Trg iz zraka bolja

Već i površnom prolazniku kroz središte grada ovih dana je vidljivo da se radovi na modernizaciji glavnog gradskog trga, bana Josipa Jelačića i Ulici hrvatskih velikana, ukupne površine 8.120 četvornih metara privode kraju. Nakon 21 mjesec, što manje što više, intenzivnih radova, velika većina građevinskih poslova je gotova, ili, kad je u pitanju opločavanje, na samom kraju. Najveći dio preostalih odnosi se na uređenje hortikulture i postavljanja urbane opreme (klupe, koševi, javna rasvjeta…) U gradskoj upravi i vlasti vjeruju da će sve, ili gotovo sve, biti završeno do Dana Grada, znači još neka dva ili tri tjedna, nakon čega će ovaj prostor u potpunosti biti vraćen građanima, ali po pitanju prometa u bitno izmijenjenom režimu, jer će veći dio samog trga i u potpunosti Ulice hrvatskih velikana biti rasterećen od automobilskog prometa. Ti prostori većim dijelom će biti prepušteni pješacima, ali i ugostiteljima za vanjske terase i slične sadržaje, što znači da će proći još nekoliko mjeseci, ovisno i o epidemiološkim mjerama, prije nego li građani i naši gosti sagledaju učinak u potpunosti.    

Ideja stara desetljeće

Sama ideja modernizacije trga stara je skoro cijelo desetljeće. Sporost u njenoj realizaciji uvjetovana je ponajprije traženjem izvora sredstava kojima bi se financirali radovi, ali i uobičajenom sporom i zahtjevnom pripremom projektne dokumentacije na koju suglasnost mora dati maltene svaka institucija koja ima okrugli pečat. U sve to umiješala se i aglomeracija.

Ugovor o izvođenju radova na urbanističko-arhitektonskom uređenju Trga bana J. Jelačića i Ulice hrvatskih velikana vrijedan 8,8 milijuna kuna, od čega 1,4 financira Grad, a ostalo kroz Program ruralnog razvoja, potpisan je u siječnju 2019. godine između Grada Pakraca i zajednice gospodarskih subjekata, odnosno dviju tvrtki iz Slavonskog Broda - Poduzeće za ceste  i Feliks regulacija. Fizičkim dolaskom radnika i mehanizacije, radovi su doista započeli 19. svibnja iste godine s predviđen rokom završetka 12 mjeseci, u što su vjerovali samo neupućeni. Jednako tako, bolje upućenima je bilo jasno da tako veliki građevinski zahvati nikada ne završavaju u financijski predviđenim iznosima. Tim više jer su u te dvije nazivom različite prometnice, ali funkcionalno jedinstvene urbane cjeline gradskog središta, prethodno ili paralelno obavljani radovi u domeni aglomeracije. Vrijednost samo na tom dijelu je vjerojatno višemilijunska kao i što je bilo dodatnih troškova na nekoliko dodatnih „mini“ projekata kao što je izmještanje spomenika „Ranjenom borcu“, izgradnja spomenika braniteljima iz Domovinskog rata, uređenja ugla kod pošte, uređenja okoliša oko zgrade policije, a i možda još ponešto. Pri tome je nužno istaknuti da do sada odrađeni svi ti radovi nisu bili niti približno dovoljni da bismo središnji gradski prostor mogli smatrati urbanistički dovršenim u skladu s onim što želimo. Predstoji još puno skupih radova o čemu će biti u ovom tekstu još riječi. 

Pakrački trg nastao po europskom obrascu

Trgovi su još iz antičkih vremena žile kucavice svakog grada. Što se Europe tiče nastali su u staroj Grčkoj, poslije naročito rašireni u antičkom Rimu, zamišljeni kao mjesta na kojem će se okupljati građani radi iskazivanja političke volje, trgovanja i zabave, koja je stoljećima poslije preseljena u tadašnje arene, preteče današnjih stadiona. Tadašnji vlastodršci, i bez pomoći kvalificiranih urbanista, razrađenih urbanističkih planova i okruglih pečata, središte grada su čuvali za namjenu masovnog okupljanja, izgradnju aparature vlasti poput lokalnih i državnih uprava, poreznika, sudova, policije, fiškala. Činjenicu da takvi sadržaji okupljaju građane, koristili su trgovci i obrtnici koji na rubnim dijelovima trga smještavaju svoje radnje. Već tadašnji imućni i moćni građani su željeli biti u središtu tih zbivanja te su na tim rubnim prostorima izgradili svoje domove, pokazujući na taj način puku svoj novac, utjecaj i moć. Na isti način i s istim sadržajima; sajam - kasnije tržnica, činovništvo - uprava, poreznici, fiškali (advokati-bilježnici), sudstvo, policija - nastajao je kroz stoljeća i pakrački glavni trg o čemu možete podrobno pročitati u sklopu ove priče (na kraju) tekst pakračkog publiciste Duška Kličeka. „Trgovi su prikladni za tržnice, koncerte, političke skupove i druge događaje koji trebaju širok otvoren prostor. Kako su obično u središtu grada, trgovi često imaju dućane i butike.Trg često ima fontanu, zdenac, spomenik ili kip“ piše sveprisutna Wikipedija. Baš sve te elemente ima i danas, čak i prije ove modernizacije, pakrački glavni trg. Kao da je o tome brinuo neki štreber koji svakodnevni život prepisuje iz udžbenika. No oni su ipak nastali više slučajem, odnosno životnim potrebama.

Oduvijek prostor za masovno okupljanje

Pakračani su svoj središnji gradski prostor tijekom 20. stoljeća koristili u skladu upravo s tom definicijom. Unatoč brojnim društvenim promjenama koje su nastupile u godini neposredno prije Domovinskog rata, a naročito u prvim godinama nakon njega, osnovne značajke života na trgu se nisu puno promijenile, ali su promjene ipak prisutne. Promijenili smo ime trga (vidi Kličeka), ratna razaranja su uvelike promijenila njegovu izgrađenu vizuru oštetivši sve zgrade pri čemu je nekolicina morala biti trajno uklonjena, a sve ostale su zahtijevale temeljitu obnovu. Neizgrađeni prostor je i dalje ostao u funkciji masovnog okupljanja najrazličitijih namjera u skladu s promjenama političkih prilika. Više se nije trčalo za Titovom štafetom, ali su prolazile vjerske procesije.

pogled odozgor

Umjesto političkih skupova socijalističkog radnog naroda u pružanju podrški Partiji, okupljali su se na predizbornim skupovima pripadnici i simpatizeri različitih konkurentskih političkih stranaka. Prosvjedovali su radnici DI „Papuka“ i „Moderne“ u potrazi za svojim neisplaćenim plaćama, dočekivan je povratak 76. bataljuna iz „Oluje“, a u rujnu 1995. godine je na njemu dočekan i u jedinom službenom posjetu Pakracu dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik RH. I dalje su u prigodnim obljetnicama paljeni lampioni i polagani vijenci za stradalnike zadnja dva rata, obilježavane su značajne obljetnice, više ne iz NOB-a, ali iz Domovinskog rata koji je, što se tiče Pakraca, upravo počeo na tom istom trgu, a možemo reći da je okupljanjem građana na istom mjestu 4. svibnja 1995. i završen.

Tuđman

Kao i u prijeratnom razdoblja i u novije doba s trga startaju manifestacije poput biciklijade, defiliraju motoristi, pretrčavaju maratonci, s njega se kretalo na sindikalne izlete. Plesala su djeca i razne domaće i gostujuće folklorne skupine. Poratna novost događanja na trgu je održavanje povremenih koncerata u organizaciji Grada, dočeci Djeda Božićnjaka i ne baš uspješni dočeci nove godine, radi čega se ubrzo i odustalo. Tradicija sajmovanja na samom trgu je stoljećima pomicana s istočnog rubnog dijela prema jugu trga pa se na staroj pijaci, kao i pola stoljeća prije toga, trgovalo iza zgrade Pošte da bi 2003. godine ono bilo premješteno 100-tinjak metara južnije na novoizgrađenu tržnicu, formalne adrese u Ulici Matice hrvatske, a za Pakračane realno i dalje na trgu.

Prostorna nedefiniranost

Upravo ta prostorna stroga nedefiniranost razlikuje pakrački glavni trg od trgova mnogih drugih gradova. Slučajni namjernik bi vjerojatno pomislio da zapadna strana trga završava s „općinskom“ zgradom, no i prostor iza njega sve do policije pripada trgu kao i ulični odvojak od pošte prema novoj tržnici koji se uvukao u Ulicu Matice hrvatske. Jednako tako slučajni namjernik ne bi na adresi trga pronašao gradsku vijećnicu „skrivenu“ unutar kompleksa Janković zgradama muzeja i glazbene škole. Dodatnu prostornu zbrku stvara i činjenica da je 2005. godine od trga „otkinut“ njegov najistočniji dio i preimenovan u Trg pape Ivana Pavla II. No, za Pakračane sve to je trg, od istoka omeđen katoličkom crkvom pa do zapada pravoslavnom i česmom, čime je ovaj raspored naša dva najveća božja hrama, obrnut rasporedu na zemaljskoj kugli dvije europske najmnogoljudnije religije. Identičnim opločavanjem trga i Ulice hrvatskih velikana i pretvaranjem u jedinstvenu šetnicu doživljaj te dimenzija trga vjerojatno će se i dodatno proširiti.

Stanovnika sve manje

Uklanjanjem ratnih ruševina, odnosno obnovom onih kod kojih je to bilo moguće, trgu su, uz čuvanje osnovnih administrativno-upravnih obilježja, značajno izmijenjeni ostali sadržaji. U prvom redu to se odnosi na broj stanovnika koji u osobnoj karti imaju upisanu adresu trga. Uklonjena je u ratu izgorjela stambena zgrada preko puta Suda u kojoj je do rata živjelo šest obitelji s oko dvadesetak članova.

Sajam trg Iva

Šumarijska zgrada preko puta, nikada temeljito obnovljena sa šest nekadašnjih obitelji spala je na samo dvije. Obiteljske katnice na istočnoj strani u prizemlju su uglavnom pretvorene u poslovne prostore, pri čemu niti svi katovi nisu naseljeni. U dijelu od pošte prema novoj tržnici neke kuće nikada nisu obnovljene, a neke naseljene. Sve to je urodilo činjenicom da prema evidenciji Komunalca, s adresom na trgu, odvoz smeća sada plaća 15 pravnih osoba („općina“ je za njih samo jedna osoba) te 16 obitelji, pri čemu je 11 smješteno u stanovima, a samo pet u obiteljskim kućama. No, prema njihovim saznanjima, realno je da od tih 16 platiša, tek 11 na trgu živi svakodnevno. Nemamo usporedivih brojčanih podataka o stanovnicima trga prije rata. No, nećemo puno pogriješiti ako procijenimo da je broj njegovih stanovnika u najmanju ruku danas prepolovljen, čime trg zapravo dijeli sudbinu ostatka grada i prigradskih naselja. No, ta pojava iseljavanja iz gradskih središta nije nikakva pakračka specifičnost. To se događa gotovo u svim hrvatskim gradovima pa i u europskim metropolama.   

Doseljavaju kulturni sadržaji

U poslijeratnoj obnovi zgrada na trgu, druga je specifičnost doseljavanje kulturnih sadržaja. Nekadašnji objekti kompleksa Janković, koji su prije rata služili kao učenički dom, radionice i skladišta Šumarije, prenamijenjeni su u muzej i glazbenu školu, a nova gradska vijećnica, do izgradnje Hrvatskog doma bila je najčešća pozornica za kulturna događanja. Značajnu kulturnu dimenziju ovom prostoru daju i manifestacije poput „Večeri Jankovića“, ali još više od 2011. godine manifestacija Multipak, zahvaljujući kojoj trg postaje okupljalište hi-fi zaljubljenika iz 15-tak zemalja. Ipak u jednom danu trgom najviše ljudi „gazi“ u listopadu na sajmu „Slavonski banovac“, odnosno „Grahfestu“ koji se u razdoblju od svog sedmog izdanja 2015. do desetog 2018. održavao na trgu i okupljao vjerojatno i više od tri tisuće naših stanovnika i gostiju iz okruženja. Ta tradicija bi vjerojatno bila i nastavljena da 2019. trgom nisu već zagospodarili bageri pa je on preseljen stotinjak metara južnije, dok je lani njegovo održavanje spriječila pandemija.

O povijesti glavnog pakračkog trga, ali i njegovim sadržajima i potrebama Pakračana da gotovo svakodnevno posjete taj prostor, moglo bi se napisati još puno toga. No, kakva mu je budućnost?

Modernizacija nije završena

Prije svega, dovršetkom sadašnjeg projekta uređenja, njegova modernizacija nije završena. Postoje idejna rješenja što bi trebalo uslijediti dalje, ali se traže novci. Prioritet je riješiti županijsku prometnicu i parkiralište uz nju na istočnoj strani kako bi se riješila sadašnja nelogična nivelacija između uređenog i neuređenog dijela trga što podrazumijeva podizanje razine prometnice. Riječ je građevinskom zahvatu vrijednom više od 10 milijuna kuna za što je potrebno iznaći natječaj na kojem se on može kandidirati. Drugi problem je prostor iza „općinske“ zgrade za koji je postojao jasan projekt uređenja u parkirališno-zelenu zonu. No, 2017. godine su se pojavili arheolozi i dok se ne riješi sudbina njihovog nalazišta, drugih radova nema. I to je nešto što izlazi izvan gabarita gradskog proračuna. Arheolozi djelomično u rukama drže sudbinu prostora nekadašnje tržnice, odnosno prometnice uz nju, jer ispod zida koji nivelira pojas oko policije su navodno zidine starog grada. U prvobitnoj idejnoj prezentaciji budućeg izgleda cijelog trga iz 2014. godine, na tom prostoru je pored ostalog bilo predviđeno podizanje sedam drvenih kula koje bi trebale dočaravati sedam kula nekadašnjeg Starog grada. Da li će se i kada ići u te slijedeće faze dovršetka modernizacije trga i kako će on u konačnosti izgledati, za sada možemo samo nagađati. 

Ulica sada

Što se tiče budućih sadržaja na obnovljenom i opločenom dijelu trga i Ulice hrvatskih velikana jasno je da smo automobilima rekli zbogom. Njima će zagospodariti pješaci i bude li ih u dovoljnom broju, za njima će doći i sadržaji poput ugostiteljskih terasa, a namjenu će dobiti i onih sada nekoliko praznih poslovnih prostora. Većina ostalih manifestacija, koje su svoje ishodište imale na trgu, vjerojatno će moći biti nastavljene, sada još i u ljepšem ambijentu. Upitni su samo sajam Slavonski banovac, odnosno Grahfest. Betonski opločnjaci, osim što su skupi, sada i predobro izgledaju da bi se na njima ložila vatra pod kotliće ili roštilj, prolijevalo pivo i vino, odnosno raubalo na način koji podrazumijeva dobra vašarska atmosfera. Tim više, jer se prostor u Ulici Matice hrvatske, u koji smo iz nužde sajam preselili 2019., pokazao kao odličan.

Trg slavonskog banovca?

Kada govorimo o budućnosti središnjeg gradskog prostora, može se raspravljati i o njegovom imenu (povijest naziva pročitaj u tekstu ispod autora Du. Kličeka). Pitanje koje smo u Listu pokrenuli u jesen 2019. u jeku radova na njemu, predlažući promjenu imena u Trg slavonskog banovca, temeljili smo činjenicom da svako veće naselje u Hrvatskoj ima ulicu ili trg bana Jelačića, a samo Pakrac bi imao Trg slavonskog banovca i time naglasio svoj najveći povijesni dragulj, ali i najvažniju istoimenu turističku manifestaciju kao i činjenicu da se ogromna replika tog novca, kovanog u 13. stoljeću u Pakracu, nalazi na trgu. 

U anketi tada provedenoj na Internetu odazvalo se 25 čitatelja od kojih se samo dva izjasnilo negativno, jedan neutralno, a 22 pozitivno, pri čemu su neki čitatelji iznijeli velike pohvale. Isto smo upitali petero povijesnih stručnjaka i publicista. Jelena Hihlik, ravnateljica Muzeja je istaknula da bi trg, kao najznačajnije, središnje mjesto grada, trebalo nositi upečatljivo ime koje bismo sada mogli povezati uz vrlo značajnu i već prepoznatljivu činjenicu iz pakračke povijesti. I konzervatorica Danela Vujanić je mišljenja da bi bilo dobro da se Trg bana Josipa Jelačića preimenuje u Trg slavonskog banovca. Budući da je u Pakracu bila prva kovnica novca, bilo bi dobro tome dati veći značaj, a tome bi pridonijelo preimenovanje glavnog trga u Trg slavonskog banovca. Predsjednik povijesnog društva Stjepan Benković smatra da ovaj grad zaslužuje da se mnogo više ulica i trgova naziva originalnim, važnim osobama i događajima iz bogate pakračke povijesti. Dr. sc. Vijoleta Herman Kaurić je naglasila da bi  Trg slavonskog banovca imao samo Pakrac, što bi bilo jedinstveno u Hrvatskoj, a vjerojatno i u svijetu, dok je publicist Duško Kliček istaknuo da bi to bi bilo jedinstveno i prepoznatljivo ime najljepšem gradskom trgu i posebno samo za Pakrac. Nadležni iz Gradskog vijeća Pakrac se o tom prijedlogu još nisu izjasnili. No, možda ih potakne skoro dovršenje ove faze radova, nakon čega će se na te prostore vratiti građani i sadržaji. Nadamo se u još većem broju nego do sada.

NASTANAK I POVIJEST GRADSKOG TRGA: Trg za sve ljude i sva vremena

piše: Duško Kliček

Nema sumnje da je postojanje glavnog gradskog trga, koji posljednjih mjeseci dobiva novo lice, vezano uz pakrački Stari grad, koji je izgrađen u 13. stoljeću. Naime, uz ulaz u stari grad, izvan utvrde, izgrađen je niz nastambi, odnosno podgrađe, u kojima su se nastanili obrtnici i građani koji su najprije opsluživali stanovnike unutar utvrde, a kasnije i sve ostale. Između zidina utvrde i podgrađa ostavljen je prostor za trgovanje, čija se osnovna geometrija, odnosno struktura, izgled i veličina zadržala sve do danas.

Trg je u svojih sedam od osam stoljeća postojanja bio namijenjen i korišten kao prostor za trgovanje, na kojem su se održavali na daleko poznati pakrački godišnji i tjedni sajmovi.

5. vaga sajam Pakrac

Nekoliko stoljeća zidine Starog grada građevinski su zatvarale najveći dio trga oko sajmišnog prostora uz koji su najprije izgrađivana velika spremišta plodina, staje za konje i druge životinje, a kasnije i objekti od općeg značaja kao što su objekti za smještaj političke, sudbene, svjetovne i crkvene vlasti te kuće imućnijih i uglednijih stanovnika Pakraca ne zadirući u prostor sajmovanja.

Početak formiranja u 18. stoljeću

Značajno formiranje glavnog gradskog trga započelo je početkom 18. stoljeća kada je Pakrac postao upravno i gospodarsko središte pakračkog vlastelinstva. Barun Imsen, vlasnik imanja, dao je izgraditi rezidencijalnu zgradu i gospodarski blok, danas poznat kao kompleks Janković, prema prezimenu Antuna Jankovića prvog vlasnika iz obitelji koja je, počevši od 1760. godine, narednih 100 godina vladala Pakracom. U sklopu stambenog i gospodarskog bloka, izgrađena je, prvih godina stolovanja Antuna Jankovića, administrativna zgrada nekada poznatija kao Kineski paviljon, a danas Mali dvor Janković u koji je smješten Gradski muzej. Preko puta paviljona je izgrađena 1771. godine takozvana Varoška kuća, vjerojatno sjedište djelomično samostalne uprave trgovišta Pakrac. Krajnje dijelove trga zauzele su sredinom 18. stoljeća katolička i pravoslavna crkva s episkopskim dvorom koji je kasnijih godina i desetljeća popunjavan objektima regionalne uprave (Kotarski sud) i privatnim zgradama imućnijih i uglednijih građana od kojih je dio sačuvan sve do danas.

Pakračka utvrda je, načeta zubom vremena, propadala, bez ičije namjere i pokušaja da ju se zaštiti i spasi kao spomenik prošlom vremenu. Materijal od njenih zidina je odvožen na sve strane, pa i ugrađivan dvadesetih godina 20. stoljeća u temelje lokalnih prometnica.

Trg, koji se prostirao od česme do zgrade Kotarskog suda, je kroz povijest nosio imena značajnih ljudi svog vremena, ili, u svojim početcima jednostavno - Glavni trg. Prema zapisniku sa sjednice zastupstva Trgovišne općine Pakrac iz 1911. godine, trg je nosio imena: Franje Josipa Prvog i Bana Josipa Jelačića. Nakon Drugog svjetskog rata imenovan je kao Trg Borisa Kidriča, a nakon Domovinskog rata vraćeno mu je ime bana Josipa Jelačića. 

Višestruka namjena

Značaj Pakraca bio je kroz povijest vrlo velik kao sjedište vlastelinstva te političkog, gospodarskog, zdravstvenog, prosvjetnog i sudskog središta šireg kraja. Poveljom cara Franje Josipa Prvog od 1796. godine Pakrac je dobio pravo održavanja četiri godišnja sajma, a od ranije su bili poznati pakrački tjedni sajmovi koji su na prostoru trga održavani četvrtkom, što se zadržalo sve do danas. Trg je bio mjesto sajmovanja krupnom i sitnom stokom sve do 1892. godine kada je stočni sajam preseljen na Gavrinicu, dok je trgovanje poljoprivrednim i obrtničkim proizvodima i dalje ostalo na trgu.

6. trg od pravoslavne

Putopisac Mita Petrović je ovako opisao sajmeni dan u Pakracu krajem 19. stoljeća. „Sajam se održava na praznom prostoru pred Starim gradom, ali pun je naroda i blaga koje je dotjerano na prodaju. Takva šarena slika jedva se može vidjeti u kom našem mjestu. Pored srpskog jezika (putopisac dolazi iz Novog Sada pa poistovjećuje srpski i hrvatski jezik) kojim se najviše govori, čuje se ovdje, ondje i mađarski, njemački, češki, slovački, talijanski - svaka narodnost u svojoj nošnji. Vide se i mnoge čalme. To su Bošnjaci koji su iz Bosne donijeli u mnogim kolima na sajam dinje i ljubenice. Tu su i Bošnjaci koji trguju sitnom robom. Objesili su cijeli svoj dućan na rame… Dolinu između starog grada i Vladikinog dvora prekrili su konji. Na drugoj strani je silna bijela marva. I mnogo je svinja dotjerano na sajam. Na strmoj planinskoj kosi nad sabornom crkvom su svilorune ovce i koze. Prekrile su cijelu kosu do pod sam vinograde.“

Jedan od značaja trga za povijest Pakraca je i ta što je bio polazno ishodište za širenje Pakraca, najprije Kamenitom ulicom (danas Strossmayerovom) prema Požegi, te Ilirskom ulicom prema mostu na Pakri i Daruvaru, odnosno prema ulici Ciganska mala (danas Bolnička ulica) uz Pakru u kojoj su se smjestili obrtnici koji za svoj rad trebaju vodu. .

Nadživio mnoge ljude, zgrade i događaje

Nakon Drugog svjetskog rata trg je doživio najveće promjene. Izgrađena je 50-ih godina zgrada „općine“, a iza nje, nekoliko desetaka metara dalje, dva zatvorena objekta tržnice, čime je i sajmovanje uklonjeno s glavnog dijela trga. Na mjestu starog sajmišta uređen je mali park sa spomen kosturnicom poginulih partizana i skulpturom ranjenog borca, radom akademskog kipara Vanje Radauša u sredini. Također 50-ih godina asfaltirana je prometnica na južnom dijelu trga.

Uz sve navedene specifičnosti, glavni gradski trg bio je godinama, zbog svog položaja i veličine, reprezentativno mjesto za glavna gradska zbivanja. Na tom prostoru okupljali su se građani i udruge u različitim prilikama potpore ili prosvjeda; tu su održavani mitinzi, dočekivane Titove štafete, a tu su počinjale ili završavale tradicionalne utrke biciklista, motociklista ili automobilista. Kroz trg su marširali sudionici prvomajskih parada, prezentirali su se dosezi i radne pobjede u svim sferama života.

 

OGLAS B1