Još 13. ožujka smo iz policije dobili informaciju da je nestala 35-godišnja Prekopakranka Renata Gillibrand, djevojački Glumbić. Takvu informacije dobivamo s vremena na vrijeme no ne reagiramo jer obično nestala osoba bude u nekoliko narednih dana pronađena, mlađe osobe  najčešće po nekoliko stotina kilometara od Pakraca, a starije naredni dan nekoliko kilometara od doma. No 27. ožujka policija je ponovila da se Renata još uvijek vodi kao nestala i da potraga i dalje traje.

Informacija nam je postala tim interesantnija jer smo o Renati u podužim reportažama pisali u dva navrata, u kolovozu 1997. godine reportaža naslovljena „Tako mlada, a već nije Pakračanka“, te opet u kolovozu pet godina poslije u tekstu naslovljenom „Od bebysitterice do magistrice“.

Tko je Renata?

Već 1997. godine nakon slučajnog susreta nam je postala interesantna kao mlada Prekopakranka koje je nakon prvog razreda gimnazije završenog u Pakracu u ljeto 1991. godine  nastavila školovanje u Zagrebu, a ubrzo u 1600 kilometara udaljenom Hamburgu temeljom posjeta obiteljskim prijateljima. Kako nam je ispričala u Hamburgu studira pod A germanistiku, engleski i novinarstvo i pod B povijest umjetnosti i politiku, a školovanje financira radeći kao bebysiterrica, baveći se povremeno novinarstvom surađujući u novinama Hamburger Abend Blatt (Hamburški večernji list) te tamošnjom redakcijom RTL-a, televizije koje tada u Hrvatskoj još nije ni bilo, ali i drugim povremenim poslovima.

Javila nam se ponovo točno pet godina poslije kada je došla na godišnji odmor mami i tati svega nekoliko dana nakon što je postala magistrica germanistike, novinarstva i političkih znanosti, ali i godinu dana nakon što se udala za Engleza Craiga Gillibranda uzevši njegovo prezime. Osim udaje i diplome, od našeg prvog teksta Renati se štošta promijenilo u životu. U London je počela suradnju s BBC-a za koji je izvještavala s najvećih teniskih turnira londonski Wimbeldon, „Australian Open“ radeći intervjue i s takvim svjetskim veličinama kao što su Goran Ivanišević, Boris Becker, Ivan Ljubičić… Sve je ponovo ličilo na vrlo uspješnu životnu priču.

O Renati nakon toga godinama nismo ništa čuli do lani ili preklani kada smo slučajno saznali da se vratila u Prekopakru.

Otišla u uobičajenu dnevnu šetnju

Nakon ponovljene obavijesti iz policije o nestanku posjetili smo u obiteljskoj kući u Prekopakri, Stjepana Širca 15, roditelje majku Mariju i oca Miljenka koji su doselili iz Zagreba sredinom osamdesetih godina.

Prema njihovom kazivanju tog četvrtka 12. ožujka Renata je nakon ručka, iza 12,30 sati otišla u uobičajenu dnevnu šetnju koja obično traje oko dva sata. Nije ponijela niti mobitel, niti novčanik s dokumentima, imala je možda nešto malo novca za kupiti sladoled, sok ili neku sitnicu što je sve spadalo u dnevnu rutinu. No kako se nije vratila kući oko 17 sati je otac otišao najprije na hitnu se raspitati da nije možda zbog nekog udesa završila u bolnici, a kako je nije tamo pronašao otišao je nestanak prijaviti na policiju. Mada su ga najprije uvjeravali da treba proći 24 sata od nestanka, svejedno ih je iste večeri posjetila policajka koja je uzela uobičajene podatke kao što je starost (rođena 1975. godine), boja očiju i kose (smeđa), visina (165 cm) obučena u crnu jaknu, plave traperice i sive tenisice. Od tada kaže majka, policija ih je posjetila u više navrata, ali ne donoseći nikakve nove informacije, već se raspitujući da li se možda javila.

Majka okrivljuje supruga

Majka tvrdi da nestanku nije prethodila nikakva obiteljska svađa ili nešto slično. Dapače, kaže da je Renata jako privržena roditeljima. Isto tako tvrdi da Renata u Hrvatskoj nema prijatelja ili rodbine kod koje bi mogla boraviti ova tri tjedna neopaženo, a bez dokumenta nije mogla preko granice. Na pitanje što se moglo dogoditi Renati je izrazito izravna: „Oteo ju je i ubio suprug Craig“

Nakon toga uslijedio je vrlo mučan opis bračnog života Gillibrantovih koji nije dobro funkcionirao ubrzo nakon vjenčanja 2001. godine, a u kojem nije nedostajalo psihičkog i fizičkog nasilja. Razišli su se 2013. godine, ali su se nakon suprugovog obećanja pomirili i 2014. godine se rodila kćerka Isibela s kojom Renata dolazi u Prekopakru početkom 2015. godine i ostaje pet tjedana. U proljeće 2016. godine dolazi ponovo jer je dijete oboljelo na bruh i operirano je u Klaićevoj bolnici. Renata je tada ostala u Prekopakri više mjeseci radeći od kuće posao u uredu za odnose s javnošću u londonskoj podružnici  multinacionalne  naftne kompanije Shell. No brak je, po tvrdnji majke, postao sve gori pa su posredovale i britanske pravosudne i socijalne službe stavljajući se pristrano na stranu isključivo svog državljana pa je baka Marija unuku morala u kolovozu vratiti  u London što joj nije bio prvi posjet kćerinoj obitelji u njihovom londonskom domu. Craig je ograničavajući susrete majke i kćeri, Renati branio i dolazak u zajedničku obiteljsku kuću u Londonu. U tijeku je, kaže majka, postupak rastave koji je prema tvrdnji Renatinog odvjetnika trebao biti završen u svibnju ili lipnju, pri čemu se je Renata bila spremna odreći vlasničkog udjela u kuću u zamjenu za skrbništvo nad kćeri Isibeli čega se bojao Craig.

Craig, kojeg Marija opisuje i kao neradnika, je u dva ili tri navrata boravio u Prekopakri odnoseći se jako omalovažavajući prema Hrvatskoj i našem načinu života. Uglavnom u oko pola sata razgovora punica za zeta nije imala niti jednu lijepu riječ i više puta je ponovila da on stoji iza toga.

Kako je ispričala Marija, Renatina prijateljica Vlatka je prve subote nakon nestanka, dakle dva dana poslije, po Prekopakri i Pakracu polijepila ili podijelila više desetaka letaka (na naslovnoj fotografiji) te organizirala potragu u koju se uključilo dvadesetak ljudi iz Prekopakre, Pakraca i Lipika koji su u četiri grupe obišli prekopakranske livade, voćnjake i šikare. No bez rezultata.

Glumbićevi u svom domu već tri tjedna čekaju vijesti strahujući da one neće biti dobre.  Nadamo se, radi njih, a još više radi Renate, da ćemo i četvrti put imati potrebe pisati o Renati: kao i prva dva puta vedro i veselo kakav je dojam ostavila kao osoba u naša prva dva kontakta.

POLICIJA: Potraga i dalje traje

„Vezano za Vaš upit obavještavamo vas da policijski službenici i dalje kontinuirano provode  mjere i radnje iz naše nadležnosti u cilju pronalaska nestale osobe. U okviru toga obavljaju se razgovori s građanima koji bi mogli imati korisne informacije o nestaloj osobi, a sva prikupljena saznanja se provjeravaju. Također su  u suradnji s HGSS-om obavljene  pretrage terena na područjima gdje je prema prikupljenim saznanjima nestala osoba zadnji put viđena da se kreće, ali bez uspjeha. U cilju  njenog pronalaska i dalje se intenzivno prikupljaju obavijesti i provjeravaju sve korisne informacije“, odgovorila je jučer na naš upit Nikolina Janković, glasnogovornica požeške policijske uprave.