Troškove lokalnih izbora snose proračuni jedinica lokalnih/regionalnih samouprava. U Proračunu Grada Pakraca za 2021. godinu za provođenje lokalnih izbora je predviđeno 260.000 kuna. Nadležne gradske službe takvu projekciju su napravile temeljem iskustva s posljednjih lokalnih izbora 2017. godine koji su koštali 254.630 kuna. Koliko je to novca za proračun možda je dobra usporedba da ovogodišnji proračun za projekte ustanova i udruga u kulturi ukupno planira potrošiti 261.924 kune. No unatoč silnim računalnim programima i evidencijama, nije baš sve tako, kao što sve to nije jednostavno laicima niti objasniti.

Izborni troškovi se sastoje od dvije osnovne vrste: naknade za rad biračkim tijelima (gradsko izborno povjerenstvo i birački odbori) te materijalni troškovi u koje spadaju tiskanje oko 12.000-15.000 glasačkih listića (tri vrste), raznih plakata izbornih obavijesti (liste, kandidate), njihova objava u medijima, glasačke kutije, kemijske olovke, zapisnici i drugi administrativni pribor. 

Dan na biračkim kutijama 350 kuna

Odlukom Vlade RH, predsjedniku i potpredsjedniku biračkih odbora za provedbu lokalnih izbora u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, određuje se naknada, kad je u pitanju Pakrac i gradovi slične veličine, u iznosu od 400 kuna neto po osobi ili oko 608 bruto. Pakrac ima 22 biračka mjesta što čini trošak za njih 44 u brutu od oko 27.000 kuna.

Članovima biračkih odbora za provedbu lokalnih izbora u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, određuje se naknada u iznosu od 350 kuna neto (oko 470 bruto) po osobi, što za ukupno 176 članova čini bruto trošak od oko 83.000 kuna. Time birački odbori ukupno koštaju oko 110.000 kuna.

Članovima stalnog sastava izbornih povjerenstava (6 osoba), Vlada je odredila kao naknadu 2.000 kuna neto po osobi, odnosno oko 3.000 kuna bruto, dok za šestero članova proširenog sastava je ta naknada upola manja. Tako dolazimo do podatka da će GIP koštati gradski proračun oko 27.000 kuna bruto.

Zbrajajući troškove rada 198 članova biračkih odbora i 12 članova GIP-a dolazimo do ukupnog bruto troška od oko 137.000 pri čemu se to odnosi samo na prvi krug, dok drugi i eventualno treći krug se dodatno plaćaju u 60-postotnom iznosu (svaki) u odnosu na prvi.

No u bruto iznosima je prisutan i doprinos za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, ali i prirez koji je u potpunosti prihod gradskog proračuna, odnosno porez na dohodak, koji je većim dijelom prihod gradskog proračuna. Iz toga proizlazi, da će od tog ukupnog troška gradski proračun dio platiti sam sebi, a spomenutih 220 osoba na biračkim kutijama, odnosno 12 članova GIP-a će dobiti ukupno neto oko 107.000 kuna. No, na taj trošak se može gledati i kao na preraspodjelu poreznog novca u korist onih koji su taj novac uplatili i sada ga vratili temeljom odrađenog posla odrađenog za potrebe Grada. 

Preostalih oko sto tisuću kuna troška, do planiranih 260.000, je trošak spomenutih materijalnih sredstava.

No ni to nije sve. Izbori na biračkim mjestima se provode kroz šest kutija od kojih tri pripadaju gradskim dužnosnicima, a tri županijskim. Stoga rad biračkih odbora i GIP-a dijelom participira županija koja za ove izbore ima u proračunu predviđenih 1.495.000 kuna.

Izbore poskupljuje eventualno drugi ili treći izborni krug jer se ponovo tiskaju glasački listići i plaća ljudski rad, u 60-postotnom iznosu u odnosu na prvi krug. No, po pitanju drugog kruga pakrački proračun je bezbrižan. Sa samo jednom kandidatkinjom za gradonačelnicu i isto toliko za njenu zamjenicu iz redova srpske nacionalne manjine, drugi krug gradskih izbora je nemoguć pa je moguće da će birači u Pakracu u drugom krugu biti pozvani samo na izbore za župana/icu gdje imamo tri kandidata/inje. No, to je trošak županije.

Moguć je u Pakracu treći izborni krug što je novost od ove godine. Zakonom i Statutom Grada u pakračkom gradskom vijeću mora biti najmanje dva pripadnika srpske nacionalne manjine i jedan talijanske. Da bi zadovolji taj takozvani princip pozitivne diskriminacije, u prvom krugu lista HDZ bi trebala ostvariti najmanje osam vijećnika, jer im je na tom osmom mjestu Talijan, dok bi preostala pet (može i četiri) mjesta trebali podijeliti SDP i SDSS na način da svaki dobije najmanje dva vijećnika ili 3:1 u korist SDP-a koji na trećem mjestu svoje liste ima pripadnika srpske nacionalne manjine. Tada bi vijeće od 13 vijećnika zadovoljilo princip pozitivne diskriminacije i imalo najmanje tri vijećnika iz redova spomenutih nacionalnih manjina i ne bi bilo trećeg kruga. No za zadovoljavanje tog principa teoretski su moguću  još neki, mada neočekivani, izborni rezultati; primjerice 11 vijećnika listi HDZ-a i dva SDSS.

Ovaj treći krug je ovogodišnja novost u lokalnim izborima jer je princip pozitivne diskriminacije prijašnjih izbora rješavan na način da se on zadovoljavao naknadnim „skidanjem“ vijećnika pripadnika nacionalnih manjina D'Hontovom metodom od lista koje su prešle izborni prag. Od ove godine zakon predviđa treći krug u kojem bi glasovali samo pripadnici  nacionalne manjine koji trebaju izabrati svog predstavnika.

„Škrte“ stranke

Zbog pomanjkanja kandidacijskih lista, ali još više individualnih kandidata, imat ćemo vrlo mlaku izbornu promidžbu što znači da će i stranke, na žalost lokalnih medija, potrošiti vrlo malo novaca. Naša anketa među stranačkim čelnicima pokazuje da će svaka od njih tri potrošiti tek nekoliko tisuća kuna na predizbornu kampanju, a kao razlog navode, osim što nemaju novaca, i epidemiološke mjere koje zabranjuju javna okupljanja pa će novce trošiti na jeftinu online promidžbu te po koji plakat ili letak.