Aktualne protuepidemiološke mjere koje su proteklih pedesetak dana na snazi dobrano su nam zaljuljale neke uhodane životne navike. Jedna od takvih je sahrana i dostojanstven ispraćaj pokojnika koji je u normalnim okolnostima podrazumijevao nazočnost šire obitelji, većeg broja sugrađana, a sve bi bilo praćeno limenom glazbom, cvijećem i obraćanjem župnika. Posebno dirljiva bile su posljednja obraćanja nekog od prijatelja koji su pokojnika na vječni počinak ispratili biranim riječima, saževši u par minuta ono najbolje što je društvu za života ponudio. U teškom trenutku obitelj bi utješila lijepa riječ i bogat pogreb za koji bi ljudi saznali dan ili dva ranije s osmrtnica postavljenih po gradu koje sadržavaju kratke detalje o smrti pokojnika, vremenu sahrane i ožalošćenim članovima obitelji.
Međutim, stupanjem na snagu Odluke Stožera civilne zaštite od 20. ožujka došlo je do obustave organiziranog posljednjeg ispraćaja kakvog poznajemo. Nasuprot tome propisano je da se pogrebi održavaju tek u krugu najuže obitelji i predstavnika vjerske zajednice. Sprovodi su, pisalo je, moraju održavati bez ikakve ceremonije i davanja sućuti. Preporučeno je također da se osmrtnice ne postavljaju ili da imaju samo najosnovnije podatke, odnosno, da ne smiju sadržavati detalje o vremenu i mjestu sahrane kako bi se izbjegla veća okupljanja čime su automatski izgubile svrhu. Tako smo po prvi puta ostali bez javne informacije o onima koji više nisu s nama…
Bez javne infomacije o pokojnicima
Odgovorom na odaslan upit Agenciji za zaštitu podataka potvrđeno nam je da nema zapreke objavi imena preminulih ili umrlih osoba, stoga smo kontaktirali lokalne pogrebnike s područja Pakraca i Lipika, Alana Jakovića i Ivicu Stragu da nam kažu identitet preminulih, koji bi u normalnim okolnostima pročitali na osmrtnici, te koliko je bilo ukopa u razdoblju od 20. ožujka zaključno s 30. travnja.
Ivica Straga iz pogrebnog poduzeća Mimi kazao nam je da su se prilikom organizacije sahrane strogo pridržavali propisanih mjera sigurnosti: „U pogrebnom poduzeću radi nas ukupno pet i svi smo bili zaštićeni maskama i rukavicama. Što se tiče osmrtnica one se dosad postavljane po gradu sa svrhom obavijesti o pokojniku i sahrani, a postavljamo ih ili mi ili obitelj. Osmrtnice u prošlosti nismo postavljali samo na izričit zahtjev obitelji, ali to su bile rijetke situacije. Što se tiče procesa sahrane pod aktualnim mjerama, činili smo koliko smo mogli da bi zaštitili sebe i druge. Dezinficirali smo vozilo, pogrebna kolica i nismo koristili zatvoreni prostor mrtvačnice, već je obred održan ispred nje na otvorenom prostoru“, objašnjava Straga i kaže da je ovim restriktivnim mjerama sahrana pojeftinila za tisućinjak kuna (nema usluge dostave cvijeća i svijeća, glazbe…) od ukupnih četiri i pol tisuće koliko košta prosječna sahrana ne uzimajući u obzir kasnije karmine.
23 pogreba bez klasičnog sprovoda
Pogrebno poduzeće Mimi u navedenom je razdoblju (20. ožujka - 30. travnja) odradilo 15 sahrana. Pokojnici su bili prosječne starosti 78,2 godine, najmlađa osoba je imala 59, najstarija 93 godine, a preminuli su Ana Cetl, Ivan Paurić, Katarina Frlić, Zdenka Lerinc, Štefanija Maletić, Tomislav Opić, Zakira Glazer, Nedjeljko Gunjević, Nada Milosavljević, Milica Šteković, Josip Dumenčić, Ivo Tutić, Reza Ljevaković, Draginja Pavić i Pero Jović.
Kako smo doznali od Alana Jakovića njegovo pogrebno poduzeće u istom je razdoblju imalo osam ukopa, a umrli su Katica Magdić, Margita Kadežabek, Radomir Premužić, Ana Horvat, Kata Brglez, Franciska Perše, Ružica Zanetti te Marija Pavičić.
„Nadamo se skorom vraćanju u normalu. Već je s ovom drugom fazom popuštanja mjera koja je na snazi od 4. svibnja na sahranama dozvoljena šira obitelj (odluka do 10 ljudi), truba i cvijeće, a posljednji ispraćaji hrvatskih branitelja su od 6. svibnja dopušteni uz odavanje svih vojnih počasti, naravno uz pridržavanje općih protuepidemijskih mjera. Sve to vraća malo dostojanstva u posljednji ispraćaj pokojnika“, kazao nam je pakrački pogrebnik.
Kontaktirajući pakračkog župnika Jozu Zorića doznali smo da je tijekom istog vremena imao šest sahrana, a neobično je da su sve bile u prijepodnevnim satima za razliku od ranije kad su sahrane bile organizirane od 14 sati nadalje. Istovremeno je pravoslavni paroh Đorđe Teodorović imao jednu sahranu manje.