U nedavnoj karavani oldtimera koja je posjetila Pakrac i mi smo imali svog predstavnika. Za upravljačem neobične bordo-crvene VW Bube nalazio se 21-godišnji Pakračanin Ivan Filipin.
„Bubu smo nabavili otac i ja prije dosta godina. Datira iz 1967. godine, a stajala je dugo vremena potpuno zapuštena pa smo je odlučili kompletno restaurirati”.
Ivan je sin Zdravka Filipina, Pakračanima poznatog ljubitelja motora i automobila, redovito viđenog kako, uz kolege članove moto kluba Vitezovi tame čiji je predsjednik, sudjeluje na kakvom organiziranom defileu ili humanitarnoj moto-karavani redovito vozeći svoj prepoznatljivi trike dvosjed, inače u potpunosti Zdravkov ručni rad.
“Zajednički cilj i dogovor nam je bio da sin i ja potpuno uredimo Bubu i da mu ona bude poklon za 18. rođendan. Rečeno-učinjeno, sređivali smo je tri godine. Neobičnost je da smo malo drugačije napravili haubu pa sad posjeduje taj neobičan, moćan štih”, priča nam Zdravko o ovom malom obiteljskom projektu.


Buba je, dodaje, uredno registrirana. Unatoč papirima sin Ivan se s Praulje gdje živi, rijetko njome spusti do grada, prije je to nekakav prigodan izložbeni sajam ili manifestacija.
Iznimka je bila Ivanova matura kad je Buba bila u službi, sjećate se, kontroverzne i medijski bučno prozvane maturske fešte na kojoj su završeni srednjoškolci bili obučeni u Titove pionire.
Potrebni dijelovi za „oživjeti“ Bubu nisu bili problem, “pun tavan imamo”, nabavljaju ih na sve načine, od internet prodaje do neposredne nabave. Novca i vremena ne žale. Tako to ide, kažu, kad nešto voliš.
Koliko je jaka ljubav prema starim automobilima svjedoči i to da automobil neće prodavati. “Koliko vrijedi - ne znam, cijene u Hrvatskoj su od 20-50 tisuća kuna, vani i više, no... Aute ne mislim prodavati, kao niti ovaj motor Horex Reginu 400 iz 1954. godine. Sve ću to ostaviti svom Ivanu, jer kad jednom prodaš, kad ćeš i gdje opet nabaviti ovakve raritete.
Osim spomenute Bube, u radionici Filipina parkirana je još jedna. Žarko žute boje, nazvana Brum po auto-junaku iz crtanih filmova. I nije jedina, pored njih imaju još dvije koje će u budućnosti probati osposobiti.
“Ovog „Bruma“ sam radio zajedno s prijateljem Kamenkom Kneževićem. Bila je njegova, a kako smo zajedno šarafali po trikeu, odlučili smo preraditi i nju. Produžili smo joj „nos“, prepravili haubu, složili je tako da bude kabrio dvosjed. Još treba doraditi krov i valjani atest pa može na cestu.“
Zdravko je mehaničar po struci pa je sastavni dio okućnice i prostrana radiona u kojoj boravi i veći dio slobodnog vremena. „Ovo mi je drugi dnevni boravak, svrate tu i prijatelji na piće, pomognu ponešto i tako“. Eventualan problem možda bi nastao kad supruga Jadranka ne bi imala razumijevanja za muški hobi, no srećom, i ona je aktivno uključena u ove male restauracije. Zato, kad uhvate slobodnog vremena voli sa suprugom sjesti u trike pa zapaliti put Jadrana. „Bili smo tako četiri puta na moru, pa u Vukovaru, skupili smo dosta kilometara, a niti jednom nije „kašljucnuo“.
Naopako, ipak je on stvoren pa mažen i pažen od vrsnog mehaničara…