Zbog intenziteta radova, aglomeracija je stalna tema službenih i neslužbenih rasprava.Što o svemu tome misli i kako ocjenjuje dosadašnji tijek, kada smo približno na polovini predviđenih radova i vremena upitali smo Marijana Pierobona, direktora Voda Lipik, formalnog investitora i budućeg upravitelja ovog sustava. Razgovor smo iskoristili i da čujemo što se bitno događalo u ovih sedam godina (1. 5. 2014.) od kada se ova tvrtka izdvojila iz „Komunalca“ kao i što nas čeka ubuduće, naročito po pitanju cijene vodoopskrbe i odvodnje. 

Ovih dana se navršilo točno sedam godina od izdvajanja Voda Lipik iz Komunalca. Tada ste startali s 12 vlastitih djelatnika. Kako sada stojite po tom pitanju?

Sada imamo 23 zaposlenika. Dio njih je došao kao rezultat preuzimanja od Komunalca radnika koji su za nas tamo radili računovodstvene i financijske poslove, a nešto zbog potrebe na tehničkim poslovima. Što se tiče obrazovne strukture, naročito kod tehničkih poslova, ona je zadovoljavajuća, iako bi nam za idealnu formaciju trebalo još majstorskih zvanja. No imamo potrebe za jednim pravnikom, što je razumljivo jer radimo s više od pet tisuća korisnika, ali i razne potrebe rješavanja imovinskih odnosa. 

Što se još bitnog za Vode Lipik dogodilo u tom razdoblju? 

Bilo je puno događanja. Veliki uspjeh je i ova zgrada u koju smo u potpunosti preselili i za pet mjeseci će nam isteći i kredit pa ćemo biti oslobođeni i tog financijskog tereta. Iako ona traži još ulaganja, već sada osigurava primjerene uvjete za rad, što nam je, uz onu spomenutu ekipiranost, veliki napredak. Ono što je bitno su svakako i velika ulaganja u našu infrastrukturu koja smo godinama planirali i najavljivali, a koja su se u ovom razdoblju počela realizirati. 

U zadnjem velikom razgovoru za naš List u lipnju 2016. ste hrabro najavili da će se na području Pakraca narednih godina najviše novca izdvojiti u vodoopskrbu. Da li se to ostvarilo? 

U vodoopskrbu uloženo 23 milijuna kuna

 Jednim dijelom da, a drugim dijelom su radovi u tijeku. Dovršili smo izgradnju i stavljanje u funkciju vodocrpilište Gaj što je u konačnosti bez PDV-a bila investicija od 12 milijuna kuna. To je objekt koji nam u budućnosti jamči sigurnu vodoopskrbu do izgradnje akumulacije Šumetlica. Drugi veliki projekt u tom razdoblju je izgradnja vodoopskrbnog sustava sjeverozapadnog dijela Grada Pakraca, ukupno 38 kilometara mreže za 11 naselja tog kraja, što je bez PDV-a koštalo više od 7 milijuna kuna pri čemu je to bilo 95 posto europskih sredstava. Na području Grada Lipika vodovod su u tom razdoblju dobila naselja Brekinska, Marino Selo i Ribnjaci, a sustav odvodnja i pročišćavanja otpadnih voda je pušten u rad u Gaju. Započeli smo, i ove godine planiramo završiti, zamjenu cjevovoda od Dobrovca do Lipika što će nam omogućiti dobavu vode iz vodocrpilišta Gaj do Lipika što sada zbog malog profila cijevi nije moguće. To će koštati oko 4,5 milijuna kuna. Također, u toku je prespajanje seoskih vodovoda u Kusonjama na javni vodoopskrbni sustav. Dakle ovo pobrojano je približno više od 23 milijuna kuna različitih ulaganja u izgradnju naše infrastrukture. Paralelno s tim, od 2016. godine provodimo program smanjenja gubitaka u vodoopskrbi u Republici Hrvatskoj koji se financira sredstvima Hrvatskih voda gdje smo u pet godina do sada uložili gotovo pet milijuna kuna.

Niste spomenuli akumulaciju Šumetlica. Vaš kolega iz Hrvatskih voda Davor Novinc krajem 2019. godine je otišao u mirovinu da je pri tom cijeli radni vijek potrošio na taj projekt koji nije završen. Može li se to i vama dogoditi? 

Ne bih htio to tako prognozirati. Bio sam veliki optimist kod zadnjeg potpisivanja ugovora s potencijalnim izvođačem i vjerovao sam da će se to dogoditi. Sada nemam nikakvih prognoza iako nas iz investitora, Hrvatskih voda, uvjeravaju da nisu odustali, da će u tijeku ove godine natječaj ponoviti i nadam se da ću u svom radnom vijeku doživjeti njenu izgradnju.   

Pred oko 10 mjeseci počeli su konkretni radovi na aglomeraciji koje niste spomenuli u prvoj rekapitulaciji investicija. Idu li oni za sada po planu?

Manje više da, i možemo reći da se izvođač drži dinamike koja je ugovorena. U fizičkom obimu, u odnosu na ukupno ugovorene radove, realizirano je s krajem ožujka 43 posto, a u financijskom 62,8 milijuna kuna. Od tih brojaka realizacije je 68 posto na vodoopskrbi i 39 posto na sustavu odvodnje, pri čemu smo na 47 posto ugovorenog roka.  

Radovi poprilično zagušuju promet u središtu Pakraca i građani su nakon 10 mjeseci već izgubili zbog toga poprilično strpljenja. Kao direktor formalnog investitora, koliko ste vi zadovoljni organizacijom radilišta?

Naša borba kao investitora s izvođačem najviše je usmjerena tome da, unatoč velikim radovima, građanima osiguramo sigurno vodoopskrbu. U pitanju je zamjena ili dogradnja više od 92 kilometara vodovodnih ili kanalizacijskih cijevi, 18 različitih crpnih stanica, više od dvije tisuće kućnih, što kanalizacijskih, što vodovodnih priključaka i nekoliko tisuća različitih šahti. Naravno da radovi tog obima izazivaju poteškoće u prometu jer se odvijaju najvećim dijelom na prometnicama ili neposredno uz njih. Kao i u svakom poslu, moglo bi se i bolje. U uvodnim sastancima s izvođačem radova postavili smo se kao partneri gdje je obojici cilj što lakše i kvalitetnije napredovati i tražiti što prihvatljivija rješenja. Možda smo u startu trebali biti u toj komunikaciji oštriji. Ne znam.  

Da nešto pojasnimo građanima. Ovom izgradnjom ili dogradnjom nije obuhvaćena sva vodovodna i kanalizacijska mreža na području Pakraca i Lipika. Koja je ostala izvan?

Aglomeracija obuhvaća oko četvrtine infrastrukture

Od 90-ak kilometara postojeće kanalizacijske mreže na području Pakraca i Lipika će biti rekonstruirano nešto više od 23, dakle oko četvrtine. Isto je i s vodoopskrbnom mrežom. Mi smo prije izrade projekta radili ispitivanja i mjerenja sustava i odlučili se za zamjenu najlošijih, odnosno najopterećenijih dijelova. Naravno da smo pri tom se koncentrirali na središte naselja Pakraca i Lipika, jer je na periferiji manje stanovnika pa time i manja propusnost, što znači i manje štete u pogledu gubitaka ili zaštite okoliša. Nama su najveći problem bile ogromne količine takozvane strane vode u kanalizaciji koja je najvećim dijelom ulazila u sustav u dijelu kolektora u Pakri, oko 20 posto ukupno stranih voda, i kao takva završavala na našem pročišćivaču u Dobrovcu gdje smo mi za njeno pročišćivanje koristili električnu energiju i plaćali za nju naknadu Hrvatskim vodama. Sada se radi na sanaciji tog dijela koji će biti obavljen bezrovovski, bez kopanja.   

Na čega se još građani najčešće žale kod ovih radova? 

Uglavnom su pritužbe građana subjektivnog karaktera, svakome smeta nešto ispred njegove kuće, kao što je privremeno nedostupan ulaz u dvorište, ostatak neke velike rupe i slično. 

Koliko na to možete utjecati vi kao investitor, odnosno gradske službe kao nadležne za javni prostor, ali i djelomični investitor (oko 4 milijuna kuna) na kojem se radovi najčešće izvode?

Svi nadležni i zainteresirani čimbenici, dakle i predstavnici gradova Pakraca i Lipika imaju redovne tjedne koordinacije na kojima iznosimo svoje prigovore izvođaču bilo da je riječ o tehnici izvođenja, bilo administrativnom dijelu. Postoji određena hijerarhija i najveći utjecaj ima nadzorni inženjer koji može zahtijevati od izvođača što je u skladu s ugovornom dokumentacijom.

Tko je nadzor?

Slovenci u Hrvatskoj nadziru Slovence

Tvrtka Pro plus iz Slovenije, koja je uz svog inženjera angažirala i dvojicu kolega iz Hrvatske koji prate i količine i kvalitetu i sve ostalo po pitanju izvođenja radova. Mogu reći da je izvođač radova uvijek promptno reagirao na naše primjedbe.   

Koliko ugovor i ugovorena sredstva jamče i u kojem roku da će biti sanirane javne površine, odnosno šteta nastala na njima bilo da je riječ o asfaltnim prometnicima ili zelenim površinama?

Izvođač radova je prije početka izvođenja radova položio garanciju u vrijednosti od 15 milijuna kuna. Ta garancija je jamstvo da će izvoditi radove temeljom ugovora, a to podrazumijeva vraćanje u prvobitno stanje uz garantni rok od pet godina. On je svaki nedostatak koji se pojavi u tih pet godina dužan promptno otkloniti i garancija ostaje pokriće i kroz tih pet godina. 

Odvijaju li se sadašnji troškovi u okviru planiranih sredstava u odnosu na izvedene radove?

Da, projekt napreduje paralelno financijski i fizički i za sada nema naznaka probijanja ugovorenih stavki. 

Neovisno o aglomeraciji, što građani naravno nisu mogli prepoznati, prošle jeseni i ove zime obavljeni su veliki radovi, vredniji od 2 milijuna kuna na vodoopskrbi pakračkog juga, između stambenih zgrada. Što su time dobili potrošači, a što Vode Lipik?

To je dio onog ranije spomenutog projekta smanjenja gubitaka. On podrazumijeva uređenje sustava vodoopskrbe u dijelu grada u kojem živi najveći broj stanovnika Pakraca. To znači regulacija tlaka vodoopskrbe u cijelom naselju, imat ćemo mogućnost stalnog nadzora o potrošnji čime ćemo dobiti automatski podatak da je došlo negdje do puknuća ili drugog kvara. U konačnosti svaka zgrada će dobiti svoje vodomjerno okno što do sada nije bio slučaj kod većine zgrada, a to je ujedno i korak prema željenom stanju u budućnosti, odnosno da i mi i građani imamo prikaz i izračun točne potrošnje po svakome stanu i više neće biti plaćanja po članu domaćinstva što nije realno stanje. Sada u prvom koraku ćemo takve podatke imati za svaku zgradu, a kasnije i u svakom stanu uz mogućnost daljinskog očitavanja jer je teško očitati stanje brojila ako je vodomjer zaključan u stanu.    

Da li ovi novi vodomjeri koji se ugrađuju u sklopu aglomeracije imaju sustav daljinskog očitanja?

Da,  ugovorena je instalacija  programa i opreme za daljinsko očitovanje. Ne još iz i ureda, ali je veliki napredak da inkasator to može na daljinu očitati mobilnim uređajem.  

Jesenas je završen vodovod u obriješkom kraju. Kako ide priključivanje tamošnjih domaćinstava?

„Obriježani“ zainteresirani za vodu

Odaziv stanovnika nije loš. Do sada smo zaprimili više od 50 zahtjeva. Nažalost, u ovoj situaciji s ovako velikim radovima na aglomeraciji i potrebi da se svaki dan intervenira na nekom puknuću ili prespajanju, nemamo tehničkih mogućnosti da ih tim tempom spojimo  

Može li se u pogledu interesa potrošača povući paralela s iskustvima u Badljevini i Omanovcu, gdje je također posljednjih godina omogućeno domaćinstvima priključak na javni vodovodni sustav?

Mislim da je interes čak i nešto bolji. 

Kada se postupak aglomeracije završi, iza nje će ostati značajno moderniji, pouzdaniji i ekološki čišći sustav vodoopskrbe, odvodnje i naročito pročišćavanje otpadnih voda. No on će biti i nužno skuplji. Ima li projekcija koliko će to značiti poskupljenje za potrošače?

Investiciju od nekih 200 milijuna kuna bez PDV-a, sigurno će u budućnosti trebati amortizirati i obnavljati da  nakon 10 ili 20 godina bude u stanju 100 postotne funkcionalnosti. Kada smo počeli papirnato pripremati projekt aglomeracije onda nas je ekipa iz Europe pitala: „a zašto vi tražite novac od nas da obnovite postojeći sustav?“ Na naš odgovor da je sustav star i na rubu funkcije, oni su nas pitali zašto mi to nismo održavali. To nam se više ne smije dogoditi i mi moramo zakonom predviđena sredstva za amortizaciju ne samo obračunavati, nego ih i utrošiti u održavanje i obnavljanje sustava i to će tražiti drastično povećanje cijene.

Što bi još istakli za kraj ovog razgovora?

Zahvalio bih građanima na strpljenju tijekom izvođenja ovih radova i zamolio ih za još malo strpljenja, eto još „samo“ godinu i nešto dana. Jednako tako moram iskoristiti priliku za zahvalu svim svojim suradnicima u firmi koji su i po danu i po noći spremni intervenirati na svaki telefonski poziv. Do kraja ovih radova svima nam treba još malo razumijevanja i strpljenja.