Valentina Nikolić, učenica 8. razreda Osnovne škole braće Radića, u kategoriji samostalnih novinarskih radova, te pakrački mali glumci u kategoriji skupnih dramsko-scenskih izraza predloženi su za državnu smotru LIDRANO 2019. na županijskom natjecanju koje je održano prošlog tjedna u Pakracu, a na kojem je sudjelovalo 222 sudionika, 46 mentora i 176 učenika osnovnih i srednjih škola s područja naše županije.

Mali pjesnici, glumci i novinari pokazali su svoje najbolje radove i vještine, a iako još pakrački osnovci ne znaju hoće li sudjelovati na državnom Lidranu, budući da predloženi radovi idu na komisiju u Zagrebu koja iz svih županija bira 20-tak za Državnu smotru,  zanimalo nas je kako su se pripremali, je li bilo treme i što im znači uopće sudjelovati na takvim natjecanjima.

Sva su djeca glumci

Dramska skupina područne osnovne škole u Prekopakri koju čine učenici Stjepan Kiš, Tena Fider, Laura Blažević, Dora Krajina, Petra Martinović, Jana Matičić, Andrija Turković, Matija Višić, Matej Zekić i Magdalena Žilić predstavila se predstavom „Budale“ nastaloj prema tekstu Zvonimira Baloga.

Njihova mentorica i učiteljica Božidarka De Zan kaže kako se prema propisima sastaju jedanput tjedno po jedan sat, ali zapravo se okupljaju „kad god im padne na pamet“, kad god žele glumiti i imaju potrebe za više proba što je gotovo svakodnevno.

Da obožavaju biti na sceni i da uopće nemaju tremu potvrdili su nam i oni sami, mali glumci, koji su nam samo za naš dolazak upravo i izveli predloženu predstavu. Ništa im nije teško kada se pripremaju izaći pred publiku. Naučiti tekst nije problem, uloge se lako rasporede i uvježbaju, trema je riječ koju ne poznaju, a ni improvizacija im nije strana. Da ne govorimo i o kostimima koje izrađuju sami s učiteljicom Božidarkom. Naravno da bitnu ulogu odigraju i roditelji, jer se vrlo često uključuju i pomognu podrškom, razumijevanjem, ponekad i u samoj izradi kostima, a vrlo često su i „pomoćna“ publika kod kuće kada je potrebno uvježbati uloge.

Osim njih na dramsku skupinu idu još učenici i drugog razreda pa ih bude i dvadesetak tako da su većinom svi na sceni kada pripremaju predstave, a Pakračani ih viđaju redovito, skoro na svim manifestacijama i svaki put s novom izvedbom.

„Sva djeca su sposobna glumiti jer smatram da im je ta vještina dana rođenjem. Neprestano glumimo različite uloge kroz život i to je antropološka karakteristika, no na dramskoj skupini to samo malo usmjeravamo. Nije najvažnije da naša okupljanja uvijek urode novom predstavom nego polazim od toga da se u nastavu uvedu dramske metode koje učenicima olakšavaju druge predmete u smislu razbijanja „grube“ strukture nastave. Upravo zbog toga oni nemaju tremu pred bilo kakav nastup i na nastavi samostalno rade prezentacije, znaju uobličiti jezične rečenice, znaju oformiti misao i grade samopouzdanje. Zapravo djeca kroz formu kazališta mogu istraživati sve što je sadržaj ljudskog života“, rekla nam je učiteljica Božidarka.

Iako bi im bilo žao da ih ne pozovu na državnu smotru, jer su se razumljivo dugo pripremali i trudili, ipak nema predaje i predaha. Već su u pripremama za novu predstavu koju će izvesti na završnoj školskoj priredbi.

Lakoća izražavanja i tečnost misli

Novinarska reportaža „Čarolija Like i Dalmacije“, učenice 8. razreda Valentine Nikolić,  koja je također predložena za državni Lidrano zapravo je nastala iz domaće zadaće iz programske teme nastave književnosti u kojoj su trebali napisati putopis, rekla je Valentinina mentorica i nastavnica hrvatskog jezika Martina Nenadović-Lneniček.

Temu nije bilo teško smisliti budući da su osmaši obišli Liku i Dalmaciju u sklopu svoje ekskurzije pa nije nedostajalo niti materijala za dobru reportažu.

Mentorica Martina kaže kako je ove godine zaista imala težak posao i našla se u nezahvalnoj situaciji jer su joj osmaši koji pohađaju dodatnu nastavu iz hrvatskog jezika donijeli barem deset odličnih putopisa, a trebalo se odlučiti za jedan. Zato je organizirala malo anonimno natjecanje u kojem su učenici, ne znajući koji je čiji rad, sami glasovali i odlučili koji je među njima najbolji. Valentinin rad stoga nije vrednovala samo mentorica nego i njene kolege.

Naravno, kako su nam obje rekle, tekst koji je Valentina prvotno napisala bilo je potrebno, uz Martinine savjete, malo doraditi kako bi on postao prava novinarska reportaža. Pitak tekst, lakoća izražavanja i tečnost misli bile su „ono nešto“ što je Valentininu reportažu ipak izdignulo od drugih, smatra Martina.

„Volim pisati i čitati, posebno romane, pa mi osmišljavanje nekog teksta ili sastavka ne predstavlja problem. Nekad mi je teško započeti, ali kad krene onda vrlo brzo zapišem misli i kasnije preoblikujem rečenice da ljepše zvuče i imaju smisla“, kaže Valentina i dodaje kako bi voljela biti pozvana državni Lidrano, no bez obzira na ishod nastavit će i dalje zapisivati misli, osjećaje i zapažanja što joj, na kraju, predstavlja najveće zadovoljstvo.

Kako su nam svi sugovornici istaknuli, unatoč odličnim učeničkim radovima koji nimalo ne zaostaju za ostalima iz drugih županija, dapače smatraju da su i po mnogočemu bolji, već godinama se učenici naše županije teško probijaju do državne smotre. Zašto je to tako, odgovor treba potražiti drugdje. Nama je cilj ovog teksta istaknuti i javno priznati rad i trud učenika i učitelja. Makar samo i na jednom malom lokalnom portalu.