Prošlo je oko devet mjeseci otkako je u Pakracu proradila posve nova stanica za tehnički pregled vozila. Što je ona donijela vozačima, a što zaposlenicima, da li su tehnički pregledi sada strožiji, ali i koliko je starost pakračko-lipičkog voznog parka, raste li on, pitali smo Vladimira Bakarića, voditelja Stanice za tehnički pregled vozila.

Je li sada lakše raditi?

Naravno da je lakše i nama i našim korisnicima već iz činjenice da je manja gužva jer imamo dvije odvojene linije. Jedna je za osobna vozila, druga za teretna, no ako na liniji nema osobnih vozila na njoj se može raditi i kamionski program. To je sigurno najveća novina u novoj stanici. No, nova je i oprema. Stanica je opremljena suvremenim tehničkim pomagalima tako da je sada lakše raditi. Više se ne moramo kao nekada pomagati s „pajserima“ što nije bilo lijepo i bilo nam je čak i pomalo neugodno. Pored toga sada raspolažemo dizalicom, razvlačilicom i drugim pomoćnim uređajima. Sve to doprinosi poboljšanju tehničkog pregleda, dakle i sigurnosti vozila kojeg puštamo u promet, ali doprinosi sigurnosti i nas zaposlenika.

Vjerojatno je sada za sedam vaših zaposlenika ljepše raditi u ovom ambijentu nego u starom?

Puno ljepše. Mi sada u radnom prostoru imamo klimu, grijanje, bolji usis ispušnih plinova tako da ih više ne osjetimo. Sve je to veliki napredak.

Novi vlasnik „Papuk trgovine“, Centar za vozila Hrvatske si je dao truda i novaca i ovaj dio grada doista uredio. Umjesto ružnog starog objekta stanice koji je u potpunosti urušen, sagrađen je novi objekt, srušen je objekt bivše Hajdukove svlačionice, napravljena nova pristupna cesta, zasađeno zelenilo. Znate li da li novi vlasnik ima u planu još nešto ovdje graditi jer prostora ima?

O tome ne mogu govoriti, to morate pitati njih u Zagrebu. Sigurno je da u budućnosti još nekih planova postoji. Uglavnom ovo što je napravljeno je sve bilo u planu u startu.

Vozači koji dolaze ovdje na tehnički pregled uočavaju vrlo često vozila tvrtke „Kamen“ Sirača. Dolaze li na tehnički pregled još neki korisnici izvan Pakraca i Lipika?

Dolaze autobusi APP i pojedinačno još neki privatnici. Što se tiče osobnih automobila uglavnom su to ljudi s područja Pakraca i Lipika.

Omogućuju li svi ti novi uređaji strožiji pregled vozila?

Pregled nije strožiji nego precizniji

Ne bih rekao da je u pitanju strožiji pregled, nego precizniji koji jamči da je automobil nakon pregleda i konstatiranja ispravnosti siguran u vožnji kako za vlasnika tako i za druge sudionike u prometu.

Koliko približno dnevno prosječno pregledate vozila?

Prosječno dnevno između 35 i 40 iako to oscilira. Naši korisnici još nisu shvatili u dovoljnoj mjeri da smo produžili radno vrijeme koje je sada od 7 do 20 sati pa i dalje najviše dolaze odmah ujutro ili krajem svog radnog dana, oko 15 sati. Prosječni pregled osobnog vozila traje oko 30 minuta, a kamiona između 60 i 70. No sada u smjeni najčešće ima četiri djelatnika tako da smo u stanju uzeti u pregled po dva vozila na svakoj liniji što ubrzava protok. No zbog tih povremenih pritisaka događa se da su nekada u redu na čekanju četiri vozila, ali ima i dijelova dana kada na liniji nema nikoga, odnosno korisnik je odmah na redu.

Koliko vozila godišnje pregledate?

Godišnje se pregleda 8300 vozila

Oko 8300 vozila pri čemu ta brojka podrazumijeva sva vrsta vozila, dakle od mopeda do kamiona koje podliježu obvezi registracije i tehničkog pregleda. U ovoj godini smo do sada pregledali 5210 vozila što je za 120 više nego u istom razdoblju lani.

Raspolažete li podatkom koliko vozila prosječno ne prođe na tehničkom pregledu iz prve?

Najprije treba reći podatak da je prosječna starost vozila pregledanih u našoj stanici za tehnički pregled oko 12,5 godina. Naravno da uz takvu starost pronalazimo određene nedostatke po pitanju ispravnosti vozila. To je negdje oko 23 posto pregledanih vozila, bilo da je riječ o kočnicama, žmigavcima, svjetlima i svega ostalog. Naravno da je bilo neispravnih brisača, guma, eko testa, loše karoserije po pitanju hrđe ili fizičkih oštećenja.

Raste li starost vozila ili su ona sva mlađa?

Ne bih rekao da su sve mlađa. Mislim da na to utječe činjenica da neke zemlje u EU, primjerice Njemačka, pooštrava ekološke standarde, stimulira vozače da napuštaju dizel vozila, odnosno da ih zamjenjuju električnima i hibridnima čime postaju jeftinija polovna. Pored toga naših ljudi je sve više u Njemačkoj pa njihova polovna vozila su sve dostupnija nama u Hrvatskoj i upravo kod nižih, jeftinijih klasa vozila kod nas raste interes za polovnima.

U kojem vremenu vozači dolaze nazad s otklonjenim nedostacima?

Takav vozač dobiva ispis nedostataka na vozilu i rok za ponovljeni tehnički pregled bez dodatne napate je 15 dana pri čemu se to ne odnosi na eko test koji se u ponovljenim slučajevima plaća pola predviđene cijene. U prostoru s kojeg dolaze naši korisnici djeluje četiri ili pet mehaničara i nerijetko nam se takvo vozilo vrati za dva ili tri sata.

Susrećete li sve češće vozila pokretana na plin?

Ne baš previše. Uglavnom su to benzinski motori s katalizatorom.

Pregledavate li vi hibridna i elektrovozila?

Pregledamo sve, ali do sada smo imali samo jedno.  Radimo sva vozila, obučeni smo za sve.

Automobilska industrija ide stalno naprijed. Znači li to da se i vi stalno educirate?

Stalno se educiramo kroz naš program, našu tvrtku Centra za vozila Hrvatske.Svake druge godine polažemo ispite što nam omogućuje da radimo osim tehničkog pregleda i razne ateste, homologaciju, ali i prateću papirologiju poput prometne dozvole, registracijske pločica, dakle poslove koje je nekada radila policija.

Imaju li ljudi često želju za posebnim pločicama i koliko to košta?

Posebne pločice skupe

Pločice s imenom koštaju 2000 kuna i vrijede pet godina nakon čega se, želi li ih vlasnik zadržati moraju obnoviti. Pločice s inicijalima ili godina rođenja koštaju 270 kuna dok ove iz standardnog programa 63 kune. Ove posebne tablice se uzimaju rijetko, možda smo do sada imali pet takvih, ove s baš izabranim slovima i brojkama idu češće.

Je li zahtjevniji pregled kamiona i autobusa od osobnog vozila?

Naravno, posebno autobusa koji vozi putnike. Osim što autobus mora biti savršeno tehnički ispravan, njega pregledavamo i iznutra: ispravnost i čistoću sjedala, naslonjača, poda, a posebno zatvaranje i sigurnost vrata.

Koliko oni često moraju dolaziti na tehnički pregled?

Redovni jednom godišnje, no oni imaju i periodične preglede, a koliko često, ovisi o starosti. Od sedme godine jednom u šest mjeseci, a nakon 10 svaka tri mjeseca.

Je li imate slučajeva da policija privodi vozila na tehnički pregled?

Imali smo nakon udesa. Riječ je o vozilima koji naizgled izgledaju da su u voznom stanju, ali postoji sumnja da nešto nije u redu s kočnicama ili volanom. No to nije često. Mislim da ove godine nije bilo niti jednog.

Mladi ljudi vole tehničkim doradama „nabrijavati“ svoje motocikle. Je li ste imali i toga?

Imali smo kojekakvih nadogradnji i u pogledu nedozvoljenih ili netestiranih svjetala. Mi to vratimo u prvobitno stanje, a da li oni ponovo dorade, to ne znam.

Obavljate i homologaciju. Što to podrazumijeva i koliko košta?

Rabljena i nova vozila iz drugih država moraju imati sve tehničke karakteristike usklađene s našim zakonodavstvom i biti ispitane. To košta za motocikle 412 kuna, osobna vozila 625, kamione 1.250, a priključna vozila, ovisno o vrsti između 500 i 625 kuna i u skladu s onim brojem porasta vozila o kojem smo pričali i ovaj segment je u blagom porastu. Naročito nakon što su u svibnju popustile epidemiološke mjere. Homologacija se čak i češće radi za kamione, priključne strojeve i traktore.

Spominjete koronavirus? Je li on što promijenio u vašem radu?

Što se tiče broja dolazaka, ne. Promijenio je u smislu organizacije posla. U prostoru stanice je obvezna maska kako za zaposlenike tako i za korisnike. Obvezno se dezinficiraju ruke. Zaposlenici su organizirani u dvije smjene koje međusobno ne kontaktiraju tako da ako dođe do potrebe za samoizolacijom ostane na raspolaganju jedna smjena kako ne bi trebali zatvoriti cijelu stanicu. Između smjena se dezinficira prostor.

Osim tehničkih problema na vozilima, vlasnici mogu prilikom tehničkog pregleda imati problema i s papirima. Kojih?

Papiri zahtjevniji od pregleda

Najčešći problem s papirima može biti, posebice kod vozila iz inozemstva, u broju šasije. Broj šasije je isto što i čovjeku njegov OIB. Prilikom kupovine u inozemstvu zna se dogoditi da se ne poklapa na računu broj šasije s onim na vozilu. Mi moramo biti sito za sve te moguće nepodudarnosti: od godine proizvodnje, broja šasije, redoslijed bivših vlasnika do zadnjeg kupca. Nismo mi u tome sitničavi, kako ljudi nekada prigovaraju, to nam je zakon stavio u obvezu. Čak bi se usudio reći da ovaj papirnati dio zahtjeva više koncentracije, više vremena jer se greške lakše događaju.

I koliko prođe vremena da vozilo kupljeno u inozemstvu može uredno registrirano s novim vlasnikom na našoj cesti?

To najmanje ovisi o nama. Ako su papiri uredni, zajedno s poslovima na carini, se to može odraditi u jednom danu što je veliki napredak u odnosu na nekada kada je u te poslove bila uključena i policija pa su se takse morale uplaćivati u pošti i nositi nazad. Sada se sve to, osim carine, ovdje obavlja s tim da u prisutnosti mora biti isključivo vlasnik. Ista stvar je i s prvim tehničkim pregledom, odnosno bilo kojom drugom promjenom u registraciji što je jedna vrsta prevencije od posljedica krađa i ostalih nezakonitih radnji koje su prisutne i koje se događaju.

Da li ste li imali takvih iskustva?

Ne, nismo, mi smo malo mjesto, poznajemo se. Imali smo kod jednog traktora dovezenog iz inozemstva da smo našli prekucani broj i to smo prijavili policiji.

Kad već spominjete traktore, podliježu li oni kontrolnim tehničkim pregledima?

Pregled traktora i na terenu

Sva vozila osim radnih strojeva kao što su bageri i kombajni su dužna imati tehnički pregled. Mi traktorima omogućujemo registraciju u njihovom selima, odnosno formirali smo na području Pakraca i Lipika sedam terenskih područja: Badljevina, Donja Obrijež, Ploštine, Lipik, Marino Selo, Gaj i Brezine tako da stranke ne moraju dolaziti trideset kilometara nego mi dolazimo jednom godišnje u njihova sela te ih obavještavamo plakatima pri čemu se obavještava i MUP, a odobrenje daje Centar za vozila Hrvatske.

Kako obavljate tehnički pregled bez tehnike?

Tehnički pregled traktora i u stanici se obavlja kao na terenu što znači da vozilo ne ide na valjke nego se kočioni sustav kontrolira zaletavanjem pri čemu ne smije doći do zanošenja traktora. Pored toga, gleda se svjetlosni signalni sustav, stanje pneumatika, broj šasije, urednost vozila i ostala oprema. Ponekad pregledamo, ovisno o selu, i po 70 traktora i priključnih vozila. Mislim da slobodno mogu reći da ljudi sada puno češće nego prije registriraju traktore i priključna vozila što ih zajedno s tehničkim pregledom košta oko 450 kuna, što nije suma zbog koje vrijedi imati neregistrirani ili neispravni traktor.

Živite i radite u maloj sredini gdje se manje-više svi poznajemo. Je li po pitanju ovog posla bilo kakvih neugodnosti?

Ja sam po prirodi dosta otvoren čovjek, ali i diplomata pa nisam imao nekih posebnih problema. Imam i puno strpljenja i uvijek sam spreman objašnjavati da se bez osobne iskaznice vlasnika ne može započeti tehnički pregled ili da nešto mora biti tako i nikako drugačije.