vlč. zorić

Piše: Jozo Zorić, pakrački župnik

Nešto više od godinu dana nalazimo se u teškom vremenu pandemije koronavirusa koja i dalje paralizira našu domovinu i čitav svijet i utječe na živote svih nas pojedinačno. Nedavno je objavljena studija koja pokazuje kako ova pandemija, osim ekonomskih ostavlja i teže psihičke posljedice na stanovništvo, usporedive s velikom tragedijom Drugog svjetskog rata. Ljudi sve više, što je tragično i mlađa populacija, traže pomoć psihologa i psihijatra jer se osjećaju preplašeno, potišteno, jer ih pritišće neizvjesnost i strah za budućnost.U jednom našem crkvenom mjesečniku objavljena je istinita priča jednog liječnika iz njegove bolničke prakse koja ga je ganula. Riječ je naime o starijem gospodinu koji je sa osamdeset i kojom godinom na leđima pobijedio koronavirus. Kada mu je liječnik pri otpustu iz bolnice šaleći se, na njegov upit kako bi se mogao zahvaliti, odgovorio da to može učiniti tako da plati jedan dan proveden na respiratoru, starcu su kliznule dvije krupne suze niz lice. Liječnik se, misleći da je starčeva reakcija plod njegova odgovora, počeo ispričavati, uz napomenu da je to samo jedna šala. No, starac je tada rekao nešto što je nazočne ostavilo bez daha.“Nije meni problem platiti i više dana koje sam proveo na respiratoru. Ne plačem ja zbog toga i rado ću to iz zahvalnosti i učiniti. Ja plačem zbog činjenice da već pune 83 godine punim plućima dišem normalno, a još nikada nisam rekao hvala Onome koji mi je to omogućio.“ Liječnik je ostao ganut reakcijom i riječima ovog pametnog starca.

Uskrs je dan zahvalnosti Bogu Gospodaru

Uskrs je dan zahvalnosti Bogu Gospodaru naše povijesti koji mi poručuje preko svoga Sina Isusa Krista da strah i smrt nemaju zadnju riječ. To se očitovalo u životu i djelu Isusa Krista čije uskrsnuće slavimo. Premda je prošao silne patnje, ponižavanja pa i samu smrt, Gospodin ga je na kraju uskrisio i pokazao da smrt nema zadnju riječ nego život, ljubav, praštanje i solidarnost među ljudima. U povodu Uskrsa, ovih dana društvenim mrežama kruži jedna zanimljiva čestitka koja kaže „Najveći čovjek u povijesti je Isus. Nije imao sluge, a ipak su ga zvali Gospodarom. Nije imao diplomu, a ipak su ga zvali Učiteljem. Nije imao lijekove, a ipak su ga zvali Iscjeliteljem. Nije imao vojsku, a kraljevi su ga se bojali. On je bez vojne bitke osvojio svijet. On nije počinio nikakav zločin, ali su ga razapeli. Pokopan je u grobu, a živ je i danas!“ Zato Uskrs nije plod ljudske mašte nego ostvarenje Božje providnosti koja ne može dopustiti da čovjek -stvoren na Božju sliku - postane rob svojih slabosti i grijeha, nego ga otkupljuje svojom ljubavlju. Svi naši životni križevi i patnje nisu svrha samima sebi, nego nas kroz kušnju vode do zrelosti života. Kristov križ nije simbol sramote, poraza i smrti nego ponosa, pobjede i života. Stoga križ nikoga ne vrijeđa nego svima poručuje da je Božja ljubav veća od svih ljudskih podjela, od svega zla što jedni drugima činimo i od svake ispraznosti koja ispunjava naše živote. Križ se pretvara u veličanstveni spomen Božje prisutnosti u ovom i ovakvom svijetu, koliko god on grešan i zao možda bio. Stoga svima Vama želim sretan i blagoslovljen Uskrs, svetkovinu pobjede života i ljubavi!