Dr. Željko Glavić u Pakracu je prvenstveno poznat kao dugogodišnji čelnik požeške bolnice, u vrijeme zajedničke ustanove s pakračkom i njen prvi čovjek. No od lanjskog raspuštanja županijske organizacije HDZ-a, najprije je imenovan za povjerenika stranke, a od kraja veljače je i njen legalno izabrani predsjednik. Razgovarali smo o ovim stranačkim izborima, stanju u HDZ-u nakon prošlogodišnje ostavke Franje Lucića i isključivanja župana Alojza Tomaševića iz stranke što bi moglo prouzročiti i poteškoće u odnosu država-županija. Dakako, nemoguće je zaobići razgovor o zdravstvu, konkretno o nedavnom razdvajanju pakračke i požeške bolnice.

Godinama obnašate niz odgovornih dužnosti u zdravstvu zbog čega ste poznati i cijenjeni među širom javnosti. No, u politici ste se prihvatili dužnosti tek unazad godinu dana. Što Vas je motiviralo na to?
Zapravo me nije ništa posebno motiviralo, planirao sam ostati raditi ono što sam radio i dosad, a u politici biti samo površno. Dužnost predsjednika Gradskog vijeća Požege više sam prihvatio kao priznanje i posebnu čast, a manje kao politiku. No onda se dogodila serija neugodnih incidenata najvišim dužnosnicima požeško-slavonskog HDZ-a, raspušten je Županijski odbor, iz vrha stranke zamolili su me da budem povjerenik i pomognem u rješavanju nastalih problema. Takvi se pozivi u pravilu ne odbijaju.
U gotovo 25 godina postojanja županijske organizacije, Vi ste tek treća osoba na njenom čelu. Vaši prethodnici obnašali su svoju dužnost 10-ak godina; Anto Bagarić od 1993. do 2004., a Franjo Lucić je na dužnosti bio skoro punih 15 godina i obojica su morala otići s tog mjesta u pola mandata. Kako komentirate tu dugovječnost, mislite li da je to dobro i jesu li Vaši planovi slični?

Predsjednik neću biti dugo

Dužnost predsjednika požeško-slavonskog HDZ-a sigurno neću dugo obavljati. Mislio sam da će to trajati samo šest mjeseci, no to je nerealno, potrebno je nešto više vremena za potpunu konsolidaciju.
Biste li bili zadovoljniji da ste na izborima 25. veljače imali protukandidata?
Ovoga puta bio je jedan kandidat, volio bih da je to izuzetak.
Zašto na izborima za Županijski odbor HDZ-a nije izabrano svih 40 članova i što je s izborima potpredsjednika?
Slijedi konstituirajuća sjednica Županijskog odbora na kojoj će biti izabrani dopredsjednici, predsjedništvo, tajnik i rizničar. Neki dužnosnici, kao primjerice predsjednici stranačkih zajednica (akademska, žene, mladež, branitelji, utemeljitelji, obrtnici i poduzetnici..), članovi Središnjeg odbora stranke, dožupan, predsjednik županijske skupštine… postaju članovi po funkciji, a postoji i mogućnost kooptiranja nekoliko članova.

A. Tomašević je ustrajao

Jeste li kao stranački povjerenik razgovarali s gospodinom Alojzom Tomaševićem o njegovoj eventualnoj ostavci na mjesto župana i čime je obrazložio svoju odluku da se suprotstavi mišljenju stranačkog čelništva?
Župana, gospodina Tomaševića najprije je predsjednik stranke pozvao da odstupi s dužnosti župana, potom su Predsjedništvo i Nacionalno vijeće HDZ-a učinili isto. Kada to nije prihvatio, isključen je iz stranke. Naravno da sam više puta razgovarao sa županom, ustrajao je u svojoj odluci.
U prosincu na sjednici Skupštine Županije, HDZ je imao mogućnost izraziti neslaganje s takvim ponašanjem župana neizglasavanjem proračuna. Tada to niste učinili, ali nedavno HDZ-ova vijećnička većina nije prihvatila njegovo izvješće o radu u drugoj polovini 2017. godine. Otkud ta promjena?
Proračun Županije nije tema na kojoj se rješava pitanje političke odgovornosti župana za obiteljsko nasilje. O proračunu ovisi puno županijskih ustanova, u konačnici i funkcioniranje same Županije. Nije nam bila namjera rušiti župana, mi smo ga podržavali i na listi HDZ-a izabran je dvaput na tu dužnost. Pozvan je da sâm odstupi, time pokaže da poštuje demokratske standarde i bude, kao visoki dužnosnik i general, primjer drugima. Njegovo izvješće o polugodišnjem radu nisu podržali vijećnici HDZ-a kako bi mu ponovo poručili da stranka očekuje da shvati situaciju i postupi ispravno.
Što nakon neizglasavanja županovog izvješća?
Neprihvaćanje županovog izvješća o polugodišnjem radu ne povlači nikakve sankcije.
HDZ ima u našoj županiji čelnike svih 10 jedinica lokalne samouprave. Većina njih su i vijećnici u Županijskoj skupštini. Hoće li ovakvo neizglasavanje utjecati na odnos gradonačelnika (načelnika) i župana?
Naravno da ova situacija nije dobra za odnos župana s načelnicima i gradonačelnicima.
S obzirom na nedavno županovo isključenje iz HDZ-a i njegovom upornom ostanku na toj dužnosti, kao i ljetošnja ostavka saborskog zastupnika i dotadašnjeg stranačkog čelnika Franje Lucića na sve funkcije u HDZ-u, može li to dovesti da razni županijski programi koji se oslanjaju na državne i EU fondove i pomoći imaju lošiji tretman u vrhu državne vlasti?
Ne, to se neće dogoditi. Svi projekti nastavljaju se normalno.
Opterećuju li takve stvari komunikaciju županijskog čelništva s državnim?
Problem u komunikaciji župana s nekim razinama državnog čelništva teško je izbjeći u ovakvim okolnostima, sve ostalo je posve normalno i uobičajeno
Što biste još istakli kao bitno za trenutne odnose u županijskoj organizaciji HDZ-a?
Županijska organizacija HDZ-a normalno funkcionira, tenzije izazvane nedavnim incidentima pojedinaca smirile su se, provedeni su izbori, potpuno smo posvećeni provođenju programa s kojim smo pobijedili na lokalnim izborima.

Bolnice će i dalje surađivati

Bez obzira što je ovaj razgovor zamišljen kao intervju sa stranačkim čelnikom, bila bi šteta ne iskoristiti priliku, s obzirom na važnost trenutka i Vaše iskustvo, za pitanje o zdravstvu. Od 1. siječnja pakračka bolnica djeluje kao samostalna ustanova. Kako Vi ocjenjujete taj proces osamostaljivanja?
Pakračka bolnica ostala je jedina opća bolnica bez pravne samostalnosti. U tom trenutku nije više bilo smisla podržavati model spajanja bolnica. Nedostatak liječnika specijalista pomalo je postao problem svih općih bolnica, pa i najvećih. Hrvatski bolnički sustav traži neki novi model u kojem bi se zadržala i poboljšala dosegnuta razina kvalitete i dostupnosti i uklopilo u financijske mogućnosti države.
Što je time izgubila (dobila) požeška bolnica, a što pakračka?
Požeška i pakračka bolnica funkcionirale su zajedno četiri godine, bez osobitih problema, surađivale su, a pacijenti su imali bolničku zdravstvenu zaštitu primjerene razine na području cijele županije. Bolnice će i dalje surađivati na korist svih pacijenata. Nitko ništa ne dobiva i ne gubi, mi smo tu zbog pacijenata a pravna rješenja ne utječu na kvalitetu naše suradnje.
Mogu li tu reorganizaciju i na koji način osjetiti građani oba kraja?
Ponavljam, pacijenti neće osjetiti promjene pravnih osobnosti.