I u Pakracu se jučer nogometna utakmica između reprezentacija Hrvatske i Češke gledala u kafićima, ali odaziv, a još manje atmosfera, niti približno nije onoj euforiji kakva je vladala prije tri godine kada je održavano svjetsko prvenstvo u Rusiji na kojem je hrvatska reprezentacija ostvarila povijesni uspjeh postavši viceprvakom. Kafići su, uz rijetke iznimke, bili poluprazni. Mnogi će to pripisati slabijim rezultatima i igrama hrvatske reprezentacije.
No i prije prve utakmice nije to bila atmosfera kakvu pamtimo iz 2018. godine kada su gradom od jutra na dan utakmice mnogi hodali obučeni u razne varijante kockastih dresova. Ove godine to izostaje, kao i što su rijetki automobili ukrašeni zastavicama ili drugim kockastim obilježjima što je bila prije tri godine masovna pojava. To iznenađuje, tim više jer smo zbog epidemioloških mjera za mnoge takve sadržaje unazad 15 mjeseci bili uskraćeni. A možda, upravo zbog toga, smo zaboravili se takvim događajima veseliti.
Ugostitelji se potrudili
Prije početka utakmice ili za vrijeme njenog odigravanja obišli smo osam ugostiteljskih terasa. Ugostitelji su se uglavnom potrudili, na terasi iznijeli velike televizore, u Gardenu 215 centimetara, gdje su uz pomoć pivskog sponzora navijači obučeni u navijačke dresove ili vaterpolo kapice. Na većini terasa su besplatno poslužene grickalice, a u četiri slučaja i hrana u vidu roštilja, kotlovine ili kuhanih kobasica. No izostala je ona „ruska“ masovnost, a slabije igre i rezultati hrvatske reprezentacije nisu navijačima dali priliku za euforiju.
Moć televizora
No svejedno kolika je moć televizora pokazala je pakračka šetnica. Dvije terase, jedna do druge, jedna bez televizora i bez ijednog posjetitelja, druga s televizorom i gotovo popunjena.
Slijedeća prilika navijačima i ugostiteljima je u utorak kada Hrvatska igra odlučujuću utakmicu za prolaz u drugi krug. Važnost te utakmice, kao i činjenica da se igra u večernjem terminu (21 sat) možda napuni terase i nagradi trud ugostitelja. Pobjeda naše reprezentacije i prolaz u drugi krug bi možda na pakračke ulice vratila ono „rusko ludilo“.
