Grad Pakrac svakog proljeća iz proračuna potroši ne mala sredstva (15.000 do 20.000 kuna) za razne sadnice cvijeća, grmlja, cvjetnjake i drugu prateću opremu za uređenje javnih površina,  najviše zelenih otoka na  trgovima i drugim prometnicama. Prema evidenciji koji smo dobili od Dominike Babac, viša stručna suradnica za poljoprivredu u gradskoj upravi zadužena ujedno i za hortikulturu, samo ovog proljeća je potrošeno više od 10.000 kuna na slijedeće stavke:  ukrasni kamen - oko 2500 kuna; ukrasni treset- oko 500 kn; tegle za cvijeće kraj autobusnih stanica - oko 1000 kn;  velike okrugle tuje - 300 kn; čeličnoplavi čempresi  - 400 kn; trajnica „plave trave“ - 1200 kn; trajnica „Erica“ - 2800 kn;  male okrugle tuje - 300 kn. Osim toga kupljene su tegle za cvijeće za ogradu na velikom i malom mostu te pored autobusnih stanica.  U tijeku je sadnja ljetnica, za što je planirano oko 5000 kuna. Naravno, time troškovna lista nije završena jer sve to treba posaditi, zalijevati, plijeviti i slično.

„otok“ ispred prodavaonice „Pivac“ prije i poslije krađe

Vandalizam i krađe

I tako godinama što nitko ne vidi kao problem. Dapače, poželjno je. Da ne postoji i ono „ali“ koji se u ovom slučaju odnosi na dva problema: vandalizam i krađe. Kako je izvijestila gospođa Babac prema njenim saznanjima i saznanjima Almira Delihodžića, voditelja gradskog komunalnog pogona koji vodi brigu o javnim površinama, od proljetos posađene ili postavljene holitikulture ukradeno je ili uništeno najmanje dvije tuje, 8 čempresa, 15 sadnica „plave trave“ dio sadnica trajnice „erike“, cvjetnjaci u Omanovcu. Pored toga već nekoliko puta je bačeno dio teglice s ograde velikog mosta u Pakru, a kako neke i nisu pronađene pretpostavka je da su ukradene. Radi takvog vandalizma se odustalo od postavljanje teglica na ogradu malog mosta jer su lani sve bačene u Pakru.

cvjetnjaci na ogradi mosta i cvjetnjak bačen u Pakru

Mukotrpnih 25 godina

Grad, naročito njegovo središte nam još od rata ne izgleda kako bi smo to željeli. Mukotrpno smo proteklih 25 godina uklanjali ruševine, dio javnih i privatnih građevina u potpunosti ili djelomično obnovili. Energetska učinkovitost je najvećim dijelom uklonila ratne ožilje s fasada stambenih zgrada, učinjeno je puno malih stvari po pitanju ukupnog dojma. Sjetite se samo aktivnosti u pakračkoj „Veneciji“, Aleji kestena, Bolničkoj ulici, oko sportskog centra...  Tome su dali obol i dio naših građana koji su uredili svoja pročelja i okućnice. Velika su očekivanja i od početka projekta aglomeracije. No sve to je nedovoljno bez „malih“ stvari poput cvjetnih otoka, bogatih i uređenih cvjetnjaka, zelenila, a njih je nemoguće dovesti u željenu razinu ako će pojedinci razbijati cvjetnjak, trgati ili krasti sadnice.

Kamere nisu cilj niti rješenje

„Godinama se trudimo uljepšavati naše okruženje i sigurno uhu paše kada dođe netko tko nije bio u Pakracu čest gost u zadnje vrijeme pa dobijemo kompliment o izgledu i urednosti, a oku je ugodnije gledati cvijeće nego ruševine. Onda za nekoliko trenutaka, netko sav trud i rad baci u rijeku. Pokušali smo s kamerama, one ponekad uhvate počinitelje, ponekad ih se ne prepoznaje jer vješto skrivaju lice. Svaku zabilježenu snimku ćemo predati policiji, a ako bude potrebno i javno objaviti. Nije nam u cilju postaviti kamere u svaki kut svakog naselja pa apeliram na sve stanovnike, posebno one starije maloljetnike neka čuvaju svoj grad i sve u njemu. Sve što pokušavamo napraviti radimo kako bi nam svima bilo ugodnije, ljepše… Pozivam sve koji vide ili primijete bilo kakvo uništavanje gradske imovine neka anonimno prijave na bilo koji mail, broj telefona ili mobitela gradske uprave i njenih zaposlenika“, komentar je gradonačelnice Anamarije Blažević po pitanju ove problematike.

Prijava počinitelja jedino rješenje

Tko može objasniti što se događa u glavi nekih tinejdžera koji će s mosta baciti cvjetnjake u Pakru. Ili u božićno vrijeme iz čiste bahatosti presjeći kablove koji dovode električnu energiju postavljenu radi ukrasnih lampica na ogradi mosta. Može li 60 kuna koliko košta sadnica okrugle tuje biti dovoljna razlog da je netko izvadi sa zelenog otoka i odnese sebi kući obezvređujući time napor i sate rada ljudi u gradskim službama zadužene za taj segment uređenja grada. Vole li počinitelji tog vandalizma svoj grad i  sugrađane? Puno je to pitanja na koje je teško odgovoriti, ali još teže naći odgovor  kako to spriječiti. Sigurno bi najispravnija metoda bila prekršajnim i komunalnim kaznama te nadoknadom štete prema počiniteljima. No kako doći do počinitelja novo je neodgovoreno pitanje u toj problematici. Samo ako se svi mi građani postavimo u funkciju čuvara i uredno upozoravamo, naročito naše mlađe sugrađane na potrebu zajedničkog čuvanja, ali i prijavljivanja nadležnim svakog počinitelja takve glupe krađe ili vandalizma.