Kolovoz je mjesec u kojem je završena pčelarska sezona, vrijeme je bezpaše i počinje se s pripremama pčelinjih društva za narednu godinu. Povod je to za kratak razgovor s Robertom Androićem, predsjednikom Udruge pčelara Pakrac-Lipik koja ima 58 članova u čijem se vlasništvu nalazi oko 3600 košnica. Kroz razgovor nam je otkrio kako ocjenjuju netom završenu pčelarsku godinu koja je na svom isteku proglašena jednom od najlošijih u posljednje vrijeme.
„Nikako ne možemo biti zadovoljni. Iako je zimsko-proljetni prijelaz protekao bez mraza koji nas je uništavao ranijih godina, glavobolju ove su nam zadali vrlo kišni travanj i svibanj koji su uništili prvu voćnu pašu koja je vrlo važna i za pčelinji razvoj. Takvo vrijeme je nepovoljno utjecalo i na cvat bagrema koji je nama glavna ispaša tako da su pčelari sa stacioniranim pčelinjacima doživjeli pravu katastrofu. Oni sa selećim košnicama nešto su uhvatili na amorfi i kestenu, no i to je bilo ispodprosječno. Malo je dao tek suncokret…“, kaže Androić i dodaje da je najbolji primjer užasne godine to da su pčele za vrijeme upravo najvažnije, bagremove paše morali prihranjivati što je rijetkost kakvu ne pamte niti stariji pčelari. Razočaranje je kod lokalnih pčelara veliko, naročito nakon prošle godina koja je, prema Androiću, bila vrlo dobra i ponudila određeni optimizam, pošto je i sama stigla nakon nekoliko problematičnih godina.
Imaju li pčelari pravo na prijavu elementarne nepogode u ovakvim slučajevima ili na neki drugi vid obeštećenja? „Nemamo ništa. Sve je naš rizik i svjesno iz godine u godinu ulazimo u njega. Barem naši Gradovi imaju sluha za probleme pa su nam 2017. godine pomogli s po 10 kuna po košnici, a ove su nam godine sredstva u visini 14 tisuća kuna (Pakrac 9, Lipik 5) namijenjena za stručni izlet u Sloveniju prenamijenili u jednokratnu pomoć“, objašnjava.
Dobro će doći s obzirom na to da su druga polovica srpnja i kolovoz mjeseci u kojima se provode opće mjere borbe protiv varoe – nametnika koji napada pčelinje zajednice. Zaštitu od varoe treba početi posljednjih dana srpnja, intenzivirati u kolovozu, da bi se završila do 10 – 15. rujna. „Lijekove plaćamo sami pa članovima naše Udruge troškove refundira Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ali bez pdv-a. Nekad je lijek bio potpuno besplatan, no ta je praksa posljednjih godina izumrla pa je i prevencija sve slabija.“, kaže i ovim putem upućuje apel ostalim pčelarima: „Svaki posjednik košnica, makar i samo jedne jedine košnice, treba doći u našu Udrugu i prijaviti lokaciju i broj košnica. Osim što je to i zakonska obaveza, tako će steći pravo na povrat sredstava za lijekove od Agencije“.
Hoće li loša pčelarska godina utjecati na cijenu meda te hoćemo li ga mi kupci, kao krajnji korisnici, plaćati skuplje? „Mislim da se neće ništa promijeniti. Loša sezona tiče se samo nas, malih proizvođača jer se naš med prodaje najviše preko kućnog praga, a tamo je cijena i dalje od 40-50 kuna za kilogram za standardne okuse – ista kao i do sad, jer se višim cijenama ne bi moglo konkurirati onim u trogovačkim lancima“ odgovara.
Trgovine i trgovački lanci su pak druga priča. Tamo cijene neće porasti iz drugog razloga koji već duže smeta i podiže glas pčelara širom Hrvatske, a to je uvoz meda lošije kvalitete. Uvoze se nerazumno velike količine, koje se u velikim trgovačkim centrima koje nije previše briga za lošu godinu domaćih pčelara, prodaju po nižim cijenama od hrvatskog meda pa on ostaje neprodan. Stoga uvozni med domaći pčelari doživljavaju kao nelojalnu konkurenciju, koja im preotima kupce u nefer tržišnoj utakmici.
Što činiti u takvoj situaciji? Udruge mogu i smiju provoditi akcije na podizanju svijesti svojih sugrađana da samo kupnjom domaćih proizvoda pomažu i unaprjeđuju naš standard i proizvodnju. Pakračko-lipička udruga to čini godinama kroz tradicionalne akcije u odgojno obrazovnim ustanovama na području Pakraca i Lipika, gdje početkom školske godine mališanima skreću pažnja na važnost pčelarstva u zajednici i daruje ih se 20 gramskim pakovanim medom. Niti ova godina, obećaje Androić, neće biti izuzetak.