Kažu učeniji ljudi da je putovati važno jer se u tome mijenjamo kao osoba, proširujemo vidike, stječemo nova iskustva i cijenimo više ono što imamo. Također, ono nas tjera da podignemo pogled s naših mobilnih ekrana i pogledamo u svijet koji nas okružuje. Da je tome tako dobili smo potvrdu od valjda najrelevantnije osobe na pakračko-lipičkom području kojoj su kilometri u krvi, a kofer uvijek spakiran. Zvjezdana Šteković, profesorica engleskog jezika, književnosti i povijesti, danas se može pohvaliti da je posjetila čak 39 različitih zemalja u nešto manje od tri stotine organiziranih putovanja.
Iako će kroz život vidjeti svijeta, zavoljeti autobus, brod ili avion, prvo putovanje kojeg smo se dotakli i nije bilo planirano. Ratne 1991. godine sedmogodišnju Zvjezdanu i roditelje Željka i Miru, dotadašnje zaposlenike lipičke tvornice stakla, životni put odveo je na područje Istočne Slavonije gdje su iznova organizirali život. Zvjezdana je tamo proživjela djetinjstvo, pozavršavala škole kao i osječki Filozofski fakultet na kojem je diplomirala 2008. godine.

„Nakon stečene diplome htjela sam odmah posao, a s obzirom na to da u Lipiku imamo obiteljsku kuću, na roditeljsku sugestiju podnosim molbe u tri škole na pakračko-lipičkom području i bivam primljena u sve. Konačan odabir pao je na Srednju školu Pakrac gdje i danas radim“, priča Zvjezdana i dodaje da je isprva imala u planu samo odraditi pripravnički staž, a onda sreću potražiti u Zagrebu.
Međutim, ubrzo je spoznala prednosti života u maloj sredini i sve manje joj se ideja sa Zagrebom činila dobrom. Osim toga, treba li pored vlastite kuće u Lipiku plaćati najam stana u Zagrebu ili taj novac potrošiti na putovanja? Dileme je nestalo u čas…
„Danas radim u Pakracu i živim u Lipiku. Požalila nisam niti sekunde što sam tako odlučila i mogu reći da sam izuzetno zadovoljna životom. Ne propuštam priliku i sreću pronalazim na čestim putovanjima na koje uglavnom idem s prijateljicama. Posjećivanje različitih država, otkriva lepezu povijesnih, političkih, kulturnih i životnih pitanja. I to svaka destinacija na svoj način, zbog čega je jako teško istaknuti jednu ili nekolicinu među njima“, kaže Zvjezdana koja se, naravno, izvrsno služi engleskim jezikom, a osim njega aktivno govori i španjolski. Zasluga je to televizora i španjolskih sapunica koje su svojevremeno „harale“ malim ekranima, isto kao danas turske pa se Zvjezdana i taj jezik ne ustručava progovoriti, primjerice kad posjeti omiljeni joj Istanbul.
„Proputovala sam mnogo. Prvo putovanje bilo mi je 2009. godine s učenicima SŠ Pakrac u Tunis i od tada započinjem stavljati recku za svaku novu zemlju koju posjetim. Destinacije određujem nakon pomnog proučavanja i bjesomučnog surfanja bespućima interneta. Uvijek imam nekih pet favorita dok mi se konačna destinacija ne iskristalizira. Istražujem Turističke agencije, naletim na nekakve popuste, pročitam nečije lijepo iskustvo…Sve to igra važnu ulogu u određivanju budućeg putovanja“, objašnjava Zvjezdana.

Putovanje više nije luksuz

Cijene, priča, nisu strašne, putovanje više nije luksuz. Usporedimo li to s hrvatskom obitelji prosječne platežne moći koja za 7-10 dana ljetovanja na našoj obali treba pripremiti nekih 7.500 kuna, onda su davanja za međunarodna putovanja poprilično uravnotežena. „Nešto malo manje (7.200 kn) sam izdvojila za 14 dana na Maldivima. U tu cijenu je uračunata avionska karta, hotelski smještaj – puni pansion (doručak, ručak, večera..) te izleti. Skuplje bi me koštalo 10 dana u Zadru… Azija je stvarno jeftina i dostupna. Noćenje u prekrasnom hotelu na Baliju košta 50 kuna s doručkom“, objašnjava i dodaje da svoja putovanja financira iz redovne profesorske plaće, ali da dosta radi i honorarno. Između ostalog izdvaja vođenje tečaja na HZZZ-u te posao vanjske suradnice pri Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje gdje svake godine na državnoj maturi ispravlja eseje. „Ne odbijam honorar, ako je unutar mog zanimanja.“

Sreća je uvijek blizu

Osim vrijednog rada, neka putovanja zaradila je jednom drugom predanošću. „Imam neku ludu sreću, izvlače me često na nagradnim igrama“, smije se i kaže da ih redovito igra i da je izvučena točno 30 puta do sada. Na natječaju za najbolju fotografiju osvojila je glavnu nagradu za uradak mobitelom. Tisuću osvojenih eura potrošila je na put u Finsku na koji je povela mamu. „Odvela sam mamu kod Djeda Božićnjaka, vidjela skupu Finsku, no nisam uspjela vidjeti Auroru Borealis. Tako da nisam završila sa Skandinavijom. Morat ću se vratiti, jednom, do Norveške, Islanda…“. Nagrađena je i od FlixBusa za putopis za što je dobila 5 međunarodnih karata, nekako ubrzo je kao profesor engleskog i povijest postala i stipendist Ministarstva znanosti i obrazovanja što je podrazumijevalo put u Izrael gdje je dodatno proučavala Holokaust…

Pričamo li o sreći, ona Zvjezdanu prati i na samim putovanjima. Primjerice, dosta je znati da se zatekla prošle godine na Baliju u vrijeme velikog potresa u kolovozu, ali i da je „pogodila“ posjet Egiptu 2013. godine baš u vrijeme vojnog udara i svrgavanja prvog demokratski izabranog predsjednika Mohammeda Morsija.
Ostavimo li po strani ove tamnije trenutke turističkih pohoda, Zvjezdana putovanja uglavnom pomno planira pa su slična iznenađenja rijetkost. S druge strane smještaj i prehrana su uvijek nepoznanica, no već zna što se gdje može očekivati.

Dok bi muškarca opisali kao „svejeda“, za damu se to fino kaže da je „hranidbeno otvorena“ pa nam je tako i Zvjezdana opisala svoju jednostavnost po pitanju prehrane. „Ne volim samo iznutrice, ostalo može. Nisam probala nikakve ekstravagantne stvari. Azijska hrana je fina, bude malo ljuća, gornja Afrika i Tunis nude janjetinu i rižu, prehranu sličnu europskoj. Svugdje se nađe nešto, nije problem. Mačke, štakore, pse i slično, ne bih, hvala“, kaže i dodaje da ni po pitanju smještaja nije previše izbirljiva iako većinom boravi u udobnim hotelskim sobama. „U jednu sam ruku hedonist i volim uživati, ali ne bježim niti od privatnog smještaja, ako je uredan i donekle siguran“. Sigurnost je, drži, važna stavka na putovanjima pogotovo jer njihovu ekipu čini žensko društvo.

Filipini? Baš i ne, Maldivi? O da…

Pamti li kakve ružne stvari s putovanja, odnosno postoji li mjesto gdje je ostala razočarana, možda ravnodušna?
„Ne, iako sam zahtjevna po tom pitanju sve manje-više bude ono što očekujem. Recimo posjetila sam piramide u Egiptu i nakon njih me više nije previše toga tamo zanimalo. Isto je bilo u Parizu gdje sam u muzeju Louvre vidjela Da Vincijevu Mona Lisu. Nakon toga sam se osjećala nekako prazna, vidjela sam što sam željela i to je to… Ne zavaravam sebe i ne gubim vrijeme“.
Kaže da je možda malo razočarana Filipinima. „Na fotografijama možda i izgledaju kao mali prirodni raj, ali nakon slijetanja kao da su upravo prošli potres, poplava i rat. Po blatnjavim putovima su nas zatekli psi lutalice, razvučen veš po ulicama, prosjaci, gomila blata…sve to nije izgledalo nimalo impresivno. Međutim njihova turistička favorit ponuda je plivanje s kitopsinama (biljojedi) i to je doista fantastično iskustvo, ali nećemo uskoro ponoviti posjet…“
Gledajući posjećene destinacije Zvjezdana je najviše boravila po Europi, potom je tu Azija i nešto malo Afrike. Oceanija te Južna i Sjeverna Amerika je ne privlače. Usporiti ne namjerava kao niti nešto previše mijenjati…Godišnje putuje između 5 i 15 puta. Svaki produženi vikend, školska „spajanja“ ili regularan godišnji odmor koristi za pobjeći negdje. Svaku godinu tijekom koje ne udari barem jedan novi pečat u putovnicu, smatrat će izgubljenom.

Nije sve samo raskoš i blještavilo

Nisu niti sva putovanja raskoš i blještavilo. Obišla je i onaj dio Europe koji mnogi smatraju siromašnijim. Ona to drugačije vidi. „Ne bih ih nazivala siromašnima. Tirana me iznenadila, dosta su urbanizirani. Rumunjska možda malo zaostaje u ruralnom dijelu dok idete prema Bukureštu. No tamo… s razlogom ga zovu Mali Pariz. Prošle godine sam vodila djecu u svibnju u Temišvar, grad kulture i djeca su mogla vidjeti da su sve predrasude potpuno neutemeljene.
Bi li mijenjala Pakrac, Lipik, Hrvatsku za neku drugu destinaciju da se ukaže prilika za novi život? „Ne bih“, spremno odgovara, „volim život u maloj sredini i svoj život koji živim. Još ga više cijenim kad nešto vidim i kad je usporediv. Živimo u lijepim klimatskim uvjetima i cijenim to.“
Nema veze ni to što se jako dobro sjeća toplih maldivskih dana, šarenila Indijskog oceana za koji tvrdi da je barem uz rame našem Jadranu te tamošnjih vječno nasmijanih ljudi. „Kad bih mogla, ukrala bih im to raspoloženje i pozitivnu energiju koja ih okružuje. Ta maldivska sreća navodno ima veze s njihovim geografskim položajem i izloženosti suncu. Iako se iza fasade bogatstva krije ogromno siromaštvo i ljudi žive po šupama, opet su vedri, skromni i nasmijani. Takvo raspoloženje želim prepoznati u budućnosti i u našem okruženju“.
Stoga će, kao i do sad, do budućih svjetskih destinacija i dalje kupovati samo povratnu kartu iz svog slavonskog zavičaja…