Gledajući ovih dana po medijima razornu moć potresa, vjerojatno velikom broj onih koji su imali nesreću da hodaju među pakračkim ratnim ruševinama je upala u oko jedna naizgled mala činjenica: u potresu su na objektima prvi, često i jedini, stradali dimnjaci što se uzdižu iznad krovova objekata. Čak i na zgradama koje su imale tek manja oštećenja poput pakračkog suda i još ponekog starijeg objekta, najviše su stradali dimnjaci i pakrački vatrogasci su odmah poslijepodne 29. prosinca skinuli nekoliko njih. U Petrinji i okolnim naseljima su se danima razne specijalizirane službe penjale po krovovima preostalih stajaćih zgrada i ogromnim dizalicama skidali oštećene dimnjake kako urušavanjem ne bi nanijeli neku veću štetu ili urušavajući se naknadno ne bi ugrozili nečiji život.

Starijim pakračkim stanovnicima koji pamte naše ratne ruševine, naročito one izgorjele, ostalo je u sjećanjima da su iznad izgorjelih zidova i krovova gotovo redovito ostali stajati još mjesecima upravo dimnjaci. Oni mlađi u to se mogu uvjeriti, a stariji podsjetiti, listajući izuzetno uspjelu fotomonografiju čuvenog ratnog fotoreportera, nažalost pokojnog Tonija Hnojčika „To sam radio u ratu, sine“ u kojoj upravo dominiraju brojem i impresivnošću fotografije naših ratnih ruševina od kojih smo tri posudili za ovu priliku za naš portal.

Za to smo objašnjenje potražili kod jednog lokalnog stručnjaka, inženjera građevinarstva. On kaže da su dimnjaci specifični građevinski dijelovi objekta koji se uzdižu iz temelja preko jedne ili nekoliko etaža iznad krova objekta. Potres narušava stabilnost zgrade još u temelju, pretvarajući njen kvadratni oblik na trenutak u romb čime se naprežu građevinski materijali i ovisno o jačini u nekom trenutku dovode do pucanja. Pritom su zbog svoje visine, ali i strukture materijala koji su često uslijed upotrebe nesolidnih materijala poput vapnene žbuke i dugotrajnoj izloženosti atmosferilijama najizloženiji upravo dimnjaci koji prvi popuštaju i stoga savjetuje vlasnike starijih objekata sa zidanim dimnjacima i u Pakracu da nakon ovih potresa provjere njihovu ispravnost i funkcionalnost.

Kod požara takve trešnje i fizičkih opterećenja na pojedine građevinske komponente nema, mijenja se strukturalni sastav materijala što omogućuje dimnjacima da još neko vrijeme izgledaju neoštećeni.

Stoga su dimnjaci u ratu simboli izdržljivosti, u potresu prvi stradalnici.