banner delfin od 1.2.20224. - 31.7.2024.
Maletić

Što vam se lijepo dogodilo u ovoj godini, pitali smo naše sugrađane i šokirali ih s obzirom na okolnosti u kojima živimo u doba pandemije. Stoga i ne čudi da ih je podosta odbilo sudjelovati. No unatoč svemu kod onih koji su pristali, uvijek se nađe ponešto dobro što ljude čini sretnima, makar činjenica da nitko u obitelji nije bio bolestan, ili da se proslavio dječji rođendan, ponajviše unučadi. No bilo je i kupovina kuća, neki su pronašli idealan grad za življenje, a svi jedva čekaju povratak na „staro normalno“. Kako je riječ o većem tekstu, koji je već objavljen u našem tiskanom izdanju, na portalu smo jučer objavili prvi dio, a danas drugi.

 

Dubravka Arland, medicinska sestra

Kao i svima, i meni je ova godina prošla u znaku korone, straha i strepnje za najbliže i teških trenutaka na poslu – na liniji obrane. Kao posljedica su izostale i aktivnosti koje su inače trošile velik dio mog slobodnog vremena, one u KUD-u Seljačka sloga. Ipak, predah od korone, taman u ljetnim mjesecima kad se činilo da je malo i popustila, donio je naš Roko, moje peto unuče, a prvo dijete moje najstarije kćeri Andreje. To nam je donijelo neopisivu sreću i radost jer već 12 godina nismo imali malu bebu u užoj obitelji, a unuče od moje „prve“ sam nestrpljivo čekala. Roko mi je došao kao melem na ranu jer sam veći dio godine razdvojena od ostalih četvero koji žive u Njemačkoj, a zbog korone su ove godine manje dolazili baki u posjet. S Rokom se sve ovo čini kao da je još u Kini daleko od nas i ti trenuci su oni koje želim pamtiti iz ove godine. Željno iščekujem povratak na staro normalno, odlazak na večernje probe Seljačke sloge, razmišljanje o dobrim starim problemima gdje naći novce za sve ideje i događaje koje imamo u planu, plesanje u kolu, a ne držanje razmaka… Jedva čekam vidjeti mojih pet zlata: Niku, Leu, Dinu, Luku i Roka zajedno, da ih ljubim i grlim do mile volje bez straha.

 

Marino Kop, ekonomist

Najvažnija stvar po kojoj ću pamtiti ovu godinu je da smo kupili kuću, u koju planiramo preseliti možda do ljeta, tako da sad svaki slobodni trenutak provodimo u njenom uređenju i to nas jako veseli. Također, promijenio sam posao i ne mogu se požaliti. Jako sam zadovoljan i poslom, ali i radnom atmosferom i kolegama. Djeca su do sad bila odlični učenici i nadam se da će tako nastaviti i da neće biti nastave na daljinu za osnovnu školu kao proljetos jer ih je to demotiviralo u obavljaju školskih obaveza i dosta toga je bilo prepušteno roditeljima na brigu. Ono što nam trenutno nedostaje su druženja s prijateljima i što djeca ne mogu na treninge, no nabavili smo ove godine psa tako da nas on aktivira svojom nepresušnom energijom i željom za igrom.

 

Alfreda Petani Grafina, profesorica

Čudna 2020.godina je napokon iza nas. Što mi se u njoj lijepo dogodilo? Unučica Antea je proslavila svoj prvi rođendan, uz obiteljsko okupljanje. Viđali smo se skoro svakodnevno zahvaljujući modernoj tehnologiji, mi iz Pakraca, a sin Matej sa suprugom Mijom i Anteom iz Josipovca nedaleko Osijeka. Ono najvažnije, zdravlje je služilo mene i moje ukućane, supruga Gorana i sina Alena skoro cijelu godinu. Novu bolest koja nam je u ovoj godini toliko izmijenila život sam nedavno preboljela, srećom samo s blagim simptomima i sad sam, bar se nadam, što se nje tiče, mirna barem tri mjeseca.

Poslovno sam zadovoljna načinom na koji su se učitelji i učenici naše glazbene škole prilagodili zahtjevnom učenju sviranja i pjevanja u nastavi na daljinu. Uspješno smo organizirali i nekoliko online koncerata. Nadam se zdravoj i sretnoj 2021.godini koju želim svima!

 

Ante Jozić, ugostitelj

Iza nas ugostitelja je doista poslovno izuzetno teška godina. Proljetos smo zbog epidemioloških mjera bili skoro dva mjeseca zatvoreni, a sada opet, pri čemu nitko ne zna do kada. Kako nesreća nikada ne dolazi sama, između ta dva zatvaranja ispred mog lokala su gotovo stalno trajali radovi na aglomeraciji što je uvelike smanjilo dolazak gostiju jer smo puno vremena za automobile bili nedostupni, a zbog buke i prašine gosti nisu voljeli sjediti na terasi. Pored toga često je nestajalo vode, a onda nema niti glavnog artikla – kave. No u svom tom zlu bilo je ipak i dobrih stvari. Puno je pomogla država osiguravši za mene i moja dva zaposlenika, u vrijeme dok smo bili zatvoreni, plaće. Da se preživi, pomogle su i gradske mjere kojima smo bili oslobođeni plaćanja komunalnog doprinosa i najamnine za terase. Moram istaknuti da i najmodavac nije naplatio ugovorenu najamninu i u svemu tome je pomogao i knjigovodstveni servis pravovremeno riješivši svu potrebnu papirologiju za realizaciju spomenutih pomoći. Ako treba tražiti utjehu, za vrijeme zatvaranja sam i kod kuće i u kafiću odradio neke stvari na održavanju koje inače ne stignem.

Lijepo je i što se nitko u obitelji nije razbolio i što je u toj neugodnoj situaciji supruga Ivana cijelo vrijeme radilo skoro normalno, a kćeri školarke su veći dio godine ipak išle na normalnu nastavu. Dakle, cijela obitelj se prilagodila. Nadamo se dogodine svi boljoj godini jer teško je vjerovati da se ovakve teškoće mogu ponoviti.

banner delfin od 1.2.20224. - 31.7.2024.
Maletić