Pakrac je, a i susjedni Lipik, unazad nekoliko godina veliko gradilište. Ne mislimo pri tom samo na aktualne radove na aglomeraciji koji su prisutni unazad 13 mjeseci na većini lokalnih ulica, nego i na niz većih i manjih radilišta koja su se od 2014. godine razmilila po ova dva grada, financiranih sredstvima energetske obnove, bilo da je riječ o 30-ak stambenih zgrada, ali i velikih objekata poput u Pakracu bolnice, osnovne škole, učeničkog doma, sportske dvorane, zgrade „socijalnog“ ili sredstvima fondova EU i nacionalnih uz sufinanciranje gradskog proračuna, poput modernizacije glavnog trga i šetnice, modernizacija Aleje kestenova, izgradnje vodovoda za sela obriješkog kraja, modernizacija sustava vodoopskrbe na jugu grada, poduzetnički inkubator druge generacije... Pojavili su se i privatni investitori iza kojih je ostala, spomenut ćemo samo one veće, proizvodna hala tvrtke „Detas“, nova stanica za tehnički pregled vozila, trgovina „Pepco“, praonica vozila... Iza njih su ostali vrijedni objekti različitih namjena ili infrastruktura u značajno boljem funkcionalnom i vizualnom stanju. Da li je to dvije, tri ili više stotina milijuna kuna investicija vjerojatno nitko ne može izračunati. Zajedničko im je da su svi, ili bar velika većina izvođača radova na njima bile tvrtke koje nemaju sjedište u Pakracu ili Lipiku. Razlog je jednostavan – Pakrac nema dovoljnu veliku tvrtku koja bi bila u mogućnosti samostalno, ili uz prihvatljivu i zakonom dozvoljenu pomoć malih kooperanata, odraditi tako složene graditeljske zahvate. Posljedica toga je da su Pakracu ostali značajni objekti, ljepši i funkcionalniji grad. No šlag investicijskog vala što je generator razvoja svake sredine, a ogleda se u zaradi graditelja, plaćama zaposlenika, porast broja kvalificiranih radnika, porast ukupnog graditeljskog potencijala koji dolazi do izražaja u sljedećem investicijskom ciklusu, je otišao drugdje.  

Zamah građevinarstva početkom 21. stoljeća uništila kriza

Početkom ovog stoljeća Pakrac je, ponajviše kroz sredstva Europske investicijske banke (EIB) te raznih domaćih fondova namijenjenih ratnoj obnovi, postao prvi put nakon rata veliko gradilište. U nekoliko prvih godina ovog stoljeća izrađena je ili dovršena sportska dvorana, srednja škola, Hrvatski dom, poduzetnička zona i poduzetnički centar, tržnica, bolnička kuhinja i vešeraj, brojne obiteljske kuće, obnovljen je objekt Čirinović, hotel, modernizirane prometnice na jugu grada. U tom razdoblju razvila se i oporavila od rata i nekada jaka pakračka graditeljska infrastruktura predvođena tvrtkom „Maniva“ koja je imala, uz prateću mehanizaciju ponekad i 80-ak zaposlenih te služila kao suport mnogim manjim, najčešće specijaliziranim tvrtkama i obrtnicima. Posljedica je bila da su u tom investicijskom ciklusu, u znatno manjoj mjeri nego danas, u Pakracu bili prisutni izvođači iz drugih gradova. 

Tijekom 2008. godine, gotovo neprimjetno je i u Hrvatsku stigla svjetska ekonomska kriza, a jedna od prvih naznaka je bilo prorjeđivanje investicija, bilo društvenih ili privatnih te teškoće u naplati obavljenih usluga ili isporučene robe. Takvo stanje trajalo je približno do 2014. godine, predugo za mnoge tvrtke, naročito građevinske. „Maniva“ je otišla u stečaj negdje 2012. godine, nestali su i neki mali građevinari, preostali su zastali u razvoju, smanjili broj zaposlenih. Ulaskom Hrvatske u EU 2013. godine postupno se otvara našim građanima tržište radne snage u Europskoj uniji što koriste, u graditeljstvu, oni vredniji i kvalitetniji. Uslijed svega toga, pakrački građevinski obrti i male tvrtke dočekuju novi investicijski val koji je počeo oko 2015. godine nespremni da se, kada su u pitanju pojedinačne višemilijunske vrijedne investicije, nose s konkurencijom iz drugih gradova, pa čak i iz Slovenije. Njima, naročito u početku u fazi oporavka, preostaju manji radovi na objektima privatnih investitora, nogostupa, raznih igrališta i slično te, uglavnom neželjeni, kooperantski statusi.           

Sudeći po najavama, investicija neće nedostajati niti narednih godina. Velike planove u ovom kraju imaju Hrvatske vode, Hrvatske ceste su najavile početak velikog investicijskog ciklusa na izgradnji brze ceste D5 (220 milijuna kuna), u Gradu pripremaju početak dogovorene obnove Spahijskog podruma, pripremaju obnovu bivše psihijatrije i objekta stare bolnice, nastavak modernizacije gradskih prometnica. Zahuktava se izgradnja i obnova objekata u bivšem dvorištu DI Papuka… 

Može li se pakračka građevinska infrastruktura oporaviti i ponovo uzdići do razine da u svom i susjednom gradu izvode ozbiljnije, višemilijunske vrijedne objekte koristeći u međuvremenu naraslu operativu u vidu dobre mreže trgovina građevinskim materijalom, brojnu lokalnu kamionsku i građevinsku mehanizaciju, blizinu betonare, obližnjih kamenoloma…? Mogu li udruženi zajedno nastupati na tim projektima? Koliko je realno iz zemalja EU vratiti domaću kvalificiranu radnu snagu, pitanja su na koje smo pokušali dobiti odgovor u razgovoru s dva trenutno ponajveća pakračka građevinara; obrtom „Davona Bau“ vlasnika Ivice Tutića koji objavljujemo danas, odnosno tvrtkom „Arhiz“, vlasnika Marija Savija koji ćemo objaviti sutra.