Često čujemo od građana kako primjećuju da je na pakračkim ulicama, posebno u večernjim satima, sve više naših sugrađana u šetnji sa svojim kućnim ljubimcima – psima. O brojkama je nemoguće govoriti, takva evidencija ne postoji. Pokušali smo u razgovoru s njima saznati kakva su njihova iskustva, zadovoljstva, problemi.
Branka Štrbac i Tamara Vujanić odazvale su se našem pozivu za razgovor o toj temi.
„Nema tu nekih velikih obaveza ni zahtjeva što se tiče svakodnevice, ali sve su to sitnice za koje morate naći vremena. Jednom kada imate kućnog ljubimca, nema planova bez njega, on je uvijek dio jednadžbe. Bio to dogovor o tome tko će ga prošetati, što će jesti, tko će ga okupati kada se vrati blatnjav iz šetnje i slično“, prvo je što je naglasila Tamara.
Psi zahtijevaju brigu i pažnju, a od naših sugovornica to zasigurno dobivaju. Dnevne obaveze koje vlasnici ispunjavaju prema psima uvelike ovise o tome žive li u kući ili stanu. Tako Tamara i njezini ukućani nisu primorani izvoditi Koka, engleskog koker španijela, svako jutro u šetnju na povodcu, pogotovo ako im to obaveze ne dopuštaju, jer imaju ograđeno dvorište. Za razliku od Tamare, Branka i njezin mops Nuša imaju drugačiji raspored. U šetnju idu svako ujutro i svaku večer, jer život u stanu diktira svoje.
[caption id="attachment_11452" align="aligncenter" width="225"]
Obitelj Vujanić u društvu ljubimca Koka[/caption]
Isprva je Branka bila veliki protivnik držanja psa u stanu, ali nakon što su djeca kupila Nušu i donijela ga kući, zaljubila se, kaže, na prvi pogled i sada ne bi mogla zamisliti život bez njega.
[caption id="attachment_11454" align="alignleft" width="165"]
Branka i Nuša[/caption]
Obje sugrađanke za šetnju sa svojim ljubimcima radije biraju mirnija mjesta u okolici nego središte grada i glavne ulice. Branka i Nuša najčešće šeću od osnovne škole do kraja nogostupa u Bolničkoj te po školskom parku, a kako kaže, centar izbjegava jer su joj prigovarali što Nuša mokri po fasadi.
„Čekamo sad da malo zahladi da možemo ponovno šetati šumom, pogotovo do Markovca. Preporučila bih svima, imali pse ili ne da prošeću do tamo. Mnogo Pakračana ni ne zna koliko je naš grad lijep i koliko ima za ponuditi, pogotovo kada je u pitanju priroda. Osim toga, ljepše je i vama i ljubimcu hodati šumom, po travi, gdje nema auta, a nekad godi da nema ni puno ljudi. No s druge strane, nije baš ni da ulicama Pakraca često nekoga sretnemo. Grad je pust, valjda ljudima više nije gušt šetati, biti van kuće. Vrijedno je napomenuti da su ljudi koje susrećemo upravo ljudi poput nas, ljudi koji šeću sa svojim ljubimcima, oni vas natjeraju da se družite, da idete nekamo. Nije to za zanemariti“, osvrnula se Tamara.
[caption id="attachment_11455" align="alignleft" width="225"]
Tamara i Koko[/caption]
Zonu zabrane za pse u Veneciji poštuju, izmet svojih pasa odlažu u vrećice pa u koš, a ljubimci su prilikom šetnje uvijek na povodcu.
Za Branku su nedostaci to što bi voljela šetati uz Pakru, ali zbog zabrane ne smije. Spomenula je da bi bilo lijepo da postoji park u kojemu bi se Nuša nesmetano igrao. S druge strane, Tamara kaže kako uočava nedostatak koševa za smeće pa ponekad s vrećicom u ruci šeće i desetak minuta do prvog koša.
„Život pasa u našem gradu bi olakšalo kada bi naša veterinarska stanica dobila rendgen za pse i ostale male životinje jer kad se nešto dogodi našim ljubimcima, nemamo kamo ići nego u susjedni Daruvar. Ako financijski nije moguće, predlažem akciju prikupljanja novca u tu svrhu“, govori Branka, a dodala je kako taj problem uočavaju i ostali vlasnici pasa.
[caption id="attachment_11456" align="alignleft" width="165"]
Brankina kći Sendi s Nušom[/caption]
Još uvijek puno pasa bez kontrole
Na pitanje ima li još uvijek pasa na našim ulicama koji nisu pod kontrolom ili su napušteni te stvaraju probleme drugim šetačima, Branka i Tamara odgovaraju potvrdno. Tamara je uočila kako je problem intenzivniji i učestaliji u vrijeme cijepljenja pa vlasnici jednostavno puste pse na cestu kako bi izbjegli cijepljenje. Ni napadi pasa našim sugovornicama nisu strani. Obje su doživjele da pas van kontrole tijekom šetnje Pakracom napadne njihove pse, a ponekad i njih same. Obje su se složile kako se ne provode sankcije za neprimjereno postupanje prema životinjama, mnoge životinje (čak i u samom centru Pakraca) nalaze se na lancu, a postoji zakon protiv toga. Mnogi vlasnici svoje pse ne čipiraju, ne cijepe, puste ih da slobodno šeću ulicama i nitko tim vlasnicima ništa ne može, ili ne želi prigovoriti. Bez primjerenih i dosljednih kažnjavanja ovakvih postupaka, stvari neće ići na bolje.
Psi nisu samo obaveza i briga, ako uživate u njima i dopustite im da budu dio obitelji. Potiču na redovitu rekreaciju, smanjuju stres, njihova prisutnost popravlja raspoloženje vlasnicima i potiče pozitivne emocije. Razgovarajući s pakračkim vlasnicama pasa, zaključili smo kako su osnovni uvjeti za život pasa u gradu zadovoljeni i poprilično dobri, ali se nadaju da će uskoro i popratni sadržaji, kao što su parkovi, ali i bolja kontrola uvjeta držanja pasa, kao i brige za njih, doći na red te zaokružiti jednu lijepu cjelinu ponude za kućne ljubimce.