Pravo na rad jedno je od temeljnih ljudskih prava, ali mnogima je danas uskraćeno, posebno osobama s invaliditetom. No da postoji i svijetlih priča u našoj sredini, dokazuje suradnja Udruge za promicanje inkluzije koja djeluje kroz Organizirano stanovanje Pakrac/Lipik i privatnog logopedskog kabineta ProLogos vlasnice Daliborke Ciganović, koja je zaposlila jednu njihovu korisnicu kao tajnicu.

Udruga za promicanje inkluzije na području Pakraca i Lipika djeluje sedam godina i trenutno ima 31 korisnika, od kojih su dvoje zaposleni s ugovorom o radu, šestero ih sudjeluje u nekim aktivnostima, primjerice rade u dobrovoljnom vatrogasnom društvu, na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, u frizerskom salonu i slično, a desetero ih svakodnevno odlazi u radni centar Udruge Latica. Kako je rekao voditelj Udruge Tomislav Balešić, svi korisnici koji rade, shvaćaju posao kao obvezu i zadovoljni su što mogu pomoći. Inače, osobe s intelektualnim teškoćama su najbolje u poslovima koji su jasno definirani i koji se ponavljaju. Mogu se fokusirati na jednostavne radnje, koje bi drugima brzo dosadile, a kad ih usvoje, posao obavljaju precizno i kvalitetno. "Cilj inkluzije jest da osobe u budućnosti ne završe i ne ostanu u institucijama, kao i da se uključe u sve sfere društvenog života. Kad se zaposle bolje se osjećaju, zadovoljniji su, shvaćaju da doprinose, drugi im se dive, a oni sami sklapaju prijateljstva i šire svoj krug prijatelja. Krajnji cilj inkluzije je da osobe steknu toliko iskustva i samopouzdanja da izađu iz programa i da postanu sposobni samostalno priskrbiti za dostojanstven život", istaknuo je Balešić.

"Jedan od problema zapošljavanja osoba sa intelektualnim teškoćama je i naše zakonodavstvo koje određuje da, budući da su korisnici smješteni u organiziranom stanovanju, svi oni sa svojim prihodima, primanjima, mirovinama, imovinom, moraju sudjelovati u plaćanju te usluge", napominje Balešić i navodi kako to na korisnike djeluje destimulirajuće.

Elizabeta je vješt radnik 

Elizabeta Stanković jedna je od dviju osoba, korisnika Udruge, koja je zaposlena s ugovorom o radu, na pola radnog vremena. Iako nije rođena ovdje, smatra se Pakračankom i izuzetno je zadovoljna kako su je prihvatili u okolini, ali i na radnom mjestu. "Radim dva dana tjedno, a moji zadaci su upisati pacijente pri dolasku, dati im novi termin kad završe, naplatiti uslugu, fotokopirati dokumente", objašnjava nam Elizabeta. Njezina poslodavka, logopedica Ciganović napominje kako je Elizabeta sve zadatke koje joj je zadala izvršila s osobitom vještinom i kako su je pacijenti, posebno djeca, izvrsno prihvatili.

Nužna promjena zakona

Ciganović smatra da se hitno mora mijenjati Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, kako bi se omogućilo takvim osobama zapošljavanje bez da izgube svoja prava i svoj status. Za primjer uzima Njemačku, u kojoj je neko vrijeme živjela i također imala ordinaciju, gdje osobe u slučaju zapošljavanja ne gube svoj status, invalidninu, ni dječji doplatak, i sasvim regularno se prijavljuju na zdravstveno, mirovinsko te primaju plaću. Nadalje, prema Zakonu, poslodavci s više od 20 zaposlenih radnika dužni su zaposliti određeni broj osoba s invaliditetom u primjerenim radnim uvjetima, a ako to ne učine dužni su uplatiti u korist državnog proračuna novčanu naknadu. Nažalost, oko 60 posto poslodavaca u Hrvatskoj i dalje bira plaćanje kazni, umjesto zapošljavanja osobe s invaliditetom, što i Balešić i Ciganović smatraju neprihvatljivim.

"Želim apelirati na kolege obrtnike i poduzetnike, ali i ravnatelje javnih ustanova i lokalnih poduzeća da se zamisle, da ne budu ksenofobični i pruže priliku ljudima u inkluziji, jer Udruga ima i mladih ljudi, koji itekako imaju potencijala da bi se uključili u društvenu zajednicu", istaknula je Ciganović.