Za koji dan  obilježavamo Josipovo, Dan Grada Pakraca. Shodno epidemiološkim mjerama, što nam je iskustvo od lani, ponovo će izostati neke ranije uobičajene aktivnosti i sadržaji. Već tradicionalno u našim lokalnim medijima, uoči tih dana objavljujemo razgovor s gradonačelnicom Anamarijom Blažević u kojem tražimo njenu ocjenu gradskih aktivnosti u prošloj godini, najavljujemo ovogodišnje.

Iza nas je jedna izuzetno neobična godina, znatno teža nego prethodna, možda ne toliko u financijskom smislu koliko općenito u raspoloženju u društvu. Kako ste ju vi doživjeli?

Isto tako. Kada se vratimo na njen početak, izgledalo mi je da ima toliko dobre perspektive, toliko smo od nje očekivali, posebice po pitanju realizacije velikih projekata. No počevši od veljače, godina se okrenula naglavačke. Meni osobno je najteže palo to što nije bilo druženja. Ipak se u interakciji s ljudima dolazi do bitnih informacija koje omogućavaju da sagledamo šire neke stvari. Ovako smo ostali i bez tih informacija, prepušteni sami sebi i mislim da smo na kraju uspjeli izbalansirati preporukama koje su dolazile na različite druge načine. No svejedno mi je nedostajala ta uobičajena komunikacija. S druge strane možemo reći da nam je godina bila uspješna kroz zacrtane projekte koje smo najvećim dijelom i ostvarili. U svakom slučaju neobična i čudna godina i nadam se da više neće biti takvih godina i da nas u ovoj uskoro očekuje povratak na staro normalno, ono na koje smo navikli.  

Treba imati na umu da su ljudi društvena bića i kada su zatvoreni iste stvari doživljavaju drugačije. U ljudskoj prirodi je da uvijek može naći razloga za nezadovoljstvo. No ono je daleko prisutniji kada mu se silom oduzme ta društvena komponenta.

Epidemiološke mjere su uglavnom išle prema socijalnoj distanci koja je tražila niz promjena u svakodnevnom životu. No dojam je da u Pakracu, izuzevši možda u ugostiteljskoj djelatnosti, tu socijalnu distancu ekonomski nismo puno osjetili, posebno ne u odnosu na ono što je bilo najavljeno lani u ožujku. Slažete li se s time?

Da, najave su bile jako loše, predviđan nam je jako crni scenarij koji se, hvala Bogu, nije dogodio. To je vidljivo iz činjenice da nismo imali neki veći rast nezaposlenosti i ona se odnosila uglavnom na one koji su odlučili sezonski raditi u turizmu, koji nisu u toj mjeri otišli na Jadran. Nastojali smo pomoći poduzetnicima nekim svojim mjerama iz gradskog proračuna kako bi ostali, recimo to, na nogama. U tome smo pratili takve mjere na državnoj razni nastojeći ih dopuniti ili pojačati u segmentu u kojoj državna razina nije mogla uvažiti sve lokalne specifičnosti i potrebe. To je recept i za dalje, ne samo za ovu situaciju s koronavirusom, nego i inače u promišljanju državne i lokalne politike i njihovog međusobnog nadopunjavanja.

Na troškovnoj strani smo uslijed te nove situacije imali jednu čudnu, ali istovremeno i dobru situaciju u proračunu: na jednoj strani radi epidemioloških mjera su izostali troškovi za gradske manifestacije poput onih vezanih uz Dan Grada, sajma Slavonski banovac ili Multipaka, a s druge strane smo imali troškova oko pomoći gospodarstvu ili financiranje epidemioloških mjera. Što je konačni rezultat?

Mjere jako dobro prihvaćene

Iako su i po pitanju punjenja proračuna bila neka crna predviđanja, on se punio u skladu s očekivanjima, na nekim stavkama čak i iznad toga. To je jako bitno i za njegovu rashodovnu stranu. Kada sam se uvjerila da prihodovna strana funkcionira i da će na rashodovnoj strani zbog epidemioloških mjera izostati puno tih društvenih aktivnosti, a time i troškova, počevši od Dana Grada do Božićnog sajma, sredstva sam preusmjerila u pomoć gospodarstvu i mladim obiteljima pri čemu je odaziv bio jako dobar, što nam je najbolji pokazatelj da se s tim programima mora nastaviti. I do sada je bila praksa da svake godine takve programe, ovisno o povratnim informacijama koje dođu od korisnika i potencijalnih korisnika, dorađujemo ili proširujemo. To ćemo nastaviti i ubuduće. Neki puta uslijed toga dođe samo do modifikacija programa, no neki puta neke gasimo i pokrećemo posve nove uvijek gledajući potrebe stanovništva. Stoga smo na prošloj sjednici Gradskog vijeća išli s jednom novom mjerom koju smo odavno željeli, a riječ je o poljoprivredi. I dalje mislim da ljudi od poljoprivrede u našem kraju mogu bolje živjeti, ali im je potreban vjetar u leđa i zato idemo s tim programom. Ideja za nove programe ima još. No nije lako njih samo tako uvoditi. To iziskuje i programske pripreme i osiguranje sredstava. Zato s mjerama idemo postupno, jednom po jednom.

Osim mjera godinu su obilježila, s obzirom na prilike, neočekivano velika gradilišta. Aglomeracija je u početku kasnila mjesec dana, ali sada ide. Pri kraju smo radova na trgu, dovršili smo energetsku obnovu dvorane, završavamo energetsku obnovu bolnice kao i radove na njenom potkrovlju, završili smo planirano u industrijskoj zoni... Znači li to da se korona virus nije osjetio na našim najvažnijim gradilištima?

Nije, i po meni je upravo građevina ta koja je u ekonomskom smislu izvukla, ne samo nas, nego cijelu državu. Građevina je imala posla i uz mala kašnjenja od natječaja pa do izvođenja radova je išlo skoro planiranom dinamikom i dobrim tempom, rekla bih iznad očekivanja.

Rezultat učinjenog u industrijskoj zoni je nedavni natječaj na kojem smo morali čak i odbiti tri kandidata po pitanju otkupa zemljišta. Očekujete li da će ove aktivnosti završiti kako su i predviđene što bi za dvije godine trebalo roditi pojačanom industrijskom proizvodnjom i s više zaposlenih u industriji?

Oživljavanje Papukovog industrijskog dvorišta

Strašno mi je bilo žao gledati kako to industrijsko dvorište propada, kroz stečaj jednog vlasnika, pa ponovo kroz stečaj drugog vlasnika, a da se pri tom radi o prostoru koji je prije rata desetljećima hranio cijeli grad i sada je postao neprepoznatljiv, zarastao, razrušen… Uglavnom, jako ružna slika. Nismo imali neki dugoročno poseban interes postati vlasnik tog prostora nego smo htjeli spriječiti daljnje propadanje. Kada smo koliko-toliko uredili taj prostor, pokazao se interes pojedinih poduzetnika za njegovim oživljavanjem i brzo smo reagirali raspisivanjem ovog natječaja o čijem dobrom rezultatu ste već izvijestili. S obzirom na pojedina reagiranja koja dolaze do mene nakon natječaja, želim naglasiti da su kupoprodajnim ugovorom novi vlasnici poduzetnici preuzeli obveze koje moraju u određenoj dinamici ispoštovati. U roku šest mjeseci svoju parcelu moraju urediti u smislu uklanjanja neupotrebljivih ruševina i čišćenja izraslog raslinja. Prilikom kandidiranja morali su predati jasno definiran poslovni plan. Ako ga se ne budu držali u obimu i rokovima, Grad će im vratiti novce kojim su otkupili zemljište i vratiti parcelu, bez nekih posebnih opomena, u svoje vlasništvo. To ćemo kontrolirati maltene na dnevnoj razini, jer poučeno nekim ranijim iskustvima, to je jedini način da prostor privedemo prvobitnoj namjeri – industrijskoj proizvodnji u malim pogonima.

Lani je prva manifestacija koja je stradala uslijed epidemioloških mjera bila Dan Grada bez koje ćemo u uobičajenom sadržaju ostati i ove godine. Nakon toga nije održan Multipak, motocross, sajam Slavonski banovac i druge manje. Preskakanje je najbolji način da se tradicija ugasi. Pribojavate li se toga?

Potrudili smo se da ove godine oni najvažniji sadržaji budu održani, a dio programa online što je pomak u odnosu na lanjsko obilježavanje. Kada je u pitanju Dan Grada čini mi se važnim gradskim priznanjima nagraditi zaslužne pojedince i organizacije. Natječaj je završen i ove godine ćemo svakako nastojati uručiti ta priznanja i za ovu i za prošlu godinu kada to zbog epidemioloških mjera nismo učinili. Život je išao i lani i preklani, postignuti su na raznim poljima određeni uspjesi i doprinosi i onima najzaslužnijima treba odati priznanje. Na prvom mjestu nam je zdravlje, ali želimo zadržati i tradiciju i učinit ćemo to maksimalno koliko nam to uvjeti novog normalnog budu dozvolili.

Sve češće se od građana može čuti da smo mi lani u Pakracu bili epidemiološki jako disciplinirani i za razliku od susjednih gradova olako odustajali od svojih Festova i drugih manifestacija. Zašto?

Već su me to pitali i ja odgovaram da smo mi u Pakracu izuzetno savjesni građani. U Pakracu sve do početka studenog smo imali vrlo malo, rekla bih pojedinačne pojave oboljenja od Covid-a. Usudit ću se reći da je dio zasluge u tome i ova naša disciplina u pogledu pridržavanja epidemioloških mjera. Razmišljala sam o tome i došla do zaključka da je ta disciplina još uvijek posljedica vremena iz Domovinskog rata kada smo prošli sve i svašta, zabrane raznih kretanja i slično. To je ostalo u nama. Mi se možemo i ne moramo slagati s epidemiološkim mjerama, ali se pridržavamo onog što je zabranjeno ili preporučeno i svaka čast našim sugrađanima na tome. 

Osim tog malog virusa, drugo obilježje u prošloj godini u Pakracu su ogromni bageri. Posebice u središtu grada ih srećemo na svakom koraku, a ono što je loše su razrovane prometnice koje ostaju iza njih. Neke više, poput Bolničke ulice, neke manje. Kada bageri jednom napuste središte grada, u kojem obliku ćemo to sanirati, krpati ili modernizirati?

Krpanje nije rješenje

Krpanje sigurno nije rješenje i sigurno je da ćemo sve vratiti u bolje stanje nego što je bilo. No ja molim građane da shvate da su te naše središnje ulice još uvijek gradilište i radovi nisu završeni. Naša nastojanja su bila da omogućimo građanima upotrebu tih prometnica i dok su u njima strojevi i radovi. Da smo se htjeli doslovno držati propisa sve ulice u kojima se izvode radovi smo trebali zatvoriti, ali smo u dogovoru s izvođačem išli na neku mekšu varijantu, da život cirkulira i pored građevinske mehanizacije, jer je ipak riječ o središtu grada i zato naši građani sada prometuju po stanju kakvo je. Do 15. ožujka ne rade niti asfaltne baze i nerealno je bilo očekivati da ćemo u prosincu asfaltirati, osim u onom minimalnom dijelu u kojem smo htjeli izbjeći stvaranje udarnih rupa koje bi mogle ošteti automobile. U tijeku je izrada idejnih rješenja sanacija pojedinih prometnica. Izvođač radova ima obvezu vraćanja u prvobitno stanje. No mi sada tražimo rješenje, posebice u Bolničkoj ulici, kojima bi tu prometnicu modernizirali. Iz tog iskustva ćemo vidjeti kako dalje, ali vjerujem da će on biti primjenjiv bar za središte grada. Naravno sve to ovisi o financijskim sredstvima.

U kojem roku?

Nakon 15. ožujka. U ovom trenutku ne može se izraditi neki dinamički plan. Izvođač aglomeracije planira do kraja godine završiti u potpunosti radove u širem centru Pakraca. Mi ćemo ih pratiti u svom dijelu. Stoga ne mogu reći: da, Bolnička će biti gotovo do 30. lipnja, a neka druga ulica do nekog drugog datuma. Sve to ovisi prvenstveno o dinamici radova na aglomeraciji. Mi ćemo ih pratiti u završnom dijelu.

Ima li bar terminski plan kada ćemo dobiti nazad u punoj, novoj funkciji Ulicu hrvatskih velikana i dio Trga bana Josipa Jelačića, onog bez tamo pripadajuće županijske ceste?

Nadam se do Dana Grada. Izvođač je do kraja veljače dovršio grube radove, a ostat će postavljanje urbane opreme, dakle klupa, koševa... Još ima puno hortikulturnih radova, pred zgradom gradske uprave, turističke zajednice, na „otocima“ u Ulici hrvatskih velikana.

Ostat će nam neuređeni periferni dijelovi trga, poput prostora između zgrade uprave i policije gdje se nalazi arheološka iskopina, ali i županijska cesta koja je ovim opločavanjem dijela trga „potonula“ ispod njegove nove razine. Kada će to doći na red za rješavanje?

Nastavak uređenja trga

Sama županijska cesta prostorno pripada trgu, ali nije dio sadašnjeg projekta njegovog uređenja. Riječ je novom, financijski vrlo zahtjevnom, projektu koji prostorno počinje ispred Spahijskog podruma i proteže se do česme. Njegovo uređenje koje podrazumijeva dijelom spuštanja, dijelom podizanja sadašnje razine iziskivat će sigurno više od 10 milijuna kuna i mi smo taj projekt prijavili u Fond za oporavak i čim to bude bilo moguće prijavit ćemo se na natječaj. Ne želim i nikada nisam davala terminske procjene za projekte koji još nigdje nisu konkretno kandidirani na natječaj. Logika, upravo zbog tih spomenutih razina i jedinstvenog prostora, nalaže da nam taj projekt bude prioritet. Drugi je problem arheologija. Naravno da volimo svoj grad i njegovu povijest, arheologija nam upravo služi da nam približi i dokaže tu povijest. Stoga su me u početku, kao i mnoge sugrađane, arheološka istraživanja veselila. No to sada traje već četiri godine otkada je ta arheološka „rupa“ u središnjim gradskim prostorima i upravo neki dan sam tražila da se adekvatnom tablom ona obilježi kako bi i oni koji povremeno dolaze u Pakrac znali da ta rupa nije tu zato što nam se htjelo malo kopati, pa onda malo ne, nego da je riječ o projektu u tijeku. Što se tiče budućnosti tog prostora, više ga ne vidim kao parkiralište, bar ne u onom obimu u kojem je to bilo do sada. Što se tiče daljnjih arheoloških istraživanja, razgovarala sam s ministricom kulture da se ona ubrzaju za što treba izdvojiti znatno više novaca na godišnjoj razini. No s ovom situacijom oko koronavirusa i nakon prošlogodišnjih potresa to će biti u ovoj godini neizvedivo, što nam otvara nove dileme. Jednostavno zatvoriti i napustiti nalazište nema smisla jer smo mi i daljnji razvoj našeg muzeja bazirali u kadrovskom smislu na arheološkim istraživanjima. Od njih očekujemo da pripreme idejna rješenja kako bi taj naš arheološki park ubuduće trebao izgledati. Tada ćemo dobiti jasniju sliku koji su to još radovi na njemu pred nama i koliko bi to koštalo. 

Pred godinu ili nešto više smo kao veliku pobjedu doživjeli končano uvrštavanje Pakraca u projekt malih gradova. S obzirom na to da je riječ o vrlo velikim sredstvima s kojima bi mogli financirati upravo sada spomenute projekte, ima li pomaka u rješavanju tog statusa?

Ima. Upravo sam početkom veljače na tu temu bila na razgovoru kod ministrice regionalnog razvoja. Nama je akcijski plan gotov. Točno je da smo se veselili tome jer ćemo dobiti određeni iznos novaca iz tog projekta. No pristup je izmijenjen u cilju dobivanja većeg iznosa sredstava. Prvobitan plan je bio 20 milijuna eura, ali za pet jedinica lokalne samouprave s ovog područja, odnosno nešto više od 150 milijuna kuna što i nije neki veliki novac posebice s vremenskim otklonom od dvije ili tri godine u odnosu na početni plan. Nama su ostali u Pakracu vrlo veliki projekti poput obnove zgrade Prve zemaljske bolnice ili zgrade psihijatrije. Samo za ta dva projekta nam ti novci nisu dovoljni i sada se razmišlja da se cjelokupan projekt uključi u jedan veći nazvan Operativni program konkurentnosti i kohezije što mi se čini puno bolje rješenje.

Što je lani bilo planirano, bilo u građevinskom bilo u socijalnom dijelu, a nije napravljeno, odnosno za čim najviše žalite?

Najviše žalim za sajmom

Nisam tako razmišljala, ali mi je stvarno žao što nismo mogli održati sajam Slavonski banovac pa i MultiPak, naše manifestacije zbog kojih smo postali prepoznatljivi, na kojima smo se mi sugrađani podružili, ali radi kojih su nam u grad došli i gosti. Što se tiče građevinskih projekata, napravili smo sve što smo planirali, ili smo bar u nekoj do planiranih faza. Pred završetkom smo u Aleji kestenova. Ostalo je još jedan dio asfaltirati, ali smo to ostavili svjesno čekajući da kroz taj dio prođe aglomeracija. Sada ide natječaj za pješačku stazu u Ulici Augusta Cesarca, ona dio uz prugu do hotela, objavljena je javna nabava za postavljanje balona na teniskom terenu. Priželjkivala sam to ranije, da se ove zime balon može koristiti, ali nije naš propust nego je takva procedura kada je u pitanju financiranje posredstvom natječaja. Inače je svima nama problem natječajna procedura koja je takva kava je.

Građani još uvijek nisu osjetili blagodati one velike katastarske izmjere. Kada će krenuti ta rješenja i kada ćemo to privesti kraju?

S naše strane je sve napravljeno. Na redu su katastar i gruntovnica. Gruntovnica, na žalost, ne radi sa strankama i to je ono što i mene intenzivno zanima i stalno molim, i katastar i gruntovnicu, da nam izađu u susret i to privedu kraju jer je to svima važno. I za sud, ali i za ostale institucija koje sudjeluju u postupcima nasljeđivanja, prodaje i slično. Dakle to se ne radi samo za gradsku upravu nego je upotreba puno šira pa i ovim načinom apeliram na gruntovnicu da se to privede kraju.

Znači li to da Grad nema neizmirenih dospjelih financijskih obveza prema tom projektu?

Ne, ništa niti prema tom projektu, niti prema ijednom drugom.

Kako smo riješili onu veliku, a u startu nedefiniranu financijsku obvezu prema energetskoj obnovi naše sportske dvorane?

Prijavili smo to u Fond za sufinanciranje i očekujem uskoro rezultate. Iz gradskog proračuna još uvijek takve projekte možemo dosta dobro pratiti i nemamo ništa dospjelo, a nepodmireno. Sve obveze redovito podmirujemo, kako prema dobavljačima, ali i transakcije prema udrugama, savezima i društvima, vrtiću, vatrogascima i svim ostalim proračunskim korisnicima.

Što se promijenilo u obnašanju gradonačelničke dužnosti od kolovoza prošle godine od kada obnašate ujedno i dužnost saborske zastupnice?

Ne puno toga. Trudim se u Saboru dati sve od sebe kao i na ovom poslu. U početku mi je bilo sve malo čudno i neobično jer odjednom raditi dva odgovorna posla zahtjeva puno bolju organizaciju. No i dok sam bila samo gradonačelnica, puno sam vremena provodila u Zagrebu, u ministarstvima i drugim institucijama. Sada to isto radim samo na drugi način. Imam i mobitel i znam u svakom trenutku što se događa u gradu. U gradskoj upravi rade iskusni ljudi, znaju taj posao, trude se. Imamo pročelnika i voditelje odsjeka tako da taj službenički dio funkcionira. Stranke me uvijek mogu dobiti. Ponedjeljkom i utorkom sam u Pakracu u uredu i na terenu po gradilištima. Petkom, po povratku, najprije obiđem gradilišta, onda idem kući. Mislim da je ovaj mandat stvarno bio uspješan. Dobili smo puno veća sredstva iz državnog proračuna i moglo se uspješno raditi i mislim da smo sigurno opravdali stečeno povjerenje naših sugrađana koji smo dobili prije četiri godine.