Pakrac od sinoć ima svoj igrani film koji je u potpunosti pakrački. To znači da se cijela 80-minutna priča odvija u Pakracu i najbližoj okolici, na pakračke, dijelom povijesne teme i u potpunosti su je napravili Pakračani.
Riječ je o filmu „Eržika Plemenita“ koji je nastao u samo 16 radnih dana tijekom svibnja, u izradi Dramske sekcije Kulturno prosvjetno društva „Sloga“. Film govori o ljubavnim i financijskim intrigama uzrokovanim javljanjem Mađarice Eržike na oglas za posao kućne pomoćnice u pakračkoj kuriji grofovske obitelji Janković koju sada nastanjuje ostarjeli doktor Zolan.
U naslovnoj ulozi se pojavljuje Kristina Zednik koju pakračka publika pamti po odlično odrađenoj ulozi Franje Šafraneka iz lanjskog Sloginog projekta, mjuzikla „Tko pjeva zlo ne misli“. Kristina je i u ovoj ulozi odlična, možda čak i bolja nego kao Franjo Šafranek. Ova buduća profesorica hrvatskog jezika u filmu cijelo vrijeme besprijekorno govori hrvatski izrazito loše, onako kako bi ga doista govorila Mađarica – izvan roda, padeža i broja. No nije samo ta jezična bravura ono što zaslužuje pohvalu. Kristina je odlično oslikala Eržiku kao proračunatu, vrckastu, zavodljivu osobu koja služi kod ostarjelog, dobroćudnog i naivnog doktora Zolana kojeg glumi Mateo Kadežabek. S Kristinom je na zapuštenu pakračku željezničku stanicu doputovao vlakom Ciganin koji se po potrebi predstavlja kao Momir, Ištvan ili Lajoš, a jednako tako po potrebi je Erikin nekada muž, nekada brat. Glumi ga Niko Kozić. Značajnu ulogu ima Nina Babojelić kao mlađahna Zrinka, Matko Šuperina kao dalmatinski maser Duje i Greta Špančić kao Ciganka Đeljana ili Bica. U manjim ulogama još se pojavljuju Leon Krajačić, Grgur Špančić, Borna Anušić, Stela Major te kao ulični svirači Hrvoje Đurđević i Marta Filipović.
Za Pakračane veliku vrijednost će imati brojni kadrovi snimani dronom iz zraka, ali i drugi gradski eksterijeri, naročito impresivnog vrta snimani u Prekopakri na imanju Daliborke Duchač, za što su zaslužni snimatelji tona, zvuka i montaže Aleks Blažević, Leo Lapaš, Sara Marin, Krešimir Mađaroši, mada velike zasluge ekipa pripisuje pomoći Ivana Jakovljevića i Joze Hodaka.
Dubravka Špančić Zaslužna
Kao scenaristica i režiserka film potpisuje Dubravka Špančić, no njene zasluge za uspješnu realizaciju ovog projekta su daleko veće i ako je Eržika Plemenita, onda je Dubravka Španačić - Zaslužna.
Scenarij je najprije napravljen tako da bude kazališna predstava. No kada je trebalo početi s uvježbavanjem pojavio se koronavirus pa je D. Špančić u nemogućnosti uvježbavanja predstave scenarij preradila tako da se po njemu može snimiti film. I u potpunosti uspjela, baš kao i s lanjskim mjuziklom.
Između onog i ovog projekta razlike su ogromne. Lanjski projekt koji je ipak znatno više od prikazanog mjuzikla je imao ogroman budžet od 650.000 kuna. Ovaj filmski niti kune – sve je napravljeno na amaterskoj osnovi pri čemu je korištena oprema poprilično amaterska iz lanjskog projekta. No, unatoč tom amaterskom pristupu, film izgleda sasvim dobro i Pakračanima će 83 minute, koliko traje film proći brzo upravo zbog toga što se redaju slike osoba, mjesta i lokacija koje su im poznate. Na mjestima kada se radnja seli iz jednog interijera u drugi na kojima nas komercijalne televizije i profesionalni filmovi gnjave reklamama, D. Špančić niže kadrove Pakraca iz zraka, najčešće kuriju Janković, a u jednom kadru se čak vidi i glavna pakračka ulica razvaljena bagerima aglomeracije. Na mjestima gdje radnja dozvoljava na kojima nam komercijalni filmovi uvaljuju reklame svjetskih brendova poput Marlbora ili Becka, naša scenaristica to radi s pakračkim brendovima: Ćasićevom Graševinom, pivom „Grof“, pekarom Kajzogaj, Planinarskim domom Omanovac, restoranom Nada, udrugom Društvo Mađara Pakrac čime film postaje još pakračkiji. No upravo to će mu u širim geografskim razmjerima biti nedostatak jer Zagrepčanima niti je poznat značaj grofa Jankovića za pakračku povijest niti mogu sve to prepoznati.
Dubravka Špančić kao scenaristica se uspješno poigrala i s glavnim likovima. Od njih šestero dvoje su samo pravi Pakračani, dok ostali četvero su došljaci, čak bih rekao prolaznici, što približno odgovara statističkoj slici s prošlog popisa stanovnika koji će vjerojatno biti uspješno potvrđen na idućem, u proljeće iduće godine. Kao u svakoj pravoj crnoj komediji od tih šestero likova na kraju je pozitivan samo ostarjeli doktor Pakračanin, a svi ostali su negativci koji su u cijelu priču ušli s unaprijed napravljenim planom za bogaćenje ili su od nekih svojih ideala i zacrtanih putova olako odustali i vođeni puno prizemnijim stvarima napustili Pakrac. Sinoćnja premijera je, u skladu s načinom i stilom rada Dubravke Špančić, bila puno više od puste projekcije. Svi protagonisti filma, osim nje same, su pred publiku izašli vođeni crvenim tepihom. Poslije projekcije je organiziran njihov dolazak na pozornicu gdje su voditeljice Emi Ančić i Marta Filipović organizirale duhovit kratak razgovor s glumcima, a potom je pozvana gradonačelnica Anamarija Blažević koja je svoje zadovoljstvo viđenim izrazila kratko s: „Klanjam vam se“.
Obiteljski štih
Na pozornicu je potom došao i predsjednik Društva Damir Špančić koji se također zahvalio svima koji su sudjelovali na ovom projektu i podijelio simbolične darove, više uspomene učesnicima. Ma koliko nekima bila iritantna činjenica da je predsjednik Društva otac, majka režiserka i scenaristica, a sin i kćer glumci u istom film, činjenica je da kako na ovom projektu, tako i na lanjskom mjuziklu, ali i svih ovih desetak godina unazad koliko nas ugošćuje Hrvatski dom, njihova obiteljska zasluga je ogromna i kamo li sreće da imamo više takvih obitelji jer bi u Pakracu imali i više ovakvih sadržaja.
Mjuzikl „Tko pjeva zlo ne misli“ je lani u Pakracu prikazivan četiri puta i vidjelo ga je oko tisuću ljudi. Počevši od danas pa zaključno s četvrtkom svake večeri s početkom u 20 sati će biti organizirano po jedno prikazivanje filma uz epidemiološki smanjen broj gledatelja i ako stvarno nemate nekog važnog posla ili razloga film trebate pogledati iz više razloga: da se oda priznanje ovim mladim ljudima i njihovom trudu; da se uvjerite da i u Pakracu ima kreativnog potencijala za ambicioznije i zahtjevnije projekte, da vidite kako Pakrac lijepo izgleda iz zraka, ali i još mnogo toga drugog.
Ne očekujete holivudski blockbuster, ali da sasvim pristojan film i dobru zabavu.