Alen Stipić radi na novoj pakračkoj tržnici od prvog dana, 2003. godine. Unazad dvije godine, otkako je Ivica Špančić otišao u mirovinu, je i njen voditelj. Zanimala su nas njegova iskustva s prodavačima, kupcima, poslovanje tržnice, njena perspektiva...

Na tržnici ste svaki dan, posebice četvrtkom, kada je pakrački tržni dan. Opada li ili raste broj prodavača?
Broj prodavača je godinama isti otkad je u Pakracu završen postupak otvaranja trgovina iz sustava velikih prodajnih lanaca te smiren postupak fiskalizacije.
Koji su kapaciteti tržnice po pitanju prodavača?
Razlikujemo, jer tako nalaže i zakonodavac, tri dijela tržnice; takozvanu zelenu, bijelu i vanjsku. Zelena tržnica, veći unutarnji prostor namijenjen prodaji voća i povrća ima 52 mjesta plus dodatna 23 u dijelu namijenjenom za obrte. Taj dio tržnice je od lipnja do listopada u potpunosti popunjen, čak nekada i nedostaje mjesta, ali uvijek nađemo neko rješenje. Bijela tržnica, manji unutarnji prostor, u potpunosti zatvoren i klimatiziran, gdje se prodaju mliječni proizvodi, tjestenina, piletina i jaja, ima 28 mjesta i popunjena je cijele godine. Tako je svake godine.
Na vanjskom dijelu ima mjesta za oko 130 štandova i njih je, već zbog veličine i sezonskog karaktera dijela robe, najteže popuniti. Tijekom godine u prosjeku se popuni polovica.
Ima li uopće prodavača koji su s pakračkog područja?

Bez pakračkih prodavača
Vrlo rijetko. Dovoljno sam star da se sjećam vremena prije Domovinskog rata kada i za održavanja seoskih kirvaja, samo su dvije obitelji radile na tim štandovima. Uvijek su dolazili ljudi iz drugih krajeva. Ovdje kao da štandovska prodaja nema tradiciju.
Imaju li prodavači dugoročni zakup?
Osamdeset posto njih uzima u zakup mjesto na godinu dana, kako mi nudimo na natječajima. Izuzetak su obiteljska poljoprivredna gospodarstava koja imaju sezonski karakter proizvodnje i kojima nije potreban toliki zakup pa uzimaju na razdoblje od šest do osam mjeseci, kako i kad im treba.
Koliko košta zakup štanda na tržnici?
Na bijeloj tržnici, klupa na početku prostorije je od 90 do 160 kuna mjesečno, najviše 185; na zelenoj je cijena od 75 do 130 kuna, skuplja su prodajna mjesta na rubnim dijelovima. Cijene vanjskih štandova kreću se od 250 do 290 osim za prigodnu prodaju, odnosno prodaju cvijeća i sadnica, kojoj je cijena od 260 do 310.
Imaju li svi jednaku površinu zakupljenog prostora?
Imaju, stolovi su jednaki, osim što zakupnici uzimaju različite površine, neki više, neki manje štandova pa i plaćaju različito. Rijetko kada se dogodi da prodavač zakupi samo jedno mjesto. Obično uzimaju tri do četiri mjesta jer im je jedno premalo.
Radi se uglavnom o prodavačima koji iz dana u dan putuju od tržnice do tržnice u ovom kraju?
Tako je, to je skupina ljudi koja je svaki dan na drugoj tržnici, u drugom mjestu ili gradu. Ponedjeljkom su u Novskoj, utorkom u Garešnici, srijedom u Kutini, Novoj Gradišci ili Daruvaru, četvrtkom kod nas u Pakracu i u Požegi, petak im je dan za odmor, eventualno imaju posla u Grubišnom Polju ili Velikim Zdencima, subotom su u Kutini, Daruvaru, Garešnici ili Novoj Gradišci. Tako da cijeli tjedan cirkuliraju, svaki dan na drugom odredištu.
Cijene proizvoda određuju sami prodavači. Dogovaraju li se međusobno?
Pretežno se dogovaraju, to tako ide na tržnici. Uvijek se nađe netko tko će malo podići cijenu, netko spustiti više nego ostali. Cijene su na svim tržnicama u regiji uglavnom jednake. Ako je cijena kilograma rajčice 6 kuna i prodaja ne ide, prodavač će ju spustiti na 5 kuna jer je proizvođač i može sam sebi diktirati po kojoj će cijeni prodavati svoje proizvode.
Cjenkaju li se ljudi?
U principu da, možda ne direktno, ali prodavači često svojim stalnim kupcima u vrećice stave malo više nekog proizvoda od onog što su naručili i platili. Time nagrađuju vjernost. To se događa na unutarnjem dijelu tržnice. Prodavači na vanjskom dijelu se pod obvezom fiskalizacije i ne smiju se cjenkati. Prodaje se po cijeni koja je istaknuta na proizvodu.
Obilaze li tržnicu sanitarne, trgovačke i druge inspekcije?
Obilaze. Nama kao tržnici ne tako često, čak vrlo rijetko i to sanitarna inspekcija, ali prodavačima dolaze redovito. I to gospodarska, financijska, carinska.
Koji se artikli najbolje prodaju?

Pojedinačno kao proizvod kod nas se najbolje prodaje piletina, u velikim količinama. Isto tako dobro idu i tjestenina, jaja, sir i kajmak. Sada kada sazriju paprika, rajčice i ostala sezonska roba, i to će se odlično prodavati, to nije novost. Iznenađujuće dobro se prodaju rasadi i cvijeće. Onoliko sadnica, koliko trgovci prodaju na pakračkoj tržnici, ne mogu prodati na tržnici u Kutini. Tako mi bar kažu. Zbog toga je toliko puno prodavača te robe na tržnici.
Što kažu ljudi koji dolaze ovdje prodavati domaći kruh?
Zadovoljni su, da nisu ne bi ni dolazili. Imamo prodavača kruha iz Pleternice i iz Lipika. Uvijek prodaju sve što donesu, pogotovo prodavač iz Pleternice. Dođe na tržnicu u 7, a do 9 ili 9,30 sati proda sve. Ne želi i nema kapaciteta za proizvoditi veću količinu kruha.
Pratite li cijene proizvoda na tržnici u usporedbi s cijenama u našim prodavaonicama?
Osobno ne. Mi radimo statistiku za potrebe Ministarstva gospodarstva. Šaljemo im cijene s naše tržnice koje se uspoređuju s ostalima. Cijene su približno u cijeloj Hrvatskoj jednake, osim što obalni dio Hrvatske odskače. Uglavnom naš kraj je izjednačen cijenama na tržnicama. S obzirom da isti ljudi prodaju na okolnim tržnicama, cijene su svagdje slične, ako ne i jednake.
Kada prodavači dolaze na posao u Pakrac?
Oko 5,15 su već na tržnici. Svakodnevno postavljanje štanda je obilježje prodaje na tržnici i to, ovisno o vrsti robe, iziskuje vremena. Zato tržnica oživi s prodavačima već poslije pet sati. Prvi kupci dolaze oko sedam.
Na tržnicu dolazi jedan pecar i to je jedino mjesto gdje se može kupiti pečeno, izrezano meso na području Pakraca i Lipika. Kakvi su dojmovi s tim proizvodom i uslugom?
On je zadovoljan poslom. To je čak i dio tradicije da tržnica ima „pečenjaru“. Prodaja ide prilično dobro. Ljudi u zadnje vrijeme imaju naviku ići na gablec. Koliko primjećujem i sve većoj mjeri se kupuje za ponijeti kući.
Kada se na kraju godine zbroje financije, koliki prihod ostvari tržnica?

Tržnica se financijski pokriva
Oko 330.000 kuna. Poslovanje se pokriva tim prihodom. Na tržnici su samo dva zaposlenika na plaći. Povremeno dolazi čistačica iz Poduzetničkog centra. Ostali troškovi su režije i nešto malo tekućeg održavanja.
Poznajete li već i kupce?
Naravno, to su jedni te isti ljudi, koji su ovdje svakog četvrtka. Većinom su to umirovljenici i njima taj tržni dan, između ostalog, služi i kako bi se sreli s društvom, popričali s ljudima, izveli se. Tržnica je u Pakracu tradicionalno mjesto okupljanja i druženja ljudi.
Koji dio godine je najbolji što se tiče posjeta tržnici i prometa koji trgovci ostvaruju?
Ovisno o artiklima. Razdoblje od travnja do lipnja je najbolje za prodaju flanaca, cvijeća i rasada. Oko Velike Gospe i pred blagdan Svih svetih zna biti velika gužva jer se nude prigodni proizvodi. Kada je sezona spremanja zimnice i kiseljenja povrća, ide prodaja kupusa i drugog povrća. Što se tiče domaćih sezonskih proizvoda, aktualni su lipanj, srpanj i kolovoz. Ljudi vole kupiti domaće rajčice i slično. Tržnica uvijek ima sezonski karakter jer, kad je u pitanju prehrana na njoj prodaju proizvođači.
Ima li nešto što ste primijetili da nedostaje?
Riba se prodaje samo prigodno, na Veliki petak pred Uskrs i Božić. Prije smo imali prodavača koji je nudio ribu, ali nema više obrt i ne bavi se time. Smatram da mi nemamo ni naviku redovno jesti ribu pa je pitanje koliko bi u ostalim terminima taj posao bio isplativ. Takav je trend i na drugim tržnicama. Unazad dva mjeseca nemamo ni prodavača voća. Čovjek koji je dolazio je otišao u mirovinu i otada nemamo nikoga. I to je problem, ne samo kod nas, nego i drugdje na tržnicama jer su svi prodavači više-manje isti. Unazad pet godina nisam primijetio da je došao netko novi raditi, netko tko je otvorio obrt i došao raditi na tržnicu. Kontaktirao sam druge tržnice ne bih li pridobio prodavača voća, ali nisu zainteresirani doći jer su trgovački centri uzeli maha u prodaji.
Na tržnici nema ni prodaje mesa. Mislite li da je to problem?
Prije je postojala prodaja mesa, ali je bilo dosta sporova s inspekcijama. Kriteriji su visoki, pa se stoga nitko ne želi petljati u tu trgovinu.
Što je s prodajom rakije?
Zabranjena je prodaja alkoholnih pića. Čak je zabranjen i propolis jer se tinktura pravi od alkohola. Isto tako se ne smiju prodavati cigarete ni bilo kakvi duhanski proizvodi. Po tom pitanju je bilo i velikih sankcija. Carinska inspekcija je odradila svoje i toga više nema.
Prisutni ste ovdje kada se tržnica četvrtkom zatvara. Ostaje li puno robe?
Ne, ne ostaje mnogo. Većinu robe koju vrate, nose sutradan na neku drugu tržnicu. Mada oni već otprilike znaju koliko će prodati i koju će količinu uopće ponijeti kada kreću u Pakrac na tržnicu.
Kada prehrambeni dio ode s tržnice, ostane li nešto čime bi se siromašni građanin mogao poslužiti i iskoristiti za jelo?
Toliko bi se našlo. To je roba koju prodavači ne mogu prodati niti seliti na drugu tržnicu, natučena ili uvenula roba. Ima nekoliko ljudi koju znaju doći i poslužiti se takvim namirnicama. Bojim se da će toga biti sve više i više.
Praksa pokazuje da rješenja s rešetkama nisu dobra. Zimi je prehladno, a ljeti vruće. U proljeće je previše peludi, ujesen lišća, čak i mačke poslijepodne ulaze i spavaju na stolovima. Slažete li se sa mnom da bi se za to trebalo naći bolje rješenje?
Zbog tehničkih propisa tržnica mora biti otvorena, pogotovo zeleni dio. Sve su tržnice uvijek otvorene zbog protoka zraka i ljudi. Jedan dio govori da nešto moraš ispoštovati, što se u drugom dijelu, odnosno praksi, pokaže kao loše i nefunkcionalno.
Jedan od problema je i krov koji prokišnjava i stvara nesnosnu buku jer nema nikakvog izolatora. I pod je polako za renoviranje, prošlo je 15 godina od izgradnje.
Gore je, po projektu, trebao biti sendvič lim, sa stiroporom, ali se štedjelo. Pod je, radi pažnje i održavanja, nakon 14 godina korištenja tržnice pristojan, pogotovo u odnosu na druge tržnice. Tržncia je čista i uredna čak i nakon skoro 15 godina rada u njoj, a ako uzmemo u obzir broj ljudi koji njome prođe, možemo reći da je u odličnom stanju.
Kada smo 2003. godine otvarali tržnicu, rečeno je da su postojeći vanjski štandovi privremeno rješenje. Otada je prošlo 14 godina, a oni nikada nisu zamijenjeni boljim rješenjem?
Nisu zbog toga što većina naših prodavača ne koristi štandove koji im se nude. Imaju svoje štandove zbog specifične vrste robe koju prodaju. Rasprostru svoj štand, izlože robu, po završetku opet sklope i spreme. U početku smo o tome razgovarali s njima ukoliko postoji želja da im mi složimo štandove i nađemo rješenje, ali nisu htjeli.
Znači li to da su prodavači, osim ostvarenim prometom, zadovoljni i tehničkim uvjetima koji im se ovdje pružaju?
Da, dosta su zadovoljni, barem znam za većinu prodavača. Nikada nisam dobio neki ozbiljniji prigovor. Imaju parkirališna mjesta, asfalt pod nogama. Možda problem što nemaju krov nad glavom, ali ne doživljavaju to tako i ne žale se.

Drugi tržni dan nemoguć
Bilo je više pokušaja uspostavljanja još jednog radnog dana tržnice, ali nikako ta subota nije zaživjela kao tržni dan.
Nemoguće je, već smo to pokušavali napraviti. Opet se vraćam na ono s početka - jedni te isti prodavači kruže iz dana u dan po drugim gradovima i tržnicama. Ne žele doći subotom prodavati u Pakrac kad u Daruvaru ili, recimo, Kutini ostvaruju jako dobar promet, a umjesto sebe ne mogu poslati nekoga drugoga da radi u Pakracu jer nemaju ni dovoljno robe ni kombi za prijevoz. Jedino bi se dalo nešto napraviti po pitanju ovih zamjenskih dana kada se tržnica ne može održati četvrtkom. Vidjet ću hoćemo li moći napraviti da to bude petak umjesto srijede. Petkom im nije tolika navala, ali shvaćam i činjenicu da i tim ljudima treba odmora.
Zašto tržnica ne bi radila na Tijelovo i Dan antifašizma? U zadnja dva tjedna su to bili razlozi zbog kojih nije bilo tržnice četvrtkom nego srijedom. Ljudi bi išli roštiljati, zasigurno bi bilo posla za trgovce na tržnici.
Posla bi vjerojatno bilo, ali i i prodavačima treba odmora pa te praznike koriste za to. Nije lako ustajati svakim danom u tri ili četiri sata i putovati u neki grad koji je na rasporedu, stajati cijeli dan i biti ljubazan prema ljudima. Meni ne bi bio problem raditi na takve dane, ali prodavačima treba odmora.
Od Badnjaka do Sveta tri kralja bi najbolje bilo da tržnih dana ni nema. Ljudi dekama pokrivaju proizvode, prometa nema, a ni prodavača, ne dođe ih ni pola.
Problem je jer je prehladno, ali mi moramo raditi, ne može se posao ukinuti, zakon nalaže svoje. Ipak netko dođe tih dana na tržnicu, nešto se događa. Zima je inače velik problem jer je unutra hladno, troškovi su veći, a prodavača nema, ali im svejedno treba omogućiti da dođu i odrade svoj posao.
Jesu li građani zadovoljni?
Što se građana tiče, prigovora nema nikakvih. Lipik ima tržnicu, ali se ondje ništa ne prodaje. Lipičani redovno dolaze na pakračku tržnicu namiriti svoje potrebe za namirnicama. Jedina primjedba koju znam dobiti je ona za parkirno mjesto, najčešće od travnja do lipnja kada je aktualna prigodna prodaja i u listopadu. Mjesta ima za sve, ali se uvijek nađe netko tko se buni.
Jeste li u kontaktu s tržnicama okolnih gradova? Možete li usporediti njih s našom tržnicom?
Povremeno jesam. Mi smo po pitanju cijena najma u sredini. Po pričama ljudi, garešnička tržnica je najlošija, a cijene su jednake kao na našoj, možda u nekim dijelovima i malo veće. Daruvarska ima isto cijene nešto više od naše, na kutinskoj su tržnici povisili cijene u dijelu prigodne prodaje, a mi svoje cijene nismo dirali sedam ili osam godina jer za takvo što nema potrebe. Ako prihodujemo dovoljno da bi firma dobro funkcionirala, nema potrebe za povisivanjem cijena i pohlepom.

Među mladima bez interesa
Prodavači su sve stariji. Ima li među mladima interesa za prodaju na tržnici i pokretnu trgovinu?
Nažalost, interesa nema. Nema ni novih prodavača. Ako k nama i dođe netko novi, došao je jer je odustao od neke tržnice pa će pokušati na pakračkoj. Takvi dođu nekoliko puta i odustanu. Troškovi su im preveliki u usporedbi s prometom i ne isplati im se.
Još jedan od problema je toalet na tržnici koji nakon nekoliko sati korištenja izgleda vrlo ružno. Kako poboljšati to stanje i uvesti red?
Taj je dio prilično problematičan. Masa ljudi prođe tržnicom. Možda je problem i u tome što su toaleti razdvojeni. Da imaju jedan ulaz bilo bi puno lakše čistiti i održavati. Čistačica na tržnicu dolazi tek oko 10 ili 11 sati četvrtkom, prije toga ne. Ali tu ulogu igra i kultura ljudi jer ne vidim koja je svrha obaviti nuždu pored školjke. Sve je tehnički ispravno i u tom dijelu problema nema, ali u ljudima je problem.
Tržnica je otključana 5 dana u tjednu. Znači li to da se može prodavati svaki dan?
Prodavač se može pojaviti bilo koji dan unutar tih 5 dana i prodavati svoje proizvode. Kada bi bilo domaćih proizvođača, mogli bi doći i prodavati svoje proizvode.
Na ovom području imamo dvadesetak OPG-ova. Gdje oni plasiraju svoje proizvode s obzirom da ih nema na pakračkoj tržnici?
Po mojim saznanjima, oni ne idu ni na druge tržnice. Baziraju se na prodaju od kuće, po sajmovima ili na neki drugi način mimo tržnica. Rad na tržnici nije ni jednostavan. I prodavači imaju posla s pripremom proizvoda, papirologijom, ali i inspekcijom koja dolazi čim čuje da je netko na tržnici nov.
Prostor tržnice je lijep i funkcionalan. Svašta bi se moglo održavati ovdje, ali to ustanove i udruge Pakraca ne koriste. Što mislite o tome?
Do prije tri ili četiri godine se znalo i ovdje nešto održavati mimo trgovanja, razne manifestacije, božićni sajmovi, braniteljske godišnjice, predizborni skupovi čak i javni prijenos utakmica, biciklističke manifestacije. Na primjer, biciklijada je nekada imala po 400 sudionika i održavala se na tržnici. Ljudima je bilo sve dostupno na jednom mjestu: toaleti, stolovi, krov nad glavom, prostor za druženje, veliki parking, nitko se nikada ni na što nije žalio.
Što je s lokalima i poslovnim prostorima?
Pekara radi četvrtkom, kafić svakim danom, postojala je i voćarna i prodavaonica i vinarija, ali za tim svim nema potrebe. Praznih lokala je i po gradu puno pa mislim da ovo i nije najveći problem. Lokali su spremni za najam, čak i za prodaju i kada bi došao netko tko bi želio nešto otvoriti, prostor bi se vrlo brzo adaptirao. Oni koji su u našem vlasništvu su većinom uređeni i s prihvatljivom najamninom.
Kada je vrijeme izbora, na tržnici se prodaje i politika. Plaćaju li štandove političari koji ovdje održavaju predizborne skupove?
To je aktualno pred izbore, uvijek dolaze na tržnicu. Naravno, plaćaju štandove po 80 kuna. Odnosno metar je 40 kuna pa ovisno o tome koliko im treba.
Što je s udrugama koje dođu na tržnicu mjeriti šećer, tlak i slično?
Obično dođu „palijativci“ radi mjerenja tlaka i šećera i ta aktivnost bude veoma posjećena, građani su zainteresirani za njihove usluge. Njima se štandovi obavezno doniraju kao i udrugama koje se bave sličnim, odnosno humanitarmin aktivnostima. Oni ne ostvaruju prihod, djeluju volonterski. Štandovi se ne naplaćuju ni za gradske manifestacije. Koliko se sjećam, samo su dvaput naplaćeni. Postoji neka prijateljska praksa posuđivanja između Daruvara, Pakraca i Lipika. Ako njima nešto treba, mi ćemo uskočiti, i obratno.
Autobusi obično parkiraju kod vas kada dođu u Pakrac u raznim prigodama?
Ovdje imaju osiguran WC i to je vrlo praktično. Nedavno pet autobusa punih djece i nije bilo problema. Parking je bio pun i kada je bila inauguracija vladike. Dakle, u ovih pet tisuća kvadrata, kolika je površina tržnice, prostora za manifestacije ima i uvijek se može nešto organizirati jer su uvjeti svi zadovoljeni; od struje, toaleta, stolova, parkirališta pa do vode.
Je li upitno trgovanje na našoj tržnici s obzirom na rast trgovačkih centara?
Rad tržnice nije upitan. Stagnacija je vidljiva unazad nekoliko godina dolaskom fiskalizacije. Ali ti su prodavači prestali dolaziti na sve tržnice, a ne samo na pakračku. Promet je pao kada su u Pakrac došli Billa i KTC, ali većih promjena otada nema, jer se ne nudi ista roba. I odjeću i obuću se isplati kupiti na tržnici, jer razlike između odjeće s tržnice i one iz prodavaonice gotovo više i nema, osim, naravno, u cijeni. Ne volim kada netko prodaje proizvode koji za kupca nisu kvalitetni i ispravni i svi dobro znaju da ću ih za takve stvari opomenuti, ali i takvi su slučajevi rijetki.