Pakračka tržnica svakog četvrtka okupi na desetke proizvođača voća i povrća iz kruga od 50-tak kilometara od Pakraca. Jedna od njih je i Jasenka Valičević iz Popovače, nositeljica obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva koje na šest hektara proizvodi razno voće i povrće koje prodaje dijelom svježe, a dijelom prerađeno u sokove ili pekmez, a pored toga obrađuju i vinograd s oko tisuću i pol čokota vinove loze.
Na pakračkoj je tržnici četiri godine, na jednom od prvih štandova u „zelenom dijelu“, desno od ulaznih vrata. Od drugih sličnih prodavačica na pakračkoj tržnici razlikuje ju činjenica da je prošlog vikenda sudjelovala u Ozlju na završnoj manifestaciji izbora najuzornije hrvatske seoske žene koju je pokrenula Zagrebačka županija prije 20 godina i za koju ju je prijavila bivša europarlamentarka i sugrađanka Marijana Petir i kutinski novinar Nikola Blažeković. U konkurenciji 20 žena nije pobijedila, ali je osvojila priznanje za najočuvaniju nošnju.
Cilj afirmacija tradicijskih vrijednosti
Ovim projektom u organizaciji Udruge Uzorne hrvatske seoske žene nastoje se promovirati tradicijske vrijednosti s ciljem afirmacije i podizanja kvalitete življenja na hrvatskom selu. Svaka od kandidatkinja koja sudjeluje u izboru predstavlja kraj iz kojeg dolazi, te svojevrsno doprinosi njegovom napretku, a osim što mora biti istaknuti poljoprivredni proizvođač potrebno je biti članica KUD-a i drugih udruga koje promoviraju i potiču kvalitetu života na selu, kaže se u propozicijama istoimene udruge koja službeno provodi natjecanje.
Jasenka je članica KUD-a „Moslavka“ iz Gornje Gračenice koji njeguje kulturnu baštinu moslavačkog kraja. Pored toga, naročito zimi, bavi se kukičanjem, šivanjem i štrikanjem. Voli peći kolače koje je jedno vrijeme pekla i na tržišnom principu.
Na pakračkoj tržnici je svakog četvrtka četiri godine što podrazumijeva ustajanje toga dana u četiri sata. U ponudi, ovisno o dijelu sezone, ima 30-tak vrsta voća i povrća koje s certifikatima proizvodi njen OPG u kojem, osim nje, još radi suprug Vladimir, inače zaposlenik kutinske Petrokemije. Sin Viktor (28 godina) se unazad dvije godine specijalizirao za preradu voća i povrća u prirodne sokove koji su također u ponudi na pakračkoj tržnici, a odnedavno nakon završenog školovanja, u rad OPG-a se uključila i kćer Gloria (23). Osim uzgojem voća i povrća, a izrazito je ponosna na voćnjak japanske šljive star pet godina, uzgajaju svinje, a donedavno su imali i krave. Na imanju posjeduju hladnjaču te prostor za preradu voća u sokove.
U Pakracu veći promet nego u Kutini
Osim na pakračkoj tržnici srijedom i subotom je i na kutinskoj dok ostale dane su posvećene uzgoju i preradi. S obzirom na iskustva s dvije tržnice iznenađuje podatak da u Pakracu ima veći dnevni promet nego u Kutini. Pored toga, kaže, u Kutini upola manji prodajni prostor plaća dvostruko skuplje nego u Pakracu. No, osim same cijene, veći joj je problem što na malom štandu u Kutini nema prostora za adekvatno izložiti robu dok u Pakracu prostor, zahvaljujući činjenici da se nalazi uz zid, ostavlja brojne mogućnosti pa uglavnom proda skoro sve što donese. Pakračani su, kaže, kod nje najviše zainteresirani za voće, a trenutno jako dobro idu kruške i grožđe.
Zbog svega rečenog čak razmišlja da se povuče s kutinske tržnice, odnosno da ponudu preseli na štand ispred kuće u Popovači. O napuštanju pakračke tržnice, bez obzira na ustajanje u četiri sata i gotovo trosatno putovanje u oba pravca, ne razmišlja pa ćemo moći još dugo uživati i proizvodima s OPG-a jedne od i službeno najuzornijih hrvatskih seoskih žena.