Nedjeljnom premijerom filma „Eržika plemenita“, o čemu smo pisali, Pakrac je dobio u svakom pogledu posve svoj cjelovečernji igrani film. O reakcijama sugrađana, daljnjim planovima za film, ali i ostalim projektima razgovarali smo s Dubravkom Špančić, scenaristicom i režiserkom filma, ali i tajnicom „Sloge“. 

Film je za publiku, nakon zatvorene nedjeljne premijere prikazan prošle tri večeri. Kakva je bila gledanost? 

U ponedjeljak je bilo 37, utorak 85 i jučer 57 gledatelja. S tom gledanošću smo jako zadovoljni jer je to u odnosu na prosječan broj pakračkih kino posjetitelja vrlo dobar rezultat. Ipak je riječ o filmu naše izrade, a ljudi se stvarno smiju i dobro reagiraju. Osobno nisam dobila nikakve loše kritike, ali niti ne očekujem da će mi netko doći i u lice reći nešto loše. Ipak živimo u malom gradu. Sretna sam što je pothvat uspio. Ne mislim da je to neka specijalna kvaliteta. Film je sadržajno lagan, bez nekih posebnih zapleta.

Koja je daljnja sudbina filma?

Razgovarali smo o tome. Lijepa je reakcija Društva Mađara Pakrac koji su u neku ruku začetnici ideje oko filma. Oni žele da se film titluje na mađarski jezik. Poštujemo tu ideju iako nisam sigurna da se u prijevodu ta jezična dinamika filma može postići na nekom drugom jeziku, a doslovni prijevod ne bi imao smisla. No ako oni žele, mi ćemo rado surađivati.

Dogovorili smo se da ćemo film slati na festivale na kojima udovoljava kriterijima, bez obzira kako prošao. Cilj nam je da ga vidi što više ljudi i da se taj naš trud pokaže. Građani nam predlažu da se film snimi na DVD i upakira kao mogući božićni poklon za sugrađane koji tu više ne žive što ćemo vjerojatno realizirati ovisno o sredstvima. Stoga smo odlučili kroz ova četiri prikazivanja naplaćivati ulaznice od 20 kuna i stvoriti neki mali fond za daljnje aktivnosti zajedno s prodajom promo proizvoda vezanih uz film. Ne bih rekla da današnjim prikazivanjem s filmom završava priča.

Dio ove autorske ekipe su maturanti. Oni uskoro radi studiranja odlaze širom Hrvatske. Prijeti li ekipi nakon ova dva uspješna projekta, lanjski mjuzikl i ovogodišnji igrani film, raspad?

Ne bih to nazvala raspadom. Meni to nije prva generacija koja odlazi. Generacija koja je bila vrlo vrijedna, rođenih 1995/96 godine, mada su oni bili drugačije orijentirani i nisu radili toliko umjetničke stvari je otišla pa se stvorila nova ekipa. Oni će, posebno u početku studija, dolaziti kući i ja ću se prilagoditi njihovim mogućnostima, znači subotom i nedjeljom. Kasnije će imati na fakultetima više obveza pa će i dolaske prorijediti što je posve u redu i u redu je da profesionalno napreduju. Moje zadovoljstvo je u tome što će odavde ponijeti nešto prekrasno u vidu nezaboravnih prijateljstva, nešto što su naučili u ovom kreativnom i istraživačkom procesu koji smo prošli. Ponajviše u govornom, dikcijskom smislu, ali i razlikovati slova „č“ i „ć“. Stekli su osobinu gledanja u oči, stekli su sposobnost odgovoriti što je na njima dobro, što nije lako, izraziti svoj stav i mišljenje. Stoga se ne bojim da će doći do raspada grupe iako sam svjesna, kao što je to slučaj i u mojoj obitelji, da kada dođe vrijeme djeca rašire krila i odu negdje drugdje.

Ima li Društvo na vidiku ili u planu nove projekte?

Sada su otvoreni do 14. rujna natječaji Hrvatskog audio-vizualnog centra, a s 1. rujnom i natječaji Ministarstva kulture. S obje te adrese do sada nismo dobivali neke velike novce i to nije niti moguće jer nas je puno. Kroz HAVC smo uglavnom sufinancirali kino predstave i velika je enigma što će se događati dalje. Što se tiče Ministarstva kulture, uslijed pandemije mada nevoljno, sam svjesna da ćemo morati prihvatiti onaj način rada s kojim se djeca uopće ne slažu, a to je rad na daljinu. Posebno to vrijede za mlađe generacije koje izbjegavaju online rad kao i ja sama jer se u njemu ne osjećam dovoljno osposobljena. Ne u tehničkom smislu, jer se uvijek nađe netko tko će sve to posložiti i pomoći, nego to mi ne daje zadovoljstvo koje dobivam u radu u izravnom kontaktu.

Slijedeći projekt crtani film

Imate li neki konkretan projekt?

Plan nam je svim silama završiti, i hoćemo, projekt našeg crtića. Počeli smo ga lani, financiran s vrlo malo novca Ministarstva kulture. Projekt je nazvan „Crtam crtić“, no opet zbog epidemioloških mjera ne može realizirati početnu zamisao da se u istom prostoru nađu roditelji, djeca i građani i zajedno rade. Prilagodili smo se mjerama i privodimo projekt kraju onako kako je zamišljen s krajnjim rokom 31. listopada koji je ujedno i Međunarodni dan štednje. Tijekom projekta smo stvorili odličnu suradnju s nižim razredima osnovne škole, konkretno učiteljicom Marijom Nemec i roditeljima djece. Crtić smo nazvali „Banchi“, kao izvedenicu našeg novca slavonskog banovca. Napisana je priča u kojoj su sudjelovale uz mene i Marija Nemec i Jelena Hihlik. U njoj smo napravili povijesni presjek naše kovnice banovca i stvorili priču gdje „Banchi“ putuje kroz naš grad. U fazi smo bojanja crtića i nakon toga ide naracija teksta u čemu će sudjelovati djeca iz naše male glumačke skupine te bi premijerno trominutni crtić mogli prikazati 31. listopada. Plan je da bude javno objavljen jer je riječ opet o promociji našeg grada i njegove povijesti. Ono što još traje odnosi se na zajednički projekt s HAVC-om na kino projekcijama koji stoji vrlo loše. Projekt kazališnih predstava koji provodimo s Ministarstvom kulture nisam sigurna da ćemo realizirati u cijelosti. Unatoč subvencijama te predstave nam zbog slabe posjećenosti proizvode velike gubitke koji si „Sloga“ kao udruga ne može dozvoliti.

Još nešto želite istaći u ovom razgovoru?

Jedan od ciljeva filma je potaknuti i druge da budu kreativni i popune rupu koja je nastala tijekom pandemije posebno kada su u pitanju djeca koja su prisiljena puno više vremena provoditi pred televizorom, računalom ili mobitelima. Stoga smo mi i pokrenuli KukuTV kako bi im na taj način pružili što više kreativnih sadržaja i nadam se da ga koriste.