Zahvaljujući radionici „Pišem ti pismo“ održanoj 12. prosinca u pakračkom Muzeju, više od trideset dječaka i djevojčica na trenutak je vraćeno u povijest – ne tako davnu, možda dvadesetak godina daleku - kad su se rodbini, prijateljima, djevojci ili momku, božićne i slične želje slale pismom ili čestitkom. Novoj generaciji nepoznata, sad već romantična preteča današnjeg sms-a ili Vibera, jučerašnjom je radionicom ponovo zaživjela.
„Radionica je odlično prihvaćena, svjedoči tome i tridesetak djece svih uzrasta koja su pokazala interes i došla naučiti pravilno napisati čestitku ili pismo, adresirati ga i markirati. Bili su doista kreativni, a gotovim radovima kao posljednji korak pred distribuciju poslužio je improvizirani poštanski sandučić iz kojeg ćemo čestitke i pisma proslijediti u one prave poštanske, a poštari će ih redovnim putem isporučiti na navedene adrese“, doznali smo od Jelene Hihlik, kustosice pakračkog Muzeja, koja je zajedno s Teom Lokner i vodila jučerašnju radionicu.
Odlična ideja ekipe iz Muzeja možda pomogne da u budućnosti u poštanskom sandučiću, umjesto uobičajenih strojno ispisanih računa, pronađete i pokoju šarenu čestitku s lijepim željama ili pismo ispisano vještim rukopisom... upravo onakvo kakvo, promislite li pažljivije, niste primili već dvadeset i više godina.
KREATIVNOST NA DJELU Čestitka kao nekad: Papir i olovka umjesto mobitela
- PIŠE: Pakrački List
- 805