Ovo je priča o tome kako su nam se psi nepozvani  „nastanili“ u gradski proračun pa sada jedan gradski ćuko poreznog platiše košta više nego student-stipendist u Zagrebu, budući pakrački liječnik, profesor ili inženjer. Da ne bude nesporazuma recimo odmah, vi što uredno plaćate svakog mjeseca porez, prirez i razne naknade nemojte odmah, ili bar ne prije nego što pročitate ovaj tekst do kraja,  biti ljuti na ta nedužna dlakava stvorenja što samo laju ili mašu repom, nego na stvarne krivce – ljude, njihove vlasnike.

Tijekom jeseni na snagu je stupio novi Zakon o zaštiti životinja. U njemu je puno strože nego dosad definiran način uzgoja  stoke i držanja kućnih ljubimaca. Primjerice, psi se više ne smiju držati na lancu ili u boksu.

Komunalni je redar dobio cijeli niz obveza i prava, primjerice imat će uvid u registar čipiranih pasa na svom području i pravo kontrole njihovog držanja. Puno novih obveza je dobila područna (županijska) samouprava, ali i gradovi i općine, što će iziskivati nova proračunska sredstva. Primjerice svi nečipirani psi koji šeću gradskim ulicama bez ičijeg nadzora postaju gradski što samo po sebi nije novina da nije bilo i pratećih izmjena. Tako se psi više ne smiju eutanazirati nakon 60 dana boravka u skloništu i neuspješnog udomljavanja, nego ostaju živjeti u njemu do udomljavanja ili trajno.

Novi zakon je u praksi našeg skloništa na Bučju prouzročio dodatni problem. Vlasnik skloništa,  Veterinarska stanica Pakrac, zahvaljujući dobrim odnosima s udrugama za zaštitu životinja iz Njemačke, je godišnje u toj zemlji udomljavala više od 200 pasa iz svog skloništa, čime se njihov boravak trošku grada značajno skraćivao. No, kako kaže direktor Veterinarske stanice Pakrac (vidi intervju str. 8 - 10), donošenjem novog zakona Nijemci su shvatili da su psi u našem skloništu zaštićeni od eutanaziranja pa se okreću državama koje nemaju takav zakon (Srbija, BiH, Makedonija), a iz našeg skloništa će uzimati samo štence kojima će u Njemačkoj brzo naći udomitelja. To znači da će naši psi u skloništu boraviti značajno duže, ako ne i trajno.

Jedinice lokalne samouprave dužne su osigurati za takve pse smještaj u najbližem skloništu za životinje. Nama je to na Bučju. Dan boravka psa u skloništu košta  s PDV-om 37,50 kuna ili 1125 kuna mjesečno. Osim toga tu su još troškovi početnog hvatanja tog psa, čipiranje, cijepljenje, kastracija ili oko tisuću dodatnih kuna. Sve to plaća se iz proračuna.

Grad Pakrac je u skladu s takvim odredbama u skloništu na Bučju rezervirao za ovu godinu šest mjesta za svoje pse što će ga koštati 6.750 kuna mjesečno ili 81.000 godišnje  bez onih „ulaznih“ troškova.

U proračunu je lani na ime stavke „higijeničarska služba“, što osim hvatanja i udomljavanja pasa podrazumijeva i uklanjanje životinjskih lešina s javnih površina, potrošeno 73.000 kuna. U ovogodišnjem proračuna za istu namjenu je predviđeno tek 70.000 kuna, dakle nedovoljno i za plaćanje ovih šest rezerviranih mjesta za „gradske“ pse. Drugi je problem što smo mi u ovu godinu ušli već s popunjenim rezerviranim  mjestima u skloništu psima koji su lani (posljednji 10. prosinca) u sklonište ušli kao gradski psi. Što će biti s novim psima lutalicama, osim što odgovora nema, dvostruki je problem. Prvi je kapacitet skloništa (s karantenom 80 mjesta) koji popunjavaju 10-ak okolnih gradova i općina,  i ako mjesta nema u našim rezerviranim kapacitetima, nema ga. Drugi je problem plaćanje - svaki novi „gradski“ pas povećava proračunski trošak, odnosno smanjuje prostor za  neke druge stavke.

Što je rješenje?

Rješenje u građanskoj odgovornosti

Psi ne čitaju zakone, ne planiraju obitelji  i ne plaćaju kazne. Naravno da grad kao pravna osoba ne proizvodi pse lutalice, nego njegovi stanovnici. Stoga je jedino rješenje u odgovornom ponašanju građana, ističe Marija Čar, voditeljica gradskog ureda za stambeno-komunalne poslove. Pod tim se podrazumijeva da građani moraju preuzeti odgovornost za svog psa, a posebice za njegove štence. Ne žele ih, ne mogu ih udomiti, onda psa kojeg posjeduju treba kastrirati u pakračkoj veterinarskoj stanici. Duga bitna mjera je kako to zakonodavac nalaže, čipirati svog psa čime postaje prepoznatljiv u registru  i čime vlasnik preuzima punu odgovornost za njegove postupke, uključujući i sankcije. Sljedeći stupanj građanske odgovornosti, kako to rade razvijeni na Zapadu, je prijaviti nadležnima svog neodgovornog  susjeda ili sugrađanina koji ne poštuje (bilo koji)  zakon.

Naravno, puno vode će proteći Pakrom prije nego što svi naši stanovnici usvoje takav standard ponašanja, a taj proces bi vjerojatno ubrzalo sustavno kažnjavanje vlasnika koji to sporo usvajaju.

Nekad prednost - nekad nedostatak

U tome je dodatni problem činjenica da na području Pakraca imamo sklonište za životinje, što nam se u startu čini kao prednost. No, ne uvijek, bar kada je u pitanju gradski proračun. Naime, zakon je definirao da psi bez čipa i vlasnika pronađeni na području jedinice lokalne samouprave pripadaju toj jedinici. Kako smo čuli od ljudi koji rade u skloništu, događa se da po dolasku ujutro na posao nađu pred vratima skloništa na Bučju kutiju sa štencima. Oni su automatski (sreće li!) pakračko vlasništvo (i trošak) mada ih je pred vratima jednako tako mogao ostaviti netko  iz susjedstva,  primjerice s područja Lipika, Sirača, Brestovca...

Očito da ni ova primjena zakona, kao i sve ostale, neće proći glatko pa osim vremena i odgovornosti, kao i uvijek, tražit će i povećanje proračunske potrošnje na stavke na koje nismo mislili dobrovoljno potrošiti  nego na nešto što nas je prisilio zakonodavac. Tako iz godine u godinu  u proračunu je sve manje prostora za ispunjavanje naših želja, a sve više troška koji su silom zakona spušteni „odozgor“. Stoga je u tome vrlo važna odgovornost svakog stanovnika kako  ne bismo morali, u ovom slučaju na ćuke, trošiti novac više nego na naše buduće liječnike, profesore, inženjere, što smo figurativno istaknuli kao usporednu mjeru na početku teksta.  Darko Baronica

PAS S KRIVE STRANE OGRADE

U pola sata ugrizao dva prolaznika

Odnos vlasnika prema psima nimalo nije beznačajan, kako smo skloni to promatrati. Primjer toga imamo od 3. siječnja ove godine. Kako je izvijestila policija, toga dana, oko 13.50 sati u Pakracu, u Ulici Matije Gupca, 78-godišnjakinja je bez nadzora ostavila svog psa koji je ugrizao 20-godišnjeg prolaznika. Nešto kasnije, oko 14.15 sati,  pas iste vlasnice ugrizao je i 16-godišnjaka.

Vlasnici slijedi prekršajna prijava, a vjerojatno za to, mada nije kriv što je  nekontroliran dospio s krive strane ograde, neće biti nagrađen niti pas.