Velika dvorana HNK-a u Zagrebu i ove je godine bila mjesto održavanja 15. tradicionalnog novogodišnjeg koncerta Tamburaškog orkestra HRT-a „Valceri, polke i druge špelancije“. Večer glazbenih uspješnica u izvedbi orkestra HRT-a uveličali su i poznati gosti.
Nama najzanimljiviji je podatak da je svoje mjesto u uglednom društvu Zdenke Kovačiček, Gabi Novak, Maje Vučić, Zrinke Posavec, Ibrice Jusića,Vedrana Mlikote i ostalih, pronašla i mlada Pakračanka Lara Kelemen, izvodeći solo točku uz Tamburaški ansambl muzičke akademije iz Zagreba. Njeno pojavljivanje u društvu velikana glazbene scene iznenađenje je samo onima koji ne prate pažljivo ovu vrstu umjetnosti, a potvrđuje to i izjava velikana maestra Siniše Leopolda koji je, navodeći razloge solističkih minuta mlade Pakračanke na ovako važnoj priredbi, u kamere Hrvatske radio televizije izjavio da je Lara sjajan glazbenik i možda najbolja svjetska tamburašica. Velike riječi glazbenog autoriteta koje imaju određenu težinu pozdravljene su burnim aplauzom prepune dvorane HNK-a.
Lara je u solo nastupu na bisernici izvela Humoresku skladatelja Rudolfa Matza uz pratnju Tamburaškog kvinteta Muzičke akademije iz Zagreba.
„Zapazio me maestro Siniša Leopold, koji mi predaje predmet „Tamburaški ansambl“, i pozvao me da budem solistica na ovom koncertu što mi je prvi solistički nastup u Hrvatskom narodnom kazalištu. Ranije sam nekoliko puta nastupala sa zborom Muzičke akademije (kao i u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog), a za jedan od tih projekata (Leoš Janaček- Lukava mala lisica) sam zajedno s kolegama dobila i rektorovu nagradu“, izjavila je Lara.
Za one koji možda ne znaju, 22-godišnja Lara Kelemen je studentica 4. godine glazbene pedagogije te 2. godine novootvorenog Modula tambure na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Tamburu bisernicu svira već 14 godina, a u svijet glazbe uveli su je Igor i Gordana Cecić, tadašnji profesori u OGŠ Pakrac. U daljnjem obrazovanju važnu ulogu su imali profesori Saša Botički i Monika Sakač Botički, a danas joj tajne tambure, ako za Laru još uopće postoje, otkriva profesor Veljko Valentin Škovraga.
