Motocross na Matkovcu, tradicionalno dobro posjećen i 90. godišnjica postojanja DVD-a Prekopakra bili su nam povod za razgovor s Vladom Eckom, predsjednikom MO Prekopakra. Razgovarali smo o načinu i kvaliteti života u pakračkom prigradskom naselju, problemima i radu udruga koje su brojem nadmašile mnoga ruralna područja.
Nedavno se vaš Mjesni odbor sastao s gradonačelnicom i predstavnicima gradske uprave. Što ste joj tom prilikom rekli?
Na sastanak su osim članova Mjesnog odbora bili pozvani i predstavnici svih udruga koje aktivno rade na području Prekopakre: „Seljačka sloga“, Češka beseda, Udruga žene, NK „Slavonija“ i DVD. Nastojali smo taj sastanak održati s ciljem poboljšanja komunikacije među udrugama u selu i samog
Mjesnog odbora. Drugi cilj bio nam je upoznati gradonačelnicu s problemima s kojima se susrećemo u radu, ali i razgovarati o planiranim radovima na području našeg sela.
U Mjesnom odboru uočili smo da udruge međusobno slabo komuniciraju kod provođenja određenih aktivnosti, naročito onih većih gdje bi međusobna pomoć dobro došla.

Problemi s nogostupima
Što se tiče problema na koje smo upozorili gradonačelnicu uglavnom je to stanje infrastrukture koja je u nekim dijelovima lošija nego prije rata. To se prvenstveno odnosi na nogostupe, ali i dijelove asfalta na kolnicima. Na toj infrastrukturi smo tijekom rata, uz sve one aktivnosti koje je zahtijevao položaj prve linije obrane, pretrpjeli značajne štete. Jedan je dio obnovljen, a drugi nije. Najveći problem nam je nogostup u Frankopanskoj ulici, lijevo od Pihirovorog sokaka, koji je nekada postojao, a sada ga nema. Htjeli bismo ga premjestiti na drugu stranu jer na postojećoj ometa ljudima ulazak u dvorišta. Problem je i Ulica Dalibora Duchača. Kako je riječ o ŽUC-ovoj cesti, Grad je nemoćan, a tom ulicom djeca iz pravca Klise idu u školu, odnosno zaposlenici Bolnice na posao.
Nogostup u Ulici Stjepana Radića treba dovršiti, kao i u Ulici Stjepana Širca gdje nije saniran u gornjoj polovici. U Prekopakri još uvijek imamo kuće koje nemaju mogućnosti priključka na kanalizaciju, primjerice u pravcu Klise. S ostalom infrastrukturom je uglavnom dobro: asfalt imamo gdje god ima stanovnika mada još uvijek ima nekih spojnih sokaka bez asfalta. Jednako je i s javnom rasvjetom koja je prisutna gdje god ima stanovnika. Telefonom i internetom smo posve pokriveni. Poljski su putovi lani jako dobro sanirani i tu se povremeno pojave neki manji problemi koje se rješavaju pojedinačnim akcijama.
Problem su nam još uvijek prisutne divlje deponije u blizini naselja. Uvijek se kaže da sami stanovnici pojedinog naselja prave sebi nelegalna smetlišta. Međutim, na ovima je prisutan i dio pakračkog otpada i jako mi smeta kada ljudi natovare prikolicu ili traktor i onda to ne odvezu na za to predviđeno mjesto nego istovare u neki šumarak ili jarak. Na kraju Frankopanske ulice, iza ciglane je deponij građevinskog materijala. Međutim tamo ljudi navoze peći, kade… Pritom istresaju na put, a ne na deponiju i tako priječe ostalima pristup deponiju koja time poprima razmjere veće od predviđenih.
Prekopakara je lokacijom specifično naselje: nije selo u pravom smislu riječi, a nije ni dio naselja Pakraca. Je li to prednost ili nedostatak?
Ima i svojih prednosti i nedostataka. U naseljima koja su udaljenija od Pakraca nego što je to Prekopakra društveni život je aktivniji jer su njegovi stanovnici orijentirani na vlastite aktivnosti. Mnogim stanovnicima Prekopakre pakrački su sadržaji bliži nego stanovnicima primjerice pakračke Gundulićeve ulice ili Krndije i onda je logično da nismo toliko upućeni samo na naše seoske sadržaje već konzumiramo ono što Pakrac nudi.
No, unatoč tome, Prekopakra je bogata udrugama koje ste vi već pobrojali kada smo govorili o sastanku, ali u Prekopakri je prostorno sjedište i mnogih pakračkih udruga kao što su lovci, moto klub, ribiči. Poboljšava li to život naselja?

Naselje prepuno manifestacija
Naravno da jest jer se njihove značajne manifestacije održavaju u Prekopakri čime nama postaju automatski bliže i puno pridonose bogatstvu društvenog života u Prekopakri. To nam je bila i tema ovog sastanka. Željeli smo postići da se udruge više uključuju u pojedine manifestacije. Primjerice božićni i uskrsni sajam organizira Udruga žena i pritom ostane usamljena, odnosno druge udruge se ne uključuju, a mogle bi. Zašto naša „Sloga“ ne bi na sajmu nešto otpjevala ili otplesala, prezentirali se i u Prekopakri? Primjer dobre suradnje među udrugama imali smo sada kada je DVD slavio 90 godina osnutka, kada je značajni dio ugošćivanja gostiju odradila Udruga žena Prekopakre. Udruge komuniciraju, pojavljuju se na skupštinama, ali ne surađuju dovoljno u provođenju, posebno većih manifestacija kada je posla puno.
Jedna takva velika manifestacija održana je u nedjelju. Mislim na motocross. S obzirom na buku i prašinu, intenzitet prometa, s obzirom na to da parkirani automobili zakrče cijeli Matkovac, smeta li održavanje takve manifestacije Prekopakranima?
Nisam nikad ni od koga čuo takvu primjedbu. Mislim da je ljudima drago da se takva, a i bilo kakva manifestacija održava u njihovom selu. To je ipak jedna od najvećih godišnjih sportskih manifestacija na području Pakraca i mislim da smo ponosni što se ona održava kod nas.
Odazivaju li se stanovnici Prekopakre na takve manifestacije?
Konkretno na motocross, naročito ako je lijepo vrijeme, da. No na ostale, posebno na božićni i uskrsni sajam trebali bi doći u većem broju. Na božićni sajam dođu radi poklona djeci, ali odmah poslije podjele odu, a to nije tako zamišljeno.
Upravo zbog aktivnosti tih udruga govori se o potrebi izgradnje još jednog doma kraj postojećih domova, a govorimo o Češkom domu, lovačkom, vatrogasnom, prostoru NK Slavonije i sajmištu na Matkovcu. Zar stvarno postojeći nisu dovoljni i zašto se Češki dom ne koristi dovoljno?

Potreba za novim domom
Točno je da svi ti prostori postoje, međutim pitanje je koliko je dio njih adekvatan onome čime trenutno raspolažemo. Posebna priča je Češki dom čija je naknada za korištenje prevelika što automatski odvraća udruge od njegova korištenja. Da se u tom pogledu nađe neki zajednički jezik oko visine najma, možda bi ga koristili češće. I o tome smo razgovarali na sastanku s gradonačelnicom
S obzirom na blizinu grada ima li Prekopakra gostionicu? Kako stojite s trgovinama?
gostionicu imamo. Imamo i tri trgovine koje su dobro raspoređene po selu, starijem stanovništvu pogotovo dobro služe za kupovinu i tu ne vidim problem.
Dolaze li autobusi, javni prijevoz?
Samo školski, a mislim da nema niti potrebe jer smo već konstatirali da većina Prekopakrana stanuje bliže centru Pakraca od dijela Pakračana.
Ima li praznih kuća?
Ima, uglavnom iz obnove. Moj dojam je da su prazne kuće manje prisutne nego u Pakracu i da je gustoća naseljenosti veća.
Ima li kuća koje su na prodaju?
Ima, ali bez interesa. Isto kao i u Pakracu, cijene su jako povoljne jer je cijelo tržište takvo.
Da li je i u Prekopakri prisutan trend odlazaka ljudi u inozemstvo?
Da, ali mislim opet manje nego u Pakracu Mi smo poslije Pakraca uvjerljivo najveće naselje s oko 1200 stanovnika i kada ih ode deset to se toliko ne vidi kao u selu s 400 stanovnika. Tim više jer mi zbog te blizine Pakracu nemamo kao u Obriježi česti slučaj da se Prekopakrani sele u Pakrac. Posebno ne kod onih koji su solidnu nekretninu za stanovanje naslijedili od roditelja ili od prije imaju pripremljeno gradilište.
Ima li u Prekopakri seoskih radnih akcija?
Ima, ali ne onoliko koliko bi trebalo biti. Možda bi po tom pitanju mjesni odbor trebao biti aktivniji.
Imate li u Prekopakri problema s lisicama i divljači u blizini kuća?
U znatno manjoj mjeri nego što je to bio problem prije par godina kada je toga bilo poprilično, naročito lisica. Razlog je što je sve manje zapuštenih kućnih dvorišta, ali i njiva oko Prekopakri koje su u sve većoj mjeri obrađene.
Kad razgovaram s Prekopakranima često čujem obrazac „kod nas u selu“. Imate li vi uopće krava u selu?
Dobro pitanje. Mislim da bi ih mogao na prste nabrojati. Svega u nekoliko domaćinstava, konja možda ima u jednoj kući. Kada bismo se vratili 20 godina u prošlost, posebno u godine prije rata, skoro je svaka kuća imala krave. Ako ne krave onda bar svinje. Sada su i one rijetkost, ostalo je nešto malo kokoši. Mada iskreno rečeno, ni prije rata nismo imali neku intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju. Već onda su Prekopakrani bili orijentirani na posao u raznim drugim gospodarskim ili društvenim granama.
Znači Prekopkrani žive na selu, ali mlijeko jednako učestalo kupuju u trgovini kao i mi u gradu?

„Kod nas u selu“
Upravo tako. Ne pamtim kada sam vidio zadnji put da netko Prekopakrom šeće s kanticama za mlijeko. I ovo malo krava što imamo mislim da nitko ne ide kod njihovih vlasnika po mlijeko. No unatoč tome, ostala je navika i Prekopakrani vole reći „kod nas u selu“. Valjda osjećaju veću pripadnost, bliskost. No ako pogledamo način na koji Prekopakrani ostvaruju egzistenciju, stil života i uopće svakodnevicu, pitanje je možemo li se mi uopće zvati selo. Ali većini je drago da živi na selu.
Znači jako malo ljudi živi od poljoprivrede?

Da im je to osnovna djelatnost i izvor prihoda jako malo, mada imam dojam da se u posljednje vrijeme, valjda i popularizacijom OPG-ova i povlasticama i poticajima koji one nose, sve se više ljudi okreće poljoprivredi kao dopunskoj djelatnosti. No ona je osnovna djelatnost u svega nekoliko kućanstava.
Ima li netko kombajn?
Mislim samo Juranovići. Oni su, po mojoj procjeni, najveći poljoprivredni proizvođači u Prekopakri. Tog posla su se uhvatili mladi dečki i zato idu naprijed.
Okupljaju li se navečer ili vikendom Prekopakrani na nekom određenom mjestu kao što je to običaj na selu?
Okupljaju se na Matkovcu, u večernjim satima, ali vikendom kada je vrijeme za roštiljanje, mada to nije samo prekopakransko okupljalište jer dolazi i puno Pakračana. Privlače ih sjenice, jezero, sav onaj prostor s brojnim sadržajima tako da su često i po dva mjeseca unaprijed vikendom rezervirani. Jedino bih apelirao da ljudi iza sebe, nakon upotrebe, malo bolje očiste i više paze na imovinu.
Okuplja se mladež, ali i djeca na prostoru pred školom koji mi volimo zvati „trg“ gdje imamo lijepu fontanu i najjaču uličnu rasvjetu. Djeca se odu igrati i na igralište iza škole. Ovi iz „gornjeg“ kraja okupljaju se kod igrališta na putu za Majur ili kod potoka prema Matkovcu gdje smo također uredili igralište.

Prije rata više orijentirani na sebe
Tu ponovo dolazimo na ono obilježje Prekopakre da je naslonjeno na grad pa mladež za čas ode u gradske kafiće koji su im skoro jednako blizu kao ova prekopakranska okupljališta, a i interesantnija. U tom dijelu, prije rata je Prekopakra ipak bila više orijentirana na sebe i manje se mladež spuštala u grad. Interesantno je da se mladež u moje vrijeme više okupljala u onom starom i derutnom Češkom domu nego u ovom modernom današnjem koji im pruža priliku za ugodnije i raznovrsnije sadržaje nego što smo to mi imali prije rata.
Jednako tako je, s obzirom na prostorne uvjete, neobično da više nema zabava?
Prorijedile su se. Udruga žena organizira za Gospu i eventualno još koju, za Valentinovo, ali je to daleko od prijeratnog vremena kada je zabave bilo skoro svake subote. No činjenica je da kada se organizira zabava dom je lijepo popunjen, uglavnom starim Prekopakranima kojima očito nedostaje takav tip zabave. Mladima je zabava u kafićima, no ovoj srednjoj i starijoj generaciji ipak je zabava najbolji vid okupljanja i druženja. Slično je i s našim slavljem Gospojne. Sada se možda slavi u više domaćinstava nego prije rata, ali ne pojedinačno tako veliko, s puno gostiju i s manjim odazivom na večernju zabavu na koju se nekada masovno dolazilo iz Pakraca i svih okolnih naselja.
Iz ovog razgovora vidimo da je puno tih starih prekopakranskih obilježja nestalo posljednjih par desetljeća. Jesu li još uvijek Širci i Kobetići najbrojnija prezimena u Prekopakri?
Da, to je ostalo, eventualno još i Martinovići.
U tom dijelu, kada su u pitanju migracije, čini se da je Prekopakra naselje koje je najmanje promijenilo svoju strukturu stanovnika poslije rata pri čemu mislim da je bilo znatno manje odlazaka starosjedilaca, ali i znatno manje dolaska novog stanovništva u odnosu na druga naselja. Kako vi to doživljavate u Prekopakri?
Mogao bih se složiti s tom konstatacijom. Mi smo imali jako malo stanovništva srpske nacionalne manjine pa smo imali jako malo i poratnih migracija. Kako nije ostalo puno upražnjenih kuća, nije bilo mogućnosti za dolazak novog stanovništva tako da je kod nas stanovništvo najviše odlazilo prirodnim putem, ali isto tako su djeca odrastala, postajali roditelji i u tom prirodnom procesu ostala su ista prezimena.
U tijeku je, kao i u naselju Pakrac, geodetska izmjera. Surađuju li ljudi s geodetima?
Surađuju, možda ne u dovoljnoj mjeri. Neobično im je što dođe geodet pa traži do vlasnika da odredi među. Onda se ljudi pitaju ako ću ja to učiniti što ćeš mi ti? Uglavnom se susjedi dogovore, mada se u pojedinačnim slučajevima pojavi problem među susjedima. Naravno, većina je sretna što je grad to organizirao na način da ih ništa ne košta i da će odraditi niz poslova kao što je objedinjavanje čestica, „peglanje“ međa koji se radi novaca i tko zna čega još godinama odgađa.
Nogometni klub nikako da se makne iz zadnje lige. Kako to?
Ozbiljnih problema u nogometnom klubu nema, mi se možda malo teže nosimo s tim naraslim financijskim obvezama. Ponovo je problem ta blizina Pakraca gdje mladi Prekopakrani odlaze u školu nogometa u Hajduk i ako postane malo bolji igrač ostaju igrati u Hajduk, a ne u Slavoniji. Otud nama nedostatak igrača i kod mladih kategorija i u seniorima i ne možemo se maknuti iz najslabije lige.
Možda je problem što mi u Prekopakri ne možemo stvoriti na utakmici atmosferu kao i Obriježi. Tamo na utakmicu dođe i staro i mlado I tu je opet problem blizina grada gdje su mladi za pet minuta pješačenje u centru Pakraca. Iz Obriježi to nije moguće i oni idu tamo gdje im je blizu i gdje će se svi okupiti, a to je nogometno igralište.
Ima li netko primjerice iz Zagreba vikendicu u Prekopakri?
Vrlo malo, možda u dva ili tri slučaja koji su uglavnom imali neku vezu s Prekopakrom od ranije.
I za kraj, je li lijepo živjeti u Prekopakri?
Meni jest. Sve mi je blizu u Pakracu, a imamo svoj mir po pitanju prometa, nemamo problema s parkiranjem. Imamo dvorišta, okućnice. Imamo infrastrukturu kao i Pakrac, a ipak u odnosu na Pakračane plaćamo nešto malo manju komunalnu naknadu.