedinici je na cjelodnevnom boravku smješteno od jednog do pet korisnika pri čemu su grupe po pitanju intelektualnih teškoća heterogene. Nastoje da  u svakoj zajednici budu osobe s različitim stupnjem teškoća, mada i tu imamo izuzetaka jer su tri stambene zajednice samostalnije. U četiri stambene jedinice je nužno osigurati takozvanu sveobuhvatnu podršku što podrazumijeva prisutnost asistenta svakog dana svih 24 sata dnevno. Život u stambenim jedinicama je organiziran na način da se korisnici u svim njegovim segmentima uključuju uz pomoć asistenata, ovisno o svojim sposobnostima što podrazumijeva da kuhaju hranu prema dogovoru, spremaju, čiste, idu u kupovinu, pri čemu je otprilike polovina to u mogućnosti uraditi i samostalno. 

Sve stambene jedinice su opremljene internetom i televizijom, a gotovo svi korisnici posjeduju mobilne telefonske uređaje.  

Među korisnicima sada nema nepokretnih osoba, ali osim s intelektualnim teškoćama neki od njih imaju i druge vrste teškoća, s vidom ili sluhom. Neki od njih imaju obitelji koje ih posjećuju ili oni idu njima u posjete. Većina ih zna pisati i čitati, a gotovo svi poznaju i znaju koristiti novce.

Dio njih, u skladu s mogućnostima i interesom povremeno kao volonteri obavljaju manje zahtjevne poslove u vatrogasnim društvima, ali i kod pojedinih obrtnika zašto ih „poslodavci“ nagrade novčanom nagradom koja im služi kao dodatni džeparac. Dio dana provode i u prostorijama udruge „Latica“ s kojom se rado druže i sudjeluju u različitim aktivnostima i projektima, što je samo dio nastojanja  njihovog uključivanja u život zajednice što je temeljna svrha inkluzije. Dio toga je i sudjelovanje u projektu „Ostajem tu“, kampanje koja ima za cilj poslati  poruku svim mladima koji se iseljavaju iz Hrvatske da ostanu u Hrvatskoj, iskoriste svaki dio naše plodne zemlje i da smanjimo iseljenost Hrvatske, a pogotovo Slavonije. Na lokalnoj razini nju provodi član udruge Matija Brinjak, o čemu su naši mediji pisali ljetos.  

Svi korisnici imaju osobne iskaznice, neki na Pakrac, neki na svoja temeljna prebivališta, ali svi imaju prijavljeno boravište na području Pakraca ili Lipika. Oni koji su željeli proljetos su izašli na izbore, a i odlazak u crkvu, osim osposobljenosti, stvar je osobnog izbora. Od 2013. godine dvoje štićenika pakračke inkluzije je umrlo, od kojih je jedan sahranjen na pakračkom groblju. No dolaze novi, tako da sadašnji broj korisnika je identičan onome prije pet godina, a upravo nedavno su u Pakrac kao korisnici stigli bračni par iz Zagreba, koji su i tamo bili smješteni unutar inkluzije.

Psihologinja Severina iz Zagreba

Od sada aktivnih 18 zaposlenika, dvoje nisu asistenti nego stručni djelatnici. Riječ je o socijalnoj radnici i psihologinji, a na ovo drugo radno mjesto kao zamjena za porodiljni je nedavno došla Severina Popov iz Zagreba, mlada magistrica psihologije na jednogodišnji pripravnički staž. Njoj je to prvi susret s Pakracom i za sada je jako zadovoljna, kako kaže, prvi dojam je vrlo pozitivan. Motiv za dolazak u Pakrac je bio mogućnost zaposlenja i to upravo na području inkluzije što joj je još tijekom studija bila uža orijentacija. ,

Severina Popov

Severina Popov

Poželjna pomoć i podrška lokalne zajednice

„Kako je svaki proces osamostaljivanja težak, tako se i mi u samim počecima djelovanja susrećemo s novim izazovima koje možemo prebroditi samo uz podršku zajednice u kojoj živimo i radimo. Stoga pozivam sve naše sugrađane, pravne i fizičke osobe, da nam pruže podršku, na tragu vlastitih mogućnosti kako bismo uspjeli u svom cilju – da ostanemo tu – svoji na svome i da zajednički gradimo bolji život za sve nas i vedriju i bolju budućnost za zajednicu u kojoj živimo i radimo“, kaže Ankica Strelar, članica Upravnog odbora Udruge.

Ankica Strelar

Ankica Strelar

„Podrška svih zainteresiranih subjekata, kako pravnih, tako i fizičkih osoba tijekom ovog izazovnog razdoblja će omogućiti nesmetano djelovanje naše udruge i zajednice, poboljšat će kvalitetu života osoba s invaliditetom, a riječ je o našim sugrađanima, te omogućiti neophodnu stabilnost djelovanja Centra u prvoj godini rada s ciljem stabilnog i plemenitog djelovanja za naše potrebite sugrađane. Nadalje, donacijama će biti omogućeno proširenje socijalnih usluga za osobe s invaliditetom i druge građane u socijalnoj potrebi“, ističe Ankica Strelar.     

Osim novčane pomoći dragocjena može biti i pomoć u namještaju, kućanskim aparatima, obrtničkim uslugama i drugo, kažu u udruzi. Zahvaljujući upravo donacijama udruga sada raspolaže s tri automobila, koja su dobili posredstvom Vatrogasne zajednice Pakrac-Lipik, od našeg čestog donatora austrijske pokrajine Tirol. Automobili su im potrebni kao i u svakom domaćinstvu za obavljanje niza svakodnevnih poslova, a naročito radi prijevoza korisnika na specijalističke liječničke preglede izvan Pakraca. Inače svi korisnici su cijepljeni protiv koronavirusa, a ovih dana očekuju poziv i za treću dozu jer na cijepljenje idu organizirano zajedno s asistentima. „Posao  asistenta  je stresan, ali prije svega odgovoran jer svojim ponašanjem i navikama asistent utječe na život korisnika i stoga on mora imati dušu“, kaže N. Miščević.  

Neda Miščević

Neda Miščević         

Kao i u svakoj obitelji prosinačke aktivnosti u stambenim zajednicama protječu u pripremi proslave Božića. Božićno drvce je već okićeno, spremaju se kolači i dogovoren je i božićni odojak, sve u nastojanju da se korisnicima bez obzira na intelektualne i socijalne teškoće osigura prisutnost najradosnijeg kršćanskog blagdana kao u većini obitelji. 

 „Ovim ljudima, za razliku od vremena kada su bili smješteni u ustanovama, ovo je fantastičan način življenja. To se vidi po napretku koji su postigli u ovom vremenu od kada su iz institucije došli k nama. Neki nisu znali što je kava s mlijekom, što je kava sa šlagom, što je frižider, kako izaći van, što je film ili pile pečeno u komadu. Ovdje sada žive normalno, uz pomoć asistenta,  kao i osobe bez poteškoća. Inkluzija je način života“, kaže Miščević.    

KORISNIK: Pero marljivo skuplja novac  za računalo

Petar Lujanac Pero je jedan od korisnika stambene zajednice pakračke inkluzije i ostalim građanima vjerojatno jedan od najpoznatijih njenih stanovnika. Gotovo svakodnevno ga se može sresti u gradu, najčešće u kravati i gotovo uvijek sa slušalicama na ušima preko kojih sluša glazbu s mobitela.  Šetnje ponajviše koristi za marljivo sakupljanje boca iz ugostiteljskih i drugih javnih prostora koje potom ispostavlja lokalnim marketima skupljajući novce za postavljeni cilj – kupovinu prijenosnog računala.

Petar Lujanac Pero

Petar Lujanac Pero

Pero je trenutno smješten u stambenu zajednicu u Lipiku. Rođen je prije 25 godina u Barici, nedaleko Sirača. U Daruvaru je završio osnovnu školu u Centru Rudolf Steiner. Nakon toga je bio smješten u adekvatnu ustanovu u Bjelovaru. No pokretanjem pakračke inkluzije, 2015. godine ga Centar za socijalnu skrb Daruvar premješta u Pakrac smatrajući to adekvatnijim smještajem za njega. Nakon dva seljenja po pakračkim stambenim zajednicama, „skrasio“ se  u Lipiku u Mljekarskoj ulici gdje živi i danas s cimerima: Slavicom, Marom, Vesnom i Marijom  i odakle gotovo svakodnevno pješke dolazi u Pakrac.  Jedan od razloga dolaska je i to što povremeno radi kod jednog od pakračkih proizvođača ogrjevnog drveta slažući već pripremljene cjepanice u palete za što dobije 20 kuna po paleti. Ovisno o raspoloženju dnevno složi između jedne i tri palete te uz sakupljanje boca vjeruje da će još do ovog Božića postići svoj cilj – kupovinu prijenosnog računala za što mu je potrebno 2.800 kuna. Kaže da zna raditi na računalu, naročito na internetu gdje je na You Tubeu naučio vezati kravate na koje je tako ponosan. Inače ističe da odjeću i kravate sam bira.

Od rodbine ima dva starija polubrata koji žive u Srijemskoj Mitrovici s kojima se povremeno čuje telefonom. Stoga inkluziju doživljava kao svoju obitelj s kojom se dobro slaže, ali svejedno među kojima ima svoje miljenike: voditeljicu Nedu, asistenta Matiju Brinjaka te socijalnu radnicu Josipu Herning.

Na našu primjedbu da će nakon ovog teksta biti još prepoznatljiviji među Pakračanima u svom stilu odgovara: „Ipak je Pero – Pero“.     

Grad Pakrac do 3. siječnja