„Davna želja za vlastitom cvjećarnicom ostvarila mi se 2003. godine kad sam sigurnost ranijeg posla u pakračkoj Bolnici zamijenila izazovom i neizvjesnošću. Iako su u Pakracu već radile četiri cvjećarnice, odlučila sam otvoriti petu i izboriti svoje mjesto u toj branši“, započinje razgovor Radojka Mejaški iz Pakraca, vlasnica cvjećarnice Bonsai, smještene u Bolničkoj ulici.
Ljubav prema cvijeću traje od mladosti, a Rada je početkom osamdesetih bila jedna od polaznika prve generacije srednje poljoprivredne škole u Pakracu. „To je bio onaj Šuvarov model, a nastavu smo pohađali u pakračkom ŠUP – Škola učenika u privredi. Poljoprivredni smjer trajao je samo dvije generacije, a pokrenut je na inicijativu tadašnjih lipičkih Staklenika zbog popunjavanja kadra“, objašnjava Rada koja je tako stekla zvanje vrtlara 4. stupnja.
Do rata, međutim, nije radila u struci nego u pakračkoj bolnici kao nemedicinski kadar, isto kao i suprug Ivica Mejaški za kojeg se i udala 1984. godine te mu iste godine rodila i kćerkicu Ivanu. Uslijedila su ratna vremena tijekom kojih radi u kutinskom Crvenom križu. Nažalost, crnih devedesetih stječe i status civilne žrtve Domovinskog rata zbog teškog ranjavanja uslijed granatiranja Tomislavove ulice u Pakracu.

I to bi bilo otprilike sve iz „onog“ života što je Rada željela izdvojiti.
Dalje ćemo o cvjećarni. „Nisam baš naišla na neku ludu podršku prilikom iznošenja svoje poslovne budućnosti pred supruga. Razumljivo, brinula ga je neizvjesnost, ali i činjenica da u to vrijeme već postoje cvjećarnice „Čičak“, „Janoš“, „Orhideja“, ali i ona na RKT groblju gdje je bio kiosk i ljudi su tamo, doduše, sezonski radili, ali su uzimali svoj dio kolača“, priča Rada i dodaje da ustraje u svojoj odluci i svejedno otvara cvjećarnu neobičnog naziva – Bonsai. Zašto Bonsai?

Bonsai - simbol snage i karaktera

„Ime simbolizira karakter i snagu. Volim se smatrati takvom osobom, a snage je trebalo za proživjeti vrijeme pozicioniranja na tržištu“, objašnjava i posebno ističe ulogu tada mladog Poduzetničkog centra Pakrac čiji su joj djelatnici izradili studiju poslovanja s ispitivanjem tržišta, dobavljača te izradili čitav poslovni plan. „Tada nije bilo financijskih potpora i to je bila ogromna pomoć i vjetar u leđa friškom obrtniku tako da sam i danas zahvalna tadašnjoj direktorici Mihaeli Hajić i njenom timu što su mi ispočetka pomogli“.
Danas ne žali za odlukom za koju je trebalo malo ludosti i puno hrabrosti. Tvrdi da od cvijeća može pristojno živjeti. Konkurencija se također smanjila i danas u Pakracu rade dvije cvjećarnice. U trgovini osim cvjetnog asortimana ima i poklon galanteriju, a od svega ponajviše posla donose organizirani programi poput svadbi, sahrana, rođendana, ali i sve više prisutan online način poslovanja o kojem će kasnije više govoriti.

„Svatove radim od prvih dana, ispočetka sam imala i dvije djelatnice, ali kratko. Svatovi podrazumijevaju izradu vjenčanog buketa, ukrašavanje automobila, sale za goste i slično. Nekad je to bilo drugačije, jednostavnije, danas nešto kompliciranije i zahtjevnije… Mladi su puni ideja s Instagrama i Pinteresta pa dođu s konkretnim narudžbama. Neke nije jednostavno pratiti i izraditi ih, no na kraju se sve ipak završi na obostrano zadovoljstvo. Volim pogledati na internetu što se „fura“ danas, pa malo prilagodim opremanje, no nikad ne „prepisujem“ tuđe radove“, priča i odmah dodaje da su iz perspektive cvjećarke svatovi nešto kompliciraniji za odraditi nego recimo organizacija sahrane u smislu izrade vijenaca i buketa. „Kod pogreba je opet drugi problem, jer traži i noćni rad tijekom kojeg odradim pripremu vijenaca, a završim ih onda prijepodne na dan sahrane, kako bi cvijeće ostalo svježe. Treći je problem ako u danu bude više sahrana, kao što sam nedavno imala slučaj od tri pokopa u razmaku od dva sata. Tada u pomoć priskače obitelj na koju se u kriznim situacijama uvijek mogu osloniti.

Kavalirstvo nije nestalo

Tako recimo bude za Valentinovo, Dan žena, Sisveta, Uskrs, Božić…“Ne spominji mi Uskrs…Ovaj ću pamtiti po koronavirusu, onim ograničenjima okupljanja na svatovima i sahranama, i po tome što sam zbog protuepidemioloških mjera morala zatvoriti trgovinu, a svu sam uskršnju narudžbu preuzela – naravno i platila. Svježe cvijeće sam podijelila ljudima, a ja gotovo dva mjeseca sa zatvorenim vratima ostala bez prihoda“, opisuje nepredviđene okolnosti koje je pomagala i država mjerama za ugrozu poslovanja koje je Rada, stjecajem raznih okolnosti, konzumirala tek posljednja dva mjeseca.

Cvjećarnica danas opet radi normalno. Što se promijenilo u odnosu na njene početke, u čemu je razlika i zašto ovo vrijeme ne bi mijenjala za ono?
„Znaš, sjećam se prvih dana kad smo se suprug i ja dizali u tri ujutro i išli na zagrebački Žitnjak po cvijeće pa nazad da sve bude ujutro spremno. I tako tri puta tjedno. Danas cvijeće, porijeklom iz Nizozemske naručim online putem, dostava doveze iz Zagreba, a ja pritom ne gubim vrijeme“, samo je jedna od prednosti tehnološkog napretka koji je i malu cvjećarnicu rasteretio ovakvih briga, ali je i učinio konkurentnom na jednoj drugoj razini. O čemu se točno radi?

Suradnja s Internet cvjećarnom

„Zahvaljujući internetu ostvarila sam i međunarodnu suradnju, a posebno ću istaknuti partnerski odnos s Internet cvjećarnom buket.hr koja vrši dostavu cvijeća i cvjetnih aranžmana diljem Hrvatske. Prosljeđuju mi narudžbe iz Hrvatske, ali i europskih zemalja za lokacije koje pokrivam u krugu od tridesetak kilometara. Izrađujem ih potom i dostavljam na adrese, a udio takvog poslovanja u ukupnom je oko 50 posto“, kaže te dodaje da je aktualna koronakriza dodatno pospješila ovakav indirektan način trgovanja.
Hoće li to ubiti kavalirštinu, neće li muškarci umjesto s mirišljavim cvijetom iz Radine cvjećarnice, pažnju dragoj poklanjati putem dostavne službe? „Neće, neće, muški su još uvijek kavaliri, vole doći u Bonsai i potrošiti na cvijeće, naročito za Valentinovo i Dan žena. Iznenadio bi se…“, smije se i kaže da za najskuplji cvijet, oni malo više zaljubljeni trebaju izdvojiti 75 kuna, a ime mu je Rajska ptica ili Strelicija. Kad smo kod cijena izdvojimo i početnu cijena pogrebnog vijenca od 200 kuna, buketa koji su od 150, dok su ruže, margarite, ljiljani i ostalo „rezano cvijeće“ od 10 kuna na više. Mušterije su uslugom u pravilu zadovoljne, reklamacija bilo kojeg tipa nije imala. Oni zadovoljni često znaju biti i galantni, a Rada pamti jednog stranca, koji je nakon majčinog pogreba, zadovoljan uslugom cvjećarnice, još suznih očiju podmirio račun, ali i nagradu u vidu visoke napojnice.
Zaradom općenito je zadovoljna, iako je posao ponekad naporan. S druge strane nema radnog vremena pa si ga može sama organizirati, što je u posljednje vrijeme postalo nešto zahtjevnije, jer je prije tri godine stekla i status bake. Kćerka Ivana postala je majka blizanaca Karla i Marka pa su oni sada bakin svijet i prioritet. Možda niti jedan od njih neće biti školovani vrtlar ili voditi vlastitu cvjećarnicu, ali će kroz vrijeme pored bake živjeti priču s porukom o vjeri u sebe, karakteru i snazi. A jednom će valjda i upitati – bako, što znači Bonsai?