Gradovima Pakracu, Pleternici te Požeško-slavonskoj županiji iz Ministarstva regionalnog razvoja i europskih fondova je nedavno stigla potvrda da je odobren zajednički projekt ''Svijet graševine“ vrijedan 65,8 milijuna kuna od čega nepovratna sredstva Europskog fonda za regionalni razvoj iznose 55,5 milijuna kuna. Nositelj projekta je Grad Pakrac, a projektni partneri su Grad Pleternica, Javna ustanova Pleternica, Požeško-slavonska županija, Turistička zajednica Požeško-slavonske županije, Muzej grada Pakraca i Knjižnica grada Pakraca. Projektom će se financirati priprema i izrada strateške, programske i prezentacijske dokumentacije, edukacije, stručna usavršavanja, uspostava upravljačke strukture te građevinski radovi i opremanje objekata Spahijskog podruma u Pakracu i Muzeja bećarca u Pleternici.

„Svijet graševine“ je projekt koji koristi vinski identitet i kulturnu baštinu u brendiranju regije. Zamišljen je kao podrška turističkom sektoru Požeško-slavonske županije, a specifičan cilj je obnova i opremanje Centra za posjetitelje u Spahijskom podruma te unutarnje uređenje i opremanje novoizgrađene zgrade budućeg Muzeja bećarca u Pleternici, kao Interpretacijskog centra.

Pakrački dio projekta, dakle obnova Spahijskog podruma je vrijedan ukupno 28,3 milijuna kuna od čega su europska sredstva 24, a Grad mora osigurati 4,3 milijuna kuna. Nešto manje od 30 milijuna kuna je težak pleternički dio projekta, a 7,3 milijuna kuna odnosi se na brendiranje, odnosno niz promotivnih aktivnosti kako ovih projekata tako i graševine odnosno ukupne turističke ponude županije.

Projekt nastao još 2017. godine

Projekt je nastao još 2017. godine i od tada je dorađivan, odnosno čekao se adekvatan natječaj za njegovo kandidiranje koji se pojavio kao dio operativnog programa spomenutog Fonda konkurentnosti i kohezija, a odnosio se na obnovu kulturne baštine na području Slavonije, Baranje i Srijema.

Ovih dana očekuje se i potpisivanje ugovora s Ministarstvom nakon čega će započeti i konkretne aktivnosti koje će se još neko vrijeme odnositi najvećim dijelom na izradu dokumentacije, prije svega redizajnu građevinskog projekta te izradi njegovog izvedbenog dijela. Zrna Garača, viši stručni suradnik za gospodarstvo i EU fondove u pakračkoj gradskoj upravi koja je i voditeljica pakračkog dijela „Svijeta graševine“ predviđa da bi natječaj za izvođača radova mogao biti raspisan početkom iduće godine, dok cijeli projekt mora završiti do lipnja 2023. što se odnosi na ne mali administrativni dio, dok bi građevinski trebao biti gotov sredinom 2022. godine.

Najstarija pakračka građevina

Spahijski podrum, vjerojatno sada najstarija građevina u Pakracu, je ogroman kompleks nevjerojatne spomeničke vrijednosti i prostornih mogućnosti koja već skoro pedeset godina propada i stoji neiskorišten, o čemu će biti govora u tekstu kasnije. Radi specifičnog načina gradnje „u ključ“ i djelomične ukopanosti u brdo se ta ogromnost s ulice ne primjećuje. Uglavnom riječ je o 2480 četvornih metara korisne površine raspoređene u četiri etaže.

U podrumu gastro kutak, na katu knjižnica, muzej, galerija…

Projekt obnove i kasnije namjene je zamišljen tako da se u podrumu na površini od 715 četvornih metara nalazi gastro kutak, kušaonica vina i jednostavnih jela za čiju pripremu ne treba prava kuhinja, razni servisi za održavanje u funkciji cjelokupnog objekta kao i prostor za djelatnike. Na katu, veličine 767 četvornih metara, u koji se ulazi iz dvorišnog dijela ulice kao u prizemlje bi se nalazio polivalentni multifunkcionalni prostor koji bi koristila knjižnica. Sadašnja gradska knjižnica koristi prostor od 385 četvornih metara pa je već s obzirom na značajno uvećanje tog prostora bilo jasno da bi se radilo o posve drugačijem tipu ustanove koja bi bila značajno više od puke čuvaonice i posudionice knjiga pri čemu ne želimo reći da naša knjižnica i sada nema značajno više sadržaja od spomenuta dva. No novi prostor će im dati značajno više mogućnosti. U dijelu zgrade „u ključu“, koji bi služio kao glavni ulaz, nalazi se i prostor kojim će se korisnici moći popeti na dvije razine potkrovlja. Takozvano „potkrovlje 1“ veličine 559 četvornih metara će koristiti muzej za svoju stalnu izložbenu postavu koju sada nema, radi nedostataka prostora, te galerija „Pakra“ i dvorana nazvana „Julijana“ koja bi služila za različita društvena, kulturna i intelektualna okupljanja. U „potkrovlju 2“ veličine 437 četvornih metara, u kojem su zbog niza graditeljskih specifičnosti građevinski zahvati ograničeni, primjerice ne može biti sanitarni čvor, nalazio bi se skladišni prostor prvenstveno za knjižnicu, ali i sve ostale sadržaje.

Neophodni građevinski radovi s obveznim nadzorom na ovom prostoru su sada procijenjeni na oko 16 milijuna kuna, a oprema za tako zamišljene sadržaje na oko 8 milijuna kuna. Preostalih nešto više od četiri milijuna su namijenjeni troškovima provođenja projekta, između ostalog i plaće projektnog tima, razne edukacije, promocije, izrade suvenira i ostalo.

Oduvijek gospodarska namjena

Spahijski podrum, nagađaju povjesničari je izgrađen u 18. stoljeću. Duško Kliček u svojoj monografiji „Ulicama moga grada“ je puno određeniji i spominje kao godine izgradnje prvog dijela od strane baruna Imsena do 1745. godine, odnosno drugog dijela od strane grofa Jankovića u razdoblju između 1760. i 1777. godine, a uspio je opstati, unatoč već spomenutoj zapostavljenosti, do danas zahvaljujući čvrstoći gradnje. Povjesničari pretpostavljaju da je služio kao vlastelinska pivnica i hambar, ali najvećim dijelom svoje povijesti kao vinski podrum odakle mu i naziv. O tome svjedoče ogromne bačve koje se još uvijek nalaze u dijelu podruma, ali i ostaci također ogromne metalne preše i mlina za grožđe koji se nalaze na katu.

Jedno vrijeme nakon drugog svjetskog rata u njemu je bio pogon „Jasen“ bivše drvno prerađivačke tvornice „Papuk“, a nakon toga ga je kao skladište koristilo Trgovačko poduzeće „Budućnost“, također upokojeno nakon rata. Sredinom sedamdesetih godina je u požaru izgorio veći dio drvene krovne i međuetažne konstrukcije i od onda se uglavnom nije koristio osim u nekoliko prigodnih manifestacija zadnjih godina (dio Multipaka) kada je prostor improviziran. Obnova Spahijskog podruma je počela još krajem prošlog stoljeća zanavljanjem krova i ostale drvene konstrukcije, potom stavljanjem vanjske stolarije, a unazad dvije godine i uređenjem uličnog dijela fasade čime je prestala ugroza za prolaznike, što je sve financirano sredstvima Ministarstva kulture, odnosno gradskog proračuna.

Njegova skoro polustoljetna zanemarenost tim više čudi jer su uz Spahijski podrum vezani brojni pakrački mitovi i legende, od toga da je na tom mjestu bila poznata pakračka kovnica novca banovca, da je neko vrijeme služio kao samostan, o tunelima koji počinju ispod njega i završavaju čak do Čaklovačke kule ili bar u obližnjoj crkvi.

Sve to može poslužiti kao priča za privlačenje turista u obnovljenom prostoru. Svi s kojima smo razgovarali o projektu, prvenstveno voditeljicom Zrnom Garača, ali i Jelenom Hihlik. voditeljicom Muzeja, koji bi u konačnosti trebao i upravljati ovim objektom, ističu da je riječ o vrlo vrijednom posve inovativnom projektu koji bi vrlo lako mogao postati jedna od pakračkih prepoznatljivosti. Do tada treba pričekati još dvije godine koliko pretpostavljaju da će trebati za njegovu obnovi. No što su dvije godine čekanja u odnosu na polustoljetnu zanemarenost ili 30-tak godina njegove izgradnje pred najmanje 250 godina.